Divlja guska

Divlja guska
Status zaštite
	; Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Aves;
Red:	Anseriformes;
Porodica:	Anatidae;
Rod:	Anser;
Vrsta:	A. anser;
Dvojno ime
	Anser anser; Linné, 1758.
Rasprostranjenost
Podvrste
	A. a. albifrons; A. a. anser; A. a. rubrirostris ; A. a. domesticus - domaća guska
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Divlja guska (lat. Anser anser) je ptica, koja je rasprostranjena na Starom kontinentu. To je tipična vrsta porodice Anser. Ova vrsta je predak pripitomljene domaće guske u Europi i Sjevernoj Americi.

Divlja guska je jedna od vrsta na koje se odnosi Sporazum o zaštiti afričko-euroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA).

U znanosti, divlja guska je najbolje poznata kao ptica, koju je etolog Konrad Lorenz izvorno proučavao prilikom izučavanja pojma impregnacije (specifična veza koja nastaje između ženke i njenog mladunca tijekom prvih nekoliko sati (a možda i minuta) nakon porođaja. Tako ženka može razlikovati svoje mladunče među većim brojem drugih).Ona je ptica selica.

Opis

Divlja guska je najveća i najglomazna siva guska porodice Anser. Ima okruglo, pozamašno tijelo, debeli, dugi vrat i veliku glavu i kljun. Noge i stopala su ružičasta, a kljun je narančast.^[1] Dugačka je od 74–91 cm, duljina krila je 41-48 cm. Rep je dugačak 6,2 do 6,9 cm, a kljun 6,4 do 6,9 cm. Teži 2,16 do 4,56 kg, s prosječnom težinom od oko 3,3 kg. Širina krila je 147–180 cm.^[2] Mužjaci su obično veći od ženki, a spolni dimorfizam je izraženiji kod istočne podvrste rubirostris, koja je u prosjeku veća od svih ostalih podvrsta.

Divlja guska s mladuncima
Jaja vrste Anser anser

Izvori

↑ Madge, Steve; Burn, Hilary (1988). Waterfowl: an Identification Guide to the Ducks, Geese, and Swans of the World. Boston: Houghton Mifflin. ISBN 0-395-46727-6.
↑ Dunning, John B., Jr., ed. (1992). CRC Handbook of Avian Body Masses. CRC Press. ISBN 978-0-8493-4258-5.

[1] Madge, Steve; Burn, Hilary (1988). Waterfowl: an Identification Guide to the Ducks, Geese, and Swans of the World. Boston: Houghton Mifflin. ISBN 0-395-46727-6.

[2] Dunning, John B., Jr., ed. (1992). CRC Handbook of Avian Body Masses. CRC Press. ISBN 978-0-8493-4258-5.

[1]

[2]