Egejska Makedonija

Makedonija; Μακεδονία
Zastava	Grb
	Himna; Μακεδονία ξακουστή; (Poznata Makedonija)
	; Položaj Grčke Makedonije u jugoistočnoj Europi
	; Položaj Makedonije u Grčkoj
Glavni grad	Solun
	40°45′N, 22°54′E
Površina
- ukupno	34.177 km2
Stanovništvo
- ukupno (2006.)	2.625.681
- gustoća	78/km2

Egejska Makedonija, Grčka Makedonija ili Makedonija (grč.: Μακεδονία / Makedonia) je povijesna i zemljopisna grčka pokrajina.

Egejska Makedonija čini 51 % površine zemljopisne pokrajine Makedonije. Današnje granice su joj nastale podjelom ozemlja Makedonije, nakon Balkanskih ratova, zbacivanjem turske vlasti.

Zemljopis

Grčka pokrajina Makedonija podijeljena je između tri periferije:

Broj	Periferija	Glavni grad	Površina	Stanovništvo

	Zapadna Makedonija	Kozani	9.451 km²	301.522
1	Prefektura Kastoria	Kastoria	1.720 km²	53.483
2	Prefektura Florina	Florina	1.924 km²	54.768
3	Prefektura Kozani	Kozani	3.516 km²	155.324
4	Prefektura Grevena	Grevena	2.291 km²	37.947
	Središnja Makedonija	Solun	18.811 km²	1.871.952
5	Prefektura Pella	Edessa	2.506 km²	145.797
6	Prefektura Emacija	Veria	1.701 km²	143.618
7	Prefektura Pieria	Katerini	1,516 km²	129,846
8	Prefektura Kilkis	Kilkis	2,519 km²	89.056
9	Prefektura Solun	Solun	3.683 km²	1.057.825
10	Prefektura Halkidika	Poligiros	2.918 km²	104.894
11	Prefektura Seres	Seres	3.968 km²	200.916
	Istočna Makedonija	Kavala	5.579 km²	249.029
12	Prefektura Drama	Drama	3.468 km²	103.975
13	Prefektura Kavala	Kavala	1.728 km²	131.289
14	Prefektura Tasos (od 2011 god.)	Limenas Tasos	379 km²	13.765
15	Brdo Atos (manastirska zajedn.)	Kareja	336 km²	2.262
Ukupno	Makedonija (Grčka)	Solun	34.177 km²	2.424.765

Makedonija graniči s Rodopskim gorjem na istoku, Albanijom na zapadu, Olimpom, Tesalijom i Egejskim morem na jugu, te Moravskom dolinom i Šar-planinom na sjeveru.

Sjeverna međa Egejske Makedonije je međunarodna granica Republike Sjeverne Makedonije i Grčke.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2005. broj stanovnika Grčke (Makedonije) se neznatno smanjio zbog iseljavanja i iznosio je 2.625.681. Etnički sastav je bio sljedeći:

Grci (Grko-Makedonci) 98%
Albanci 0,9 %
Vlasi 0,4 %
Romi 0,3 % i ini.

Iseljeničke udruge slavenskih Makedonaca, odnosno kao i izvori iz Republike Makedonije, osporavaju gornje brojke, tvrdeći da je udio slavenskih Makedonaca znatno veći. Tomu u prilog daju podatke o brojnim slavenskim toponimima na njenom području.

Povijest Makedonije

Podrobniji članci o temama: Kraljevina Makedonija, Makedonija (regija) § Povijest, Stara Grčka § Uspon Makedonaca, i Stara Grčka § Osvajanja Aleksandra Velikoga

Antika

Starovjekovni Makedonci su bili stari balkanski narod, koji je govorio jedan nedovoljno poznat jezik. Najistaknutiji kralj antičkih Makedonaca je bio Filip II., koji je od Demostena nazivan barbarom. Iako je Demosten okupio sve Antičke Grke da se suprotstave Makedoncima, Filip II je pobijedio Grke u bitci kod Heroneje u kolovozu 338 pr. Kr., nakon čega je Filip II poštedio grad Tebu.Preustrojio je makedonsku vojsku uvevši konjicu i nove vješto i nemilosrdno istrenirane hoplite koji su bili postavljeni u falange bojne redove 16x16 koji su praktički u to doba bili nepobjedivi,a još manje za razjedinjene grčke polise koji su makedonskoj vojsci bili lagan plijen.Mogli su voditi bojne i u zimi što je do tada bilo nemoguće.Prisvajao je na svoju stranu grčke političare sklapajući mnoge političke brakove u korist Makedonije.

