Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Lustracija

Izvor: Wikipedija
Inačica 6883828 od 5. ožujka 2024. u 08:52 koju je unio InternetArchiveBot (razgovor | doprinosi) (Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.9.5)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Lustracija (lat. lustratio – čišćenje, pročišćavanje) je novi izraz uzet iz antičkih rituala s novim političkim značenjem za čistke i uklanjanje iz javnog političkog života primijenjen u neokapitalističkim državama Srednje i Istočne Europe od 1990-ih godina protiv suradnika bivšeg socijalističkog poretka te protiv članova komunističkih i radničkih stranaka. Za takvo značenje koristi se i neologizam lustrizam.[1] Novi pojam lustracije uveden je u Poljskoj odakle se proširio u druge jezike.[2]

Provodi se u nekim državama Europe počevši od pada realsocijalističkih režima kao dio opće dekomunizacije društva.[3] Lustraciju su nakon pada željezne zavjese od svih bivših socijalističkih zemalja najdosljednije provele Poljska, koja je potom doživjela i najveći rast gospodarstva i svog geopolitičkog utjecaja te Njemačka u svom istočnom dijelu.[3]

Izvorno je lustracija pojam iz starorimske religije koji je označavao obredno čišćenje od grijeha, ispitivanje savijesti i pomirenje.[4] Starorimska lustracija provođena je nakon događaja kao što su krvoprolića, babinja, dodiri s pokojnikom i slično. Lustrirane su bivale osobe, životinje i stvari u određenim prilikama, osobito prije nego što će ući ili biti unesene u koje posvećeno mjesto.[4]

Primjena u današnjici

[uredi | uredi kôd]

Negdašnja komunistička nomenklatura etablirala se od gospodarstva preko medija do politike uspješnije u Hrvatskoj nego u bilo kojoj drugoj europskoj postkomunističkoj zemlji, izuzevši Bjelorusiju.[5] U Hrvatskoj još nije donesen pravni okvir ili zakon o lustraciji.[6] Svrha bi bila sprečavanje bivših nositelja visokih dužnosti u komunističkoj partiji, te UDBI ili KOS-u da i danas budu nositelji vlasti, imaju visoka politička mjesta u državi ili rade kao urednici ili novinari, primjerice u žutom tisku.

U drugim zemljama bivšeg istočnoga bloka, kao što su Češka, Slovačka, Istočna Njemačka, Poljska, Mađarska, Bugarska, Makedonija i Albanija, ovaj pojam opisuje provjeru državnih službenika i drugih osoba javnog života na temelju bivših tajnih arhiva na moguću suradnju s komunističkim tajnim službama i sigurnosti.

Njemačka je provela jedan od najtransparentnijih procesa lustracije, a pod pritiskom disidenata iz bivše DDR prva je od svih država građanima otvorila tajne arhive. Lustracija je provedena u skladu s općim normama definiranim u Sporazumu o ujedinjenju. Održan je velik broj javnih suđenja i osobe koje su nekad radile u tajnoj službi bivše DDR (Stasi) morale su napustiti svoje položaje. Osim zaposlenika na državnoj i saveznoj razini, lustrirani su čak i "obični“ zaposlenici na nižim razinama; njih se u pravilu osuđivalo na dvije godine zatvora nakon čega su bili automatski amnestirani. Posebno rigorozne provjere provedene su u sektorima javnih službi gdje se tražila visoka etičnost i moralna ispravnost (sveučilišta, škole, sudovi) pa je, primjerice, samo u pokrajini Saksoniji oko 1000 profesora ostalo bez posla.[7] Lustracijski zakon ima i Srbija. Češka je objavila i popis od gotovo tisuću bivših špijuna komunističkog režima. Makedonski lustratori provjeravaju i tajkune koji su se obogatili u privatizaciji devedesetih. Nastoji se utvrditi jesu li došli do kapitala poduzetništvom ili zahvaljujući tome što su kao suradnici službe bili dio strukture.[8]

Ako se za nekoga utvrdi da je surađivao i da se okoristio tom suradnjom, oduzet će mu se javne funkcije. U prvom redu se radi o načinu da se takve ljude javno moralno prokaže kao osobu koja nije dostojna djelovanja u javnosti. Uglavno je moralna i vrijednosna osuda.

Tim osobama se ne brani raditi bilo koje poslove, samo da ne mogu više obnašati nijednu javnu dužnost.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Lustrismo | Sapere.it. www.sapere.it (talijanski). Pristupljeno 16. ožujka 2022.
  2. Cezar Komorowsky Poland's new “lustration” law—a profound attack on democratic rights, https://www.wsws.org/articles/2007/apr2007/pol-a18.shtml
  3. a b Vecernji.hr: Lustracija u Njemačkoj i prigovor dvostrukih mjerila
  4. a b www.katolicki-tjednik.com - LUSTRACIJA. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. prosinca 2013. Pristupljeno 16. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. Narod.hr : Cenzura na HRT-u - što je govorio Budiša u 4. epizodi “Zločina komunizma”
  6. vecernji.hr Stožer: Lustracija će u Hrvatskoj biti provedena
  7. Dnevno.hr - Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. ožujka 2014. (Wayback Machine) Hrvatska lustracija počinje u Njemačkoj: Nakon što Perković 'progovori' treba samo primijeniti Rezoluciju VE o osudi komunističkih zločina!
  8. Večernji list: Lustracija? A da ipak pokušamo! Još nije kasno za lustraciju

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Siegmar Schmidt/Gert Pickel/Susanne Pickel: Amnesie, Amnestie oder Aufarbeitung? Zum Umgang mit autoritärer Vergangenheit und Menschenrechtsverletzungen. Wiesbaden, 2009. ISBN 978-3-531-13868-8.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Lustracija
Nedovršeni članak Lustracija koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.