Amanita

Amanita
	Muhara, Amanita muscaria
Sistematika
Carstvo:	Fungi;
Koljeno:	Basidiomycota;
Razred:	Agaricomycetes;
Red:	Agaricales;
Porodica:	Amanitaceae;
Rod:	Amanita; Pers. (1794)
Raznolikost
	Oko 600 vrsta
Tipična vrsta
	Amanita muscaria
Sinonimi
	Amanitopsis Roze
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Amanita (grčki: ἀμανίτης – "gljiva") ili pupavke je rod gljiva iz porodice listićarki (Agaricaceae). Na stručku imaju prstenak, dno stručka omotano je povojem, otrusina im je bijela. Rodu pripadaju najotrovnije poznate gljive: zelena pupavka (lat. Amanita phalloides, smrtno opasna), bijela pupavka (lat. Amanita verna, smrtno opasna), crvena muhara (lat. Amanita muscaria, otrovna), a od jestivih: blagva (lat. Amanita caesarea), biserka (lat. Amanita rubescens, uvjetno jestiva).^[1] Gljive roda Amanita su prilično mesnate s klobukom i stručkom; listići su slobodni, a unutarnji splet listića je bilateralan; na stručku se često nalazi opnasti vjenčić; pri dnu je stručak često zadebljan i obavijen u ovoj, ostaci ovoja mogu se pronaći i na klobuku; otrusina može biti zelenkasta, ali je najčešće bijela.^[2]

U rod Amanita spada preko 600 vrsta gljiva (615) uključujući i neke koje su najotrovnije na svijetu. Vrste iz ovog roda su odgovorne za oko 95% smrti izazvanih trovanjem gljivama, a 50% toga izazove zelena pupavka. Najčešći toksin u ovim gljivama je α-amanitin. U ovaj rod također spadaju mnoge jestive gljive, ali miciolozi uglavnom ne podržavaju gljivare amatere da biraju ove za ljudsku upotrebu. Međutim, u nekim kulturama, lokalne jestive vrste iz ovog roda su česte na tržnicama tokom sezone rasta. Dobri primjeri za to su Amanita zambiana i druge mesnate vrste iz Srednje Afrike, Amanita basii i slične vrste u Meksiku, blagva u Europi, i Amanita chepangiana iz Jugoistočne Azije. Druge vrste se koriste za obojene umake, poput crvene Amanita jacksonii, čiji je areal od istočne Kanade do istoka Meksika. Za mnoge vrste se ne zna jesu li jestive, posebno u zemljama poput Australije gdje su mnoge gljive slabo poznate.

Otrovnost

Podrobniji članak o temi: Popis otrovnih gljiva

Neke gljive iz ovog roda u sebi sadrže amatoksine, koji mogu izazvati prestanak rada jetre i smrt. Tu spadaju: zelena pupavka, Amanita virosa, Amanita bisporigera i Amanita ocreata, kao i Amanita verna.

Popis otrovnih gljiva roda Amanita

Znanstveni naziv	Narodni naziv	Aktivni tvar	Otrovnost	Stanište	Sličnosti
Otrovne gljive roda Amanita
Smrtno otrovne gljive roda Amanita
Amanita pantherina (DC. ex Fr.) Krombh.	Panterova muhara	Muskimol i ibotenična kiselina	Jetra	Raste ljeti i u jesen po šumama i šumskim čistinama	Amanita spissa, Amanita rubescens
Amanita phalloides Vaill. ex Fr.	Zelena pupavka	Amatoksin	Jetra	Najčešće raste u svijetlim bjelogoričnim šumama, a ima je i u crnogoričnim šumama od ranog ljeta do jeseni	Agaricus arvensis, Agaricus arvensis, Agaricus silvicola, Agaricus abruptibulbus, Russula virescens, Russula cyanoxantha^[2]
Amanita verna (Bull.: Fr.) Lam.	Bijela pupavka	Amatoksin	Jetra	Najčešće raste u bjelogoričnim šumama na vapnenastu tlu od svibnja do jeseni.	Agaricus silvicola, Agaricus abruptibulbus, Leucoagaricus pudicus
Amanita virosa (Fr.) Bertillon	Smrdljiva pupavka	Amatoksin	Jetra	Raste od proljeća do jeseni u vlažnim crnogoričnim, rjeđe u bjelogoričnim šumama na kiselom silikatnom tlu	Agaricus silvicola, Agaricus abruptibulbus, Leucoagaricus pudicus
Amanita citrina (Schaeff.) Pers., 1797.	Žućkasta pupavka		Trovanje krvi i smetnje u probavi	U mnogim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama	Amanita aureola
Amanita muscaria (L.) Lam. (1783.)	Muhara	Muskarin, ibotenična kiselina, muscimol i muskazon	Središnji živčani sustav	U hrastovim i bukovim te crnogoričnim šumama	Amanita aureola, Amanita caesarea