Kada je Filip II. bio ubijen (336 pr. Kr.), Makedonci su izabrali njegovog sina Aleksandra III za kralja. Aleksandar je brzo konsolidirao svoju vlast i pobijedio pobunjene Grke i ovaj put spalio Tebu do temelja. Nakon toga, nastavio je na istok, da pobijedi do tada nepobjedivu Perziju. U bitci na rijeci Graniku, sa svojim Makedoncima (organiziranim u slavne falange) i plaćenim konjanicima iz Tesalije je pobijedio desetostruko veću perzijsku vojsku, koja je okupljala sve druge narode, uključujući i desetine tisuća Grka. Po osvajanju cijelog poznatog svijeta, riješio je se vratiti u Makedoniju, ali je bio otrovan u 323. pr. Kr. i umro je u Babilonu. Nakon njegove smrti, njegove vojskovođe su podijelile njegovu državu između sebe.

Značajna ličnost Grčke Makedoniju, koja je bila dio cijele Makedonije, bio je i Filip V. On je konsolidirao Makedonsko kraljevstvo na Balkanu i opet porobio Grčku.

Ali, u to vrijeme Rim je počeo da biva sve snažniji. Makedonija je bila saveznik Kartage i time neprijatelj Rimljana. Zato je bilo postojanih sukoba s Rimljanima. Da bi se osigurao od Rimljana, Filip V. je pojačao fortifikacije u Skoplju i Uskani (u blizini današnjeg grada Debar, sjeverozapadna Makedonija), a s juga je imao okupiranu Grčku. Međutim Grci i Rimljani su se udružili i pod pritisak Rimljana morao je da se povuče iz Grčke i da postavi utvrdu u klisuri Tempi (to je nekoliko kilometara južno od današnjeg grada Platamona).

Ipak, u dobi vladavina njegovog sina, Perzeja, Rimljani su ušli s juga i pobijedili Perzeja u bitci kod Pidne (nekoliko kilometara sjeverno od današnje Paralije kod Katerini). Perzej je bio zadnji makedonski kralj iz starovjekovne epohe u Makedoniji. Više su preživjeli Seleukidi na istoku i Ptolomeidi u Egiptu (zadnja je bila kraljica Kleopatra VIII.). Rimljani su porobili Makedoniju 168. godine pr. Kr. i podijelili je na 4 dijela, kojima je bilo zabranjeno međusobno komunicirati. Tri od ova 4 dijela su obuhvaćale teritorije današnje Egejske Makedonije. Nakon toga, Makedonija od središta svijeta postala rubna pokrajina. Makedonija je u rimskom dobu imala važnu ulogu u povijesti kršćanstva, s obzirom na to da ju je posjetio apostol sv. Pavao.

Srednji vijek

Podrobniji članci o temama: Rimska Republika § Uspon i razvitak Rimske Republike, i "Rimska Republika" vs "Makedonija i Grčka"

i Makedonija (rimska provincija).

Nakon makedonsko-rimskih ratova, 167. pr. n. e. Makedonija pada pod Rimsko Carstvo, a nakon njegove podjele u četvrtom stoljeću na Zapadno i Istočno, pod Bizant.

Bizant

Podrobniji članak o temi: Bizant

i Makedonci.

Križari

Makedonijom jedno vrijeme vlada Bugarska, a sredinom XIV. stoljeća Srbija, no već koncem tog stoljeća dolaze Turci, koji će ostati sve do Balkanskih ratova 1913.

Novi vijek

Do Balkanskih ratova

U Solunu 1893. godine se je formirala VMORO - Unutrašnja Makedonsko-Odrinska Revolucionarna Organizacija. U Egejskoj Makedoniji (u Kukušu) je rođen i Goce Delčev, najveći bugarski/makedonski heroj XIX veka. On se borio za oslobođenje Makedonije i Tračke. VMRO je organizirala općenarodni ustanak protiv Turske 1903. godine, kada je na teritorije grada Kruševa (u sjevernoj Makedoniji) formirana Kruševska Republika. Ustanak je bio zamišljen da bude u cijeloj Makedoniji, uspio je još u gradovima Neveska i Klisura u Grčkoj Makedoniji, koji su duže ostali slobodni od Turaka.

Kada su počeli Balkanski ratovi (1912./1913. godina) susjedni državi su podijelili Makedoniju: sjeverni dio („Vardarska“ Makedonija) pripao je Srbiji, istočni Bugarskoj („Pirinska Makedonija“), a južni dio (Grčka „Egejska“ Makedonija) Grčkoj.

Vanjske poveznice

Izvori

Grčki Statistički Tijelo, popis 2001