Blagoje Bersa
Blagoje Bersa (Dubrovnik, 21. prosinca 1873. - Zagreb, 1. siječnja 1934.), hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog. Kompoziciju učio na konzervatoriju u Zagrebu (I.Zajc) i na konzervatoriju u Beču gdje je, uz kraće prekide, živio do 1919. kad je kao nastavnik kompozicije i instrumentacije došao na Konzervatorij u Zagreb.
Najznačajniji je predstavnik hrvatske glazbene moderne. Kao odličan pedagog odgojio niz hrv. kompozitora.
Značajke Bersine glazbe
Njegova glazba bliska je Richardu Wagneru i Richardu Straussu, ali i G. Mahleru, koji je otvoren prema novome. Postavio je temelje modernom orkestralnom stilu kod nas, uveo u operu realističku tematiku, skladao prva impresionistički obojena djela i odgojio niz istaknutih skladatelja (od 1922.g. predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu). Bersina muzika je romantična i lirski refleksivna; djela su mu najčešće rapsodičnog oblika, a odlikuju se izradbom pojedinosti. Bio je majstor instrumentacije. On je prvi podigao hrv. orkestralnu muziku do zamjerne visine ne samo u simfonijskim, već i u svojim opernim djelima.
Modernitet glazbe ogleda se u njegovim solo pjesmama, zborskim opusima i orkestralnim djelima, ali najjače u operi "Oganj". Fasciniran je tamnim i pesimističnim, biografskim i sudbinskim, što se prepoznaje kao asocijacija na "Jugendstil".
Djela
Opere
- Jelka (libretto Josip Bersa), opera u 2 čina (1896.-1901.; neizvedena)
- Der Eisenhammer (Oganj; Alfred Maria Willner), opera u 3 čina (1905.-1906., praizvedba Zagreb 12. siječnja 1911.)
- Der Schuster von Delft (Postolar od Delfta; Alfred Maria Willer i J. Wilhelm prema Hansu Christianu Andersen), komična fantastična opera u 3 čina (1912., praizvedba Zagreb 26. siječnja 1914.)
Solo pjesme
- Mio povero amor op. 4 (1894.)
- Die Verlass'ne op. 5 (1895.)
- Na moru (Josip Bersa), balada za sopran i veliki orkestar op. 6
- Mrtvoj dragoj (J. Pinter) za glas i gudački orkestar op. 8 (1895.)
- Bio bih rekao op. 13 (1896.), fragment
- Edward (Herder) op. 17 (1897.)
- Il Re di Tule (G. Carducci prema Goetheu) op. 21 (1897.)
- Zaljubljeni luđak (B. Lovrić) op. 33 (1902.)
- O lache nicht (Lermontov) op. 32 (1903.)
- Mein süßes Lieb (Heine) op. 39 (1903.)
- Und als ich so lange (Heine) op. 40 (1903.)
- Auf den Wällen Salamankas (Heine) op. 41 (1903.)
- Duhaj vjetre (B. Lovrić) op. 43 (1903.)
- Kolko sam te (Josip Bersa) op. 44 (1903.)
- Oj sanci, vi šareni sanci (Josip Bersa) op. 45 (1903.)
- Ja te ljubim (Josip Bersa) op. 46 (1903.)
- Robinjica (Josip Bersa) op. 47 (1903.)
- Ne znam šta je (Josip Bersa) op. 48 (1903)
- Ein Schwan (Ibsen) op. 52 (1903.)
- Meeresleuchten (Carl Siebel) op. 61 (1906.)
- La Fête des morts (Maurice Bouchor) op. 64 (1909.)
- Lieb Liebchen (Heine) op. 66 (1909.)
- Ein Lied der Liebe (Reinhard Volker) op. 67 (1910.)
- Primorska pjesmica (Petar Preradović) op. 72 (1918.)
- Jelica (Petar Preradović) op. 73 (1918.)
- Seh duš dan (Vladimir Nazor) op. 74 (1918.)
- Crni dan (Petar Preradović) (1918.)
- Kad (Petar Preradović) (1918.)
Vokalne skladbe
- Ave Maria za sopran tenorm zbor i orgulje op. 10 (1895.)
- Nun lobet Herrn in seinem Knecht, motet za mješoviti zbor op. 30
- Ljudevitu Gaju (J. Miličić) za mješoviti zbor (1909.)
- Danas slavno za ženski zbor i orgulje (1916.)
- Zora puca, bit će dana (Petar Preradović) za sopran, alt, tenor, mješovit zbor i glasovir (1918.)
- Himna (V. Mišić) za mješovit zbor (1919.)
- Tri pejsaža: Mjesečina ljetna za mješoviti zbor a cappella bez teksta (1921.); Jesen za mješoviti zbor bez teksta, obou, engleski rog, 2 fagota (1922.); Prvi snijeg: Predvečerje za muški zbor bez teksta, harfu, 2 roga i violunu (1922.)
Orkestralne skladbe
- Il sogno d'una sposa, simfonijska pjesma op. 22 (1897.)
- Hamlet, simfonijska pjesma op. 23 (1897.)
- Dramatska ouvertura op. 25a (1898.)
- Andante sostenuto op. 29 (1899.)
- Idila op. 25b (1902.)
- Capriccio-Scherzo op. 25c (1902.)
- Una notte in Ellade, simfonijska pjesma op. 31 (1902.; in 1934. revidirao Zvonimir Bradić kao Nokturno: San ljetne noći na Hvaru)
- Sunčana polja, simfonijska pjesma (1919.)
- Concertando za violinu i orkestar (1924.), nezavršeno; Z. Bradić 1934 revidirao kao Simfonijske varijacije)
- Sablasti, simfonijska pjesma (1926.)
Komorne skladbe
- Povera Tomin, elegija za violinu i glasovir op. 1
- Klaviertrio im klassischen Stil op. 7 (1895.)
- Gudački kvartet u c molu op. 9 (1895.)
- Menuett za gudački kvartet op. 14 (1896.)
- Rêverie za violončelo i glasovir op. 49 (1904.)
Klavirske skladbe
- Walzer A dur op. 3 (1893.)
- Ballabile (1894.)
- Minuetto op. 11
- Bagatella op. 16 (1897.)
- Rondo-Polonaise op. 18 (1895.-1897.)
- Sonata u C duru op. 19 (1897.)
- Sonata u f molu op. 20 (1897.)
- Marcia trionfale op. 24 (1898.)
- Varijacije op. 15 (1899.)
- Fantasia impromptu op. 27 (1903.)
- Nocturne op. 38 (1903.)
- Ora triste op. 37 (1903.)
- Riso e lamento op. 63 (1908.)
- Noveletta op. 69 (1910.)
- Serenada-Barkarola (1917.)
- Venecijanska barkarola op. 58 (1905.-1921.)
- Valse mélancolique op. 76 (1915.-1921.)
- Mélancolie op. 76 (1919.-1921.)
- Balada u d molu op. 75 (1921.)
- Na žalu (1921.)
- Po načinu starih "Airs de ballet" (1924.)