Jestive gljive roda Amanita

Podrobniji članak o temi: Jestive gljive

Jestive vrste roda Amanita uključuju Amanita fulva (smeđa preslica), Amanita vaginata (siva preslica), Amanita crocea (šafranasta preslica), Amanita rubescens (biserka), Amanita caesarea (blagva), Amanita strobiliformis (usamljena muhara), Amanita ovoidea (jajasta muhara), Amanita inaurata (tigrasta preslica), Amanita lividopallescens (blijeda ovojnača), Amanita mairei (srebrnasta preslica) i Amanita spissa (prava tigrica).

Znanstveni naziv	Narodni naziv	Upotrebljivost	Kakvoća	Stanište	Sličnosti
Jestive gljive roda Amanita
Amanita caesarea	Blagva	Jestiva	Izvanrednog okusa	Raste u ljeto i u jesen po svijetlim šumama i šumskim čistinama, u toplijim predjelima	Amanita muscaria
Amanita crocea	Šafranasta preslica	Jestiva - prije upotrebe treba prokuhati	Izvrsne kakvoće	Raste ljeti i u jesen u manjim skupinama ili pojedinačno u crnogoričnim i listopadnim šumama	Amanita muscaria
Amanita fulva	Smeđa preslica	Jestiva - sirova je otrovna, pa je zbog toga moramo prokuhati i vodu odliti	Izvrsne kakvoće	Raste ljeti i u jesen na šumskim čistinama i na livadama pored šuma.	Amanita pantherina, Amanita phalloides, Amanita verna
Amanita inaurata	Tigrasta preslica	Jestiva		Raste od ljeta do jeseni u listopadnim šumama i šumskim čistinama.	Amanita pantherina
Amanita lividopallescens	Blijeda ovojnača	Jestiva	Izvrsne kakvoće	Raste u šumama na travnatim mjestima ljeti i početkom jeseni	Amanita phalloides
Amanita mairei	Srebrnasta preslica	Jestiva - prije upotrebe treba ih iskuhati i odliti vodu	Izvanredno ukusa	Raste u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma i po šumskim čistinama u manjim skupinama od ljeta do kraja jeseni	Amanita pantherina, Amanita phalloides, Amanita verna
Amanita ovoidea	Jajasta muhara	Jestiva		Raste ljeti i u jesen na vapnenastu tlu ispod listopadnoga i crnogoričnoga drveća pojedinačno ili u skupinama	Amanita phalloides
Amanita rubescens	Biserka	Jestiva - prije pripremanja poželjno je oguliti kožicu s klobuka		Raste već od kraja svibnja pa do jeseni u vlažnim šumama.	Amanita pantherina
Amanita spissa	Prava tigrica	Jestiva - samo nakon što se termički obradi, sirova je otrovna		Raste već od kraja svibnja pa do jeseni u vlažnim šumama.	Amanita pantherina
Amanita strobiliformis	Usamljena muhara	Jestiva - prije upotrebe ogulite kožicu s klobuka		Ljeti raste u šumama, uz putove i po parkovima na vapnenastu tlu.	Amanita pantherina
Amanita vaginata	Siva preslica	Jestiva - prije upotrebe potrebno dobro termički obraditi jer je otrovna u sirovom stanju	Vrlo je ukusna	Raste u bjelogoričnim i miješanim šumama u ljeto i ranu jesen	Amanita phalloides, Amanita verna

Nejestive gljive roda Amanita

U nejestive roda Amanita spada Amanita gemmata (svijetložuta muhara).

Znanstveni naziv	Narodni naziv	Upotrebljivost	Kakvoća	Stanište	Sličnosti	Slika
Nejestive gljive roda Amanita
Amanita gemmata	Svijetložuta muhara	Nije jestiva	U literaturi ima podataka da je sumnjiva ili da je čak otrovna	Raste u proljeće, ljeti i u jesen pojedinačno ili u nekoliko blizu razbacanih primjeraka u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama na pjeskovitu ili vapnenastu tlu	Amanita pantherina, Amanita citrina

Izvori

↑ amanita. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
↑ ^a ^b Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

HE

Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda

Vidi popis vrsta

Dodatak: Popis vrsta:Ama

Vanjske poveznice

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Amanita
	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Amanita
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Amanita

[1] ta. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža

[#1-2] Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

[1]

[2]