Endoplazmatska mrežica
Stanične strukture |
Plazmatska membrana |
Jezgra |
Jezgrica |
Mitohondrij |
Kloroplast |
Endoplazmatski retikulum |
Golgijev aparat |
Lizosom |
Peroksisom |
Vakuole |
Ribosomi |
Citosol |
Citoskelet |
Stanična stijenka |
Endoplazmatski retikulum ili endoplazmatska mrežica (ER) je sustav unutarstaničnih membrana koje proizvode i transportiraju tvari. To je sustav plosnatih šupljina ili cisterni u citoplazmi biljnih i životinjskih stanica.[1] Proteže se od jezgre do stanične površine.[2] Endoplazmatska mrežica može biti od usporednih nizova plosnatih vrećica (cisterni) ili od nelamelarnih, okruglih struktura.[2] Unutrašnjost služi prijenosu tvari topljivih u vodi unutar stanice.[1] Dijeli se na hrapavi i glatki endoplazmatski retikulum. Hrapavi endoplazmatski retikulum (grubi endoplazmatski retikulum) po svojim rubovima sadrži malene ribosome na kojima se odvija sinteza bjelančevina (proteina).[2] Glatki endoplazmatski retikulum nema ribosome na svojoj površini,[2] sudjeluje u sintezi lipida, razgrađuje otrove i pod utjecajem sunca može kolesterol pretvoriti u vitamin D. Na njegovoj površini nisu ribosomi, nego je mjesto gdje se odvijaju spomenute metaboličke reakcije.[1] Kad u laboratoriju razbijemo endoplazmatsku mrežicu, tijekom procesa homogenizacije nastaju mikrosomi.[3]
Izvori
uredi- ↑ a b c endoplazmatski retikulum | Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 30. siječnja 2016.
- ↑ a b c d Meštrović, Ozrenka. Odgovori na postavljena pitanja iz biologije. PBF Zagreb. Pristupljeno 24. prosinca 2014.
- ↑ Šver, Lidija. Endomembranski sustav, organeli stanice, str. 9 (PDF). PBF Zagreb. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 24. prosinca 2014. Pristupljeno 24. prosinca 2014.