Formula 1 - sezona 1958 . je bila 9. sezona u prvenstvu Formule 1 . Vozilo se 11 utrka u periodu od 19. siječnja do 19. listopada 1958. godine, a prvak je postao Mike Hawthorn u bolidu Ferrari . Svoj prvi i jedini konstruktorski naslov osvojio je Vanwall . Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 za Phila Hilla i Grahama Hilla .
Hawthorn na VN Argentine 1958.
Vanwall VW7, bolid s kojim je Vanwall osvojio prvi i jedini konstruktorski naslov u Formuli 1.
Cooper T43 , bolid momčadi R.R.C. Walker Racing Team , s motorom smještenim iza vozača.
Britanac Mike Hawthorn osvojio je svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Četvrtu godinu zaredom, drugo mjesto pripalo je Stirlingu Mossu koji je pobijedio na četiri utrke ove sezone, dok je Hawthorn slavio samo na jednoj.
Moss i Francuz Maurice Trintignant , vozeći za momčad R.R.C. Walker Racing Team , pobijedili su na VN Argentine i VN Monaka u Cooperovom bolidu. Bile su to prve pobjede u Formuli 1 ostvarene u bolidu koji je imao motor smješten iza vozača. Tony Brooks pobijedio je na tri utrke ove sezone, a po jednu pobjedu ostvarili su Peter Collins i Amerikanac Jimmy Bryan na 500 milja Indianapolisa .
Na VN Portugala , na kojoj se prvi put vozila utrka Formule 1, suci su diskvalificirali Hawthornea koji se u posljednjem krugu izvrtio i nakratko izletio sa staze, te se na nju vratio, ali iz pogrešnog smjera. Čuvši za tu odluku, Moss je otišao do sudaca i stao u Hawthornovu obranu, koji su nakon toga uvažili Mossovo mišljenje te je diskvalifikacija bila poništena.
U odnosu na 1957. dogodilo se nekoliko promjena. Minimalna dužina utrke smanjena je na 300 kilometara, ili na minimalno vremensko trajanje od dva sata, dok je maksimum iznosio 500 kilometara. Uvedeno je i prvenstvo za konstruktore, a prvi naslov osvojio je Vanwall . Promjena vozača u utrci nije bila zabranjena, ali ako bi jedan vozač ustupio svoj bolid drugom vozaču tijekom utrke, oba vozača bila su onemogućena u osvajanju bodova.
Na gridu ove sezone pojavila se Maria Teresa de Filippis , prva žena u Formuli 1. Također, ovo je bila debitantska sezona za dva buduća svjetska prvaka, Amerikanca Phila Hilla i Britanca Grahama Hill , te Brucea McLarena , osnivača momčadi McLaren .
Sezonu su obilježile i velike nesreće. Amerikanac Pat O'Connor poginuo je na Indinapolisu, a Talijan Luigi Musso na VN Francuske , na kojoj je svoju posljednju utrku u Formuli 1 odvozio peterostruki svjetski prvak Juan Manuel Fangio . Collins je život izgubio na VN Njemačke , a na prvom i jedinom izdanju VN Maroka , Stuart Lewis-Evans je doživio nesreću, te je od zadobivenih ozljeda preminuo šest dana kasnije.
Samo tri mjeseca nakon osvajanja naslova, u prometnoj nesreći u Engleskoj , poginuo je i Hawthorn.[ 1]
Popis ne uključuje američke vozače koji su se natjecali na 500 milja Indianapolisa.
Vozači u rozim poljima su koristili bolide Formule 2 na Velikoj nagradi Njemačke i Velikoj nagradi Maroka.
Momčad
Konstruktor
Šasija
Motor
Gume
Vozač
Utrke
Scuderia Sud Americana
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Juan Manuel Fangio
1
Carlos Menditeguy
1
Ken Kavanagh
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Jean Behra
1
Luigi Taramazzo
2
Ken Kavanagh
2, 5
Ecurie Bonnier
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Harry Schell
1
Jo Bonnier
2–3, 5, 7, 9
Phil Hill
6
Giulio Cabianca
10
Hans Herrmann
10–11
Francesco Godia Sales
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Paco Godia
1–2, 5–6
H.H. Gould
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
D
Horace Gould
1–3
Masten Gregory
3
R.R.C. Walker Racing Team
Cooper -Climax
T43 T45
Climax FPF 2.0 L4
C
D
Stirling Moss
1
Maurice Trintignant
2–3, 7–11
Ron Flockhart
2
T43
Climax FPF 1.5 L4
D
François Picard
11
Scuderia Ferrari
Ferrari
246
Ferrari 143 2.4 V6
E
Luigi Musso
1–3, 5–6
Peter Collins
1–3, 5–8
Mike Hawthorn
1–3, 5–11
Wolfgang von Trips
2, 6–10
Olivier Gendebien
5, 10–11
Phil Hill
10–11
156
Ferrari D156 1.5 V6
E
Phil Hill
8
Owen Racing Organisation
BRM
P25
BRM P25 2.5 L4
D
Jean Behra
2–3, 5–11
Harry Schell
2–3, 5–11
Maurice Trintignant
6
Jo Bonnier
10–11
Ron Flockhart
11
Bernie C. Ecclestone
Connaught -Alta
B
Alta GP 2.5 L4
A
Bernie Ecclestone
2
Bruce Kessler
2
Paul Emery
2
Jack Fairman
7
Ivor Bueb
7
Cooper Car Company
Cooper -Climax
T45 T44
Climax FPF 2.0 L4
D
Jack Brabham
2–3, 5–7, 9–10
Roy Salvadori
2–3, 5–11
Ian Burgess
7
Jack Fairman
11
T45
Climax FPF 1.5 L4
D
Bruce McLaren
8, 11
Jack Brabham
8, 11
Team Lotus
Lotus -Climax
12 16
Climax FPF 2.0 L4 Climax FPF 2.2 L4
D
Cliff Allison
2–3, 5–8, 10–11
Graham Hill
2–3, 5–7, 9–11
Alan Stacey
7
16
Climax FPF 1.5 L4
D
Graham Hill
8
Vandervell Products
Vanwall
VW 5
Vanwall 254 2.5 L4
D
Stirling Moss
2–3, 5–11
Tony Brooks
2–3, 5–11
Stuart Lewis-Evans
2–3, 5–7, 9–11
Maria Teresa de Filippis
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Maria Teresa de Filippis
2, 5, 10
Giorgio Scarlatti
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Giorgio Scarlatti
2–3
Jo Bonnier
6
Scuderia Centro Sud
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Gerino Gerini
2, 6–7, 10–11
Maurice Trintignant
5
Masten Gregory
5
Wolfgang Seidel
5, 11
Carroll Shelby
6–7, 10
Troy Ruttman
6, 8
Jo Bonnier
8
Hans Herrmann
8
Cliff Allison
9
Maria Teresa de Filippis
9
Cooper -Climax
T43
Climax FPF 1.5 L4
D
Wolfgang Seidel
8
OSCA Automobili
OSCA
F2
OSCA 372 1.5 L4
P
Giulio Cabianca
2
Luigi Piotti
2
André Testut
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
André Testut
2
Louis Chiron
2
Ecurie Maarsbergen
Porsche
RSK
Porsche 547/3 1.5 F4
D
Carel Godin de Beaufort
3
RS550
Porsche 547/3 1.5 F4
D
Carel Godin de Beaufort
8
Juan Manuel Fangio
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Juan Manuel Fangio
6
Dick Gibson
Cooper -Climax
T43
Climax FPF 1.5 L4
D
Dick Gibson
8
Dr Ing F. Porsche KG
Porsche
RSK
Porsche 547/3 1.5 F4
?
Edgar Barth
8
High Efficiency Motors
Cooper -Climax
T43
Climax FPF 1.5 L4
D
Ian Burgess
8
Ecurie Eperon d'Or
Cooper -Climax
T43
Climax FPF 1.5 L4
D
Christian Goethals
8
Ecurie Demi Litre
Lotus -Climax
12
Climax FPF 1.5 L4
D
Ivor Bueb
8
J.B. Naylor
Cooper -Climax
T45
Climax FPF 1.5 L4
D
Brian Naylor
8
Tony Marsh
Cooper -Climax
T45
Climax FPF 1.5 L4
D
Tony Marsh
8
Temple Buell
Maserati
250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Carroll Shelby
9–10
Masten Gregory
10–11
André Guelfi
Cooper -Climax
T45
Climax FPF 1.5 L4
D
André Guelfi
11
British Racing Partnership
Cooper -Climax
T45
Climax FPF 1.5 L4
D
Tom Bridger
11
Robert La Caze
Cooper -Climax
T45
Climax FPF 1.5 L4
D
Robert La Caze
11
Mjesto
Bodovi
1.
8
2.
6
3.
4
4.
3
5.
2
Najbrži krug
1
Samo 6 najboljih rezultata u 11 utrka računali su se za prvenstvo vozača.
Samo 6 najboljih rezultata u 11 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora.
Iako su momčadi nastupale i s nekoliko bolida u utrci, konstruktorske bodove je mogao osvojiti samo najbolje plasirani bolid.
Jedan bod za najbrži krug nije osvajao konstruktor, već samo vozač.
Američki konstruktori na utrci 500 milja Indianapolisa nisu mogli osvojiti bodove.
VN Argentine
VN Monaka
VN Nizozemske
Indianapolis 500
Najbrži krug
Tony Bettenhausen - 1 min 2,37 s
VN Belgije
VN Francuske
VN Velike Britanije
VN Njemačke
Bruce McLaren u Cooper -Climaxu je utrku završio na 5. mjestu, ali je vozio bolid Formule 2 i nije mogao osvojiti bodove.
VN Maroka
Mike Hawthorn je osvojio ukupno 49 bodova, ali samo 42 boda osvojena u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
Boja
Značenje
5
Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača
5
Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača
–
Vozač nije osvojio bodove u utrci
Vozač nije nastupao na utrci
Mjesto
Konstruktor
Bodovi
1.
Vanwall
48
–
8
8
6
3
8
8
8
8
2.
Ferrari
40
6
6
2
6
8
8
3
6
6
6
3.
Cooper -Climax
31
8
8
3
–
–
4
6
–
2
–
4.
BRM
18
2
6
2
–
2
–
3
–
3
5.
Maserati
6
3
–
–
–
3
–
–
–
–
–
6.
Lotus -Climax
3
–
–
3
–
–
–
–
–
–
Mjesto
Konstruktor
Bodovi
Vanwall je osvojio ukupno 57 bodova, ali samo 48 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računali za prvenstvo vozača.
Ferrari je osvojio ukupno 57 bodova, ali samo 40 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računali za prvenstvo vozača.
U rubrici bodovi , prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač osvojio naslov prvaka.