Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Šejh-ul-islam

Izvor: Wikipedija
Džemaludin ef. je obavljao dužnost šejh-ul-islama za vrijeme sultana Abdul Hamida II.
Šejh-ul-islam u raznim jezicima

Šejh-ul-islam (arapski: شَيْخُ الإسْلام - Čuvar vjere) je naziv za najvišeg autoriteta u hijerahiji islamskog svećenstva (uleme) u Osmanskom Carstvu. U hijerarhiji islamskog svećenstva, iznad njega se nalazio sultan koji je bio kalif islamskog svijeta.[1]

Povijest naslova

[uredi | uredi kôd]

Osmansko Carstvo nije imalo odvojenu vjersku od državne administracije, zbog čega je ova država predstavljala jedinstvo vjerskog i političkog djelovanja. Za razliku od prethodnih islamskih država, Osmansko Carstvo imalo je čvrsto izgrađenu hijerarhiju islamskog islamskog svećenstva (uleme). U toj hijerarhiju mogli su se identificirati islamski svećenici (imami, hatibi), profesori (muderisi), pravnici (kadije). Na čelu cjelokupne vjerske organizacije se nalazio šejh-ul-islam, koji je izvorno bio muftija Istanbula. Uspostavljanjem funkcija šejh-ul-islama prvi put u povijesti islama dolazi do odvajanja države i vjere. U početku to nije bilo tako izraženo, ali je to omogućilo daljnjoj podjeli koja se nastavila ne samo u političkom nego i u kulturnim, obrazovnim i drugim pravcima. Osmanski sultani su i dalje zadržavali funkciju kalifa zajedno s funkcijama državnosti i vojskovođe, dok je šejh-ul-islam imao pravo veta na sultanove odluke, ako su u suprotnosti s Kuranom i Hadisom.[2]

Raspadom Osmanskog Carstva, zbacivanjem sultana, uspostavljenjem Republike Turske, a potom protjerivanjem i posljednjeg kalifa, došao je u pitanje i ured šejh-ul-islama. Ured šejh-ul-islama koji se zvao Mešihat je preimenovan u ministarstvo 1920. godine pod nazivom Ministarstvo Shar’iyya wa Awqaf, a potom je 1924. godine ponovo preimenovano u Upravu za vjerske poslove. Ta institucija pripala je Uredu premijera, koja se do dana današnjeg financira iz proračuna premijera u skladu sa zakonom 429. Republike Turske.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Strauss, Johann. 2010. A Constitution for a Multilingual Empire: Translations of the Kanun-ı Esasi and Other Official Texts into Minority Languages. Herzog, Christoph; Malek Sharif (ur.). The First Ottoman Experiment in Democracy. Wurzburg. str. 21-51 (info page on book at Martin Luther University) - Cited: p. 40 (PDF p. 42)
  2. Da li vi muslimani uopće znate šta znači institucija reisu-l-uleme - Novi horizonti. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. rujna 2019. Pristupljeno 22. rujna 2019.
  3. Establishment And Historical Development. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2006. Pristupljeno 22. rujna 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Nedovršeni članak Šejh-ul-islam koji govori o svećeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.