Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Forti

Izvor: Wikipedija
Forti
Puno ime Parmalat Forti Ford (1995.)
Forti Grand Prix (1996.)
Sjedište Alessandria, Italija
Značajno osoblje Guido Forti, Paolo Guerci
Značajni vozači Luca Badoer
Andrea Montermini
Pedro Diniz
Roberto Moreno
Statistika
Utrke 27
Prva utrka Velika nagrada Brazila 1995.
Posljednja utrka Velika nagrada Velike Britanije 1996.
Konstruktorski naslovi 0
Vozački naslovi 0
Pobjede 0
Prvo startno mjesto 0
Najbržih krugova 0
Podiji 0

Forti Corse ili jednostavno Forti je bivša automobilistička momčad, koja se u Formuli 3000 natjecala od 1987. do 1994., a u Formuli 1, od 1995. do 1996. Momčad su osnovali Guido Forti i Paolo Guerci u kasnim 70-im godinama u Alessandriji u Italiji. Forti nije imao velikog uspjeha u Formuli 1, gdje u 27 utrka nisu uspjeli osvojiti bodove. Najbolji rezultat im je 7. mjesto Pedra Diniza na VN Australije 1995. Momčad je bila puno uspješnija u Formuli 3000. U osam sezona, ostvarili su devet pobjeda, a 1992. bili su doprvaci.

Početak u automobilizmu

[uredi | uredi kôd]

Forti su osnovali u kasnim 70-ima, biznismen i bivši trkaći vozač Guido Forti, i inženjer Paolo Guerci. Baza momčadi je bila u Alessandriji, u regiji Pijemont u Italiji. Izuzetno je teško pronaći bilo kakve informacije, u kojim je automobilima Guido Forti vozio, a još je teže otkriti koliko je bio konkurentan kao vozač, iako nedostatak prikupljenih podataka vjerojatno sugerira da njegova vozačka karijera nije bila izuzetno uspješna. Talijanska Formula Ford 1977., bila je prvi izazov za momčad. Forti je koristio Osellinu šasiju za tu sezonu, a jedini vozač Teo Fabi je pobijedio na 5 od 12 utrka te sezone i osvojio naslov s 10 bodova više od Andree de Cesarisa u Coloniju. Momčad se nakon toga počela natjecati u raznim južnoameričkim i europskim Formula 3 prvenstvima, a prvi znak uspijeha se dogodio 1979., kada je Oscar Larrauri osvojio argentinsko Formula 3 prvenstvo.

Talijanska Formula 3

[uredi | uredi kôd]

Iako je momčad postigla zapažene rezultate, bilo je pomalo skupo voditi momčad u Formuli 3 na kontinentima izvan njihove izvorne baze, tako da je Forti izabrao da nastupa isključivo u talijanskoj Formuli 3. Prve sezone nisu dale uspjeha kakvom su se u momčadi nadali. Vinicio Salmi je 1981. u bolidu Martini MK31 s Fiatovim motorom osvojio samo 4 boda i 16. mjesto u ukupnom poretku. Ni sljedeća 1982. nije bila bolja. Franco Forini, u Martinijevom MK37 bolidu i Alfa Romeo motorom, je osvojio tek 1 bod i 15. mjesto u ukupnom poretku. U sredini sezone 1983., momčad se prebacila s Martinijevog MK37 bolida na Alba AR1 bolid, a Nicola Carboni ponovno osvaja samo 1 bod i 19. mjesto u ukupnom poretku. Prvi veći uspjeh dolazi 1985. kada povratnik u momčad Franco Forini, u Dallara bolidu s Volkswagen motorom osvaja 70 bodova i naslov prvaka ispred Alexa Caffija. Sljedeće 1986. za momčad voze dva vozača, Nicola Marozzo i Giorgio Montaldo. Marozzo osvaja 3 boda i 15. mjesto, a Montaldo 1 bod i 19. mjesto. Za sezonu 1987. su dovedeni Enrico Bertaggia i Emanuele Naspetti. Naspetti osvaja 2 boda i 17. mjesto, a Bertaggia 53 boda i naslov prvaka. Oba vozača su vozila bolid Dallara 387-Alfa Romeo. Nakon osvajanja naslova Bertaggia odlazi, a na njegovo mjesto dolazi Gianni Morbidelli koji sezonu završava na 5. mjestu s 25 bodova, dok Naspetti osvaja naslov s 48 bodova. Treći vozač Amato Ferrari ne uspijeva osvojiti bodove. Odlazak vozača nakon osvaja naslova se nastavio, tako je Naspetti napustio momčad na kraju sezone, a sljedeće 1989. Morbidelli postaje četvrti i posljednji Fortijev vozač koji je osvojio naslov prvaka u talijanskoj Formuli 3 osvojivši 59 bodova. Fabiano Vandone sa 7 bodova osvaja 10. mjesto, a Vittorio Zoboli s 2 boda, 16. mjesto. Od 1990. do 1992. momčad nije imala puno uspjeha. Ukupno 11 vozača u te tri godine je vozilo za Forti. Domenico Schiattarella je 1990. osvojio 14 bodova i 9. mjesto. Iste sezone Vandone osvaja tri boda vise nego 1989., a Alessandro Zampedri s 4 boda osvaja 17. mjesto. Fabrizio de Simone 1991. osvaja 9 bodova i 12. mjesto, a sljedeće sezone 5 bodova i 16. mjesto. Alessandro Prioglio s 5 bodova završava na 13. mjestu 1991. U te dvije sezone bodove nisu osvojili: Paolo de Cristofaro, Richard Favero i Gianluca Paglicci u sezoni 1991. i Philipp Peter, Antonio Stefani i Giorgio Tibaldo u sezoni 1992.

Formula 3000

[uredi | uredi kôd]

Formula 1

[uredi | uredi kôd]

Sljedeći korak je trebao biti Formula 1, za što se Guido Forti počeo pripremati već 1991., a 1992. sklapa dogovor s Abiliom dos Santosom, ocem Pedra Diniza i vlasnikom velikog lanca supermarketa u Brazilu, zbog čega novac nije bio problem, a i donio je i solidne sponzore kao što su Duracell, Marlboro, Parmalat i Gillette. Kasnije su kupljeni pogoni bivše momčadi Fondmetal, a i dovedeni su Cesare Fiori i dizajner Sergio Rinland, koji su već imali podosta iskustva u Formuli 1 te René Arnoux kao konzultant Pedru Dinizu te je 1995. je sve bilo spremno za debi u Formuli 1, osim bolida. Forti nikad u svojoj povijesti u nižim kategorijama nije napravio samostalno svoj bolid, nego je kupovao uglavnom od Dallare ili Lole i to je za njih bio veliki izazov. Rezultat tog neiskustva je Forti FG01 koji je bio pretežak, zastario i jako spor bolid, a glavni razlog je što je kao baza korišten nikad uporabljeni Fondmetalov bolid za 1993. godinu, a lošim rezultatima je pridonio slabi V8 motor Cosworth-Ford ED koji je bio 100 ks slabiji od Renaultova V10 motora te činjenica da je Forti FG01 bio jedini bolid s ručnim mjenjačem. Vozači u prvoj sezoni su bili Pedro Diniz i iskusni Roberto Moreno, koji je odabran prvenstveno jer bio Brazilac, što je ocu Pedra Diniza bilo jako bitno. Kad je sezona počela, rezultati i performanse bolida su bili razočaravajući.[1]

1995.

[uredi | uredi kôd]

Već u prvoj utrci na VN Brazila 1995. je bilo jasno da će momčad imati velikih problema kroz sezonu. Od 26 vozača Moreno se kvalificirao 23. sa 6,188 sekundi zaostatka za prvim vozačem, Damonom Hillom u Williams-Renaultu. Dinizov zaostatak na 25. mjestu je bio još veći, 7,711 sekundi za Hillom. U utrci su vodili bitku na začelju s bivšim Fortijevim vozačima u Formuli 3000, Andreom Monterminijem i Domenicom Schiattarellom. Moreno je odustao u 47. krugu kad je izletio sa staze, a Diniz je utrku završio na posljednjem 10. mjestu s čak 7 krugova zaostatka za pobjednikom Michaelom Schumacherom.

Ni VN Argentine nije prošla bolje. U kvalifikacijama je jedino Taki Inoue u Footworku bio lošiji. Zaostatak Morena na 24. mjestu iznosio je velikih 11,240 sekundi za prvim vozačem Davidom Coultardom, dok je Dinizov zaostatka bio 12,691 sekundi. Cijelu utrku su Moreno i Diniz vodili unutarmomčadsku borbu na posljednja dva mjesta. Utrku su završili s 9 krugova zaostatka za pobjednikom, te nisu bili ni klasificirani. Na VN San Marina i VN Španjolske, momčad je i službenog dosegla dno u kvalifikacijama. Na obje utrke, Moreno i Diniz su se kvalificirali uvjerljivo na posljednja dva mjesta, opet s velikim zaostatkom. U San Marinu su završili na posljednjem 15. i 16. mjestu sa 7 krugova zaostatka, dok su u Španjolskoj odustali, Diniz zbog problema s mjenjačem, a Moreno zbog problema s pumpom za dotok vode.

Pedro Diniz na VN Velike Britanije 1995.
Roberto Moreno na VN Velike Britanije 1995.

U kvalifikacijama za VN Monaka, Diniz po prvi put uspijeva biti brzi od Morena, te osvaja 22. mjesto na gridu, do tada najbolju kvalifikacijsku poziciju. No Dinizov zaostatak za prvim u kvalifikacijama je i dalje bio velik, 7,292 sekundi. Moreno se kvalificirao kao 24. vozač, a u utrci je odustao već u devetom krugu zbog problema s kočnicama. Diniz je ponovo utrku završio na posljednjem 10. mjestu sa 6 krugova zaostatka. Na VN Kanade, Moreno i Diniz su po treći put u sezoni zauzeli posljednje pozicije u kvalifikacijama, no ovog puta 23. i 24. mjesto, jer Domenico Schiattarella i Jos Verstappen nisu nastupali, pošto je njihova momčad Simtek bankrotirala i povukla se iz Formule 1. U utrci je Diniz odustao zbog problema s kočnicama, a Moreno je ostao bez goriva pri kraju utrke. I na VN Francuske je Forti ostao vjeran posljednjim mjestima u kvalifikacijama. U prvom krugu utrke je došlo do sudara Diniza, Ukya Katayame i Takija Inouea. Moreno je utrku završio na 16. mjestu sa 6 krugova zaostatka, no prvi put u sezoni Forti nije bio posljednji na cilju. Lošiji od Morena je bio Andrea Montermini u Pacificu.

Na sljedeće tri utrke, VN Velike Britanije, VN Njemačke i VN Mađarske, nijedan Fortijev vozač nije došao do cilja. Mjenjač, kočnice i motor su bili uzroci Dinizovih odustajanja, dok je Moreno imao problema s hidraulikom, mjenjačem i pogonskom osovinom. S vremenom, zbog budžeta su se poboljšali rezultati te su stavljeni sekvencijalni mjenjač, redizajnirani sidepodovi, prednje krilo i monokok te je smanjena težina za 60 kg. Isto tako, dvostruko više ljudi je zaposleno. Sve to je dovelo do toga da su uspjeli konkurirati Pacificu po performansama, a Diniz je u Britaniji osvojio 20. mjesto u kvalifikacijama, što je zajedno s Japanom i Australijom kasnije u sezoni, najbolji kvalifikacijski rezultat Fortija u 1995.

Na VN Belgije po prvi put u sezoni, oba bolida su stigla do cilja, no Dinizov zaostatak u kvalifikacijama je iznosio čak 15,145 sekundi u odnosu na prvog vozača Gerharda Bergera u Ferrariju. Na VN Italije su se nastavile borbe na začelju s Pacificom u kvalifikacijama, a u utrci je Moreno odustao već u prvom krugu, dok je Diniz dohvatio pretposljednje 9. mjesto. Još jednom na VN Portugala, oba vozača stižu do cilja, do 16. i 17. mjesta, dok na VN Europe Diniz osvaja 13. mjesto ispred Gabriela Tarquinija u Tyrrellu i Jean-Denisa Deletraza u Pacificu. U kvalifikacijama za VN Pacifica, Moreno i Diniz po drugi put uspijevaju biti brži od momčadi Pacific u kvalifikacijama, a u utrci po treći posljednji put u sezoni, oba vozača stižu do cilja. Zato na VN Japana, oba odustaju. Moreno već u prvom krugu zbog kvara na mjenjaču, dok je Diniz izletio sa staze u 32. krugu, nakon što se cijelu utrku vozio na posljednjem mjestu. Na posljednjoj utrci sezone, VN Australije, Forti je bio najbliže osvajanju bodova u svojoj Formula 1 avanturi. Moreno se kvalificirao na 20. mjesto s 5,152 sekundi zaostatka, dok je Diniz zauzeo jednu poziciju niže. Moreno je na startu pretekao Takija Inouea, i do 15. kruga kada je Japanac odustao, vodio borbu s njim za 17. mjesto. Samo šest krugova kasnije odustaje i Moreno. Diniz se cijelu utrku vozio na pretposljednjem mjestu ispred Bertranda Gachota u Pacificu. Kako su u vozači u odustajali, tako je i Diniz napredovao. Utrku je završio na 7. mjestu, krug iza posljednjeg osvajača bodova Pedra Lamyja u Minardiju.

Na kraju sezone, momčad je nabavila moderne Ford JS motore za 1996., no nakon što je Pedro Diniz obznanio da napušta Forti i odlