Katarina Aleksandrijska

Sveta Katarina Aleksandrijska (Aleksandrija, oko 282. – Aleksandrija, oko 307.), kršćanska svetica i mučenica.

Katarina Aleksandrijska
Michelangelo Merisi da Caravaggio: Sveta Katarina Aleksandrijska (1595.-1596.); zbirka Thyssen-Bornemisza, Madrid
Rođena	oko 282. Aleksandrija, Egipat
Preminula	oko 307. Aleksandrija, Egipat
Kanonizirana	prije kongregacije
Slavi se u	Rimokatolička Crkva Pravoslavna Crkva Anglikanska Crkva Luteranska Crkva
Spomendan	25. studenog
Simboli	kruna, mač, palma, kotač, prsten
Zaštitnica	đaka, studenata, pravnika, teologa, znanstvenika, djevojaka, Wallis i glavni grad Sion, kanton i gradovi Steinau an der Straße, Freiburg (Švicarska), Freistadt (Austrija), Kuldīga (Letonija) i Działdowo (Poljska), znanosti, teologije, filozofije, brusača, automehaničara
Svetišta	grob u samostanu na gori Sinaj
Portal o kršćanstvu

Životopis

Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se zna o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti od legende. Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.

Legende

Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada pa joj je odrubljena glava.

Štovanje

Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga pokopali. U blizini toga mjesta kasnije je podignut samostan sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u samostansku crkvu. Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1969. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.

Spomendan joj se slavi 25. studenog u Katoličkoj Crkvi, dok je Pravoslavna crkva štuje kao veliku mučenicu i slavi njezin blagdan 24. ili 25. studenog, ovisno o regionalnoj tradiciji.

Bibliografija

• Dunja Fališevac, Sveta Katarina – prva učena žena u hrvatskoj književnoj kulturi, Slovo 60/2010. (^{[neaktivna poveznica]})
• Marko Dragić, Sveta Katarina Aleksandrijska u hrvatskoj katoličkoj tradicijskoj baštini, Hum 7/2011. (elektronička inačica)

Poveznice

• Aleksandrija
• Samostan sv. Katarine na Sinaju
• Crkva sv. Katarine u Zagrebu

Vanjske poveznice

Ostali projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Katarina Aleksandrijska

Mrežna mjesta

• Sveta Katarina Aleksandrijska, sveci.net
• St. Catherine of Alexandria, Katolička enciklopedija (engl.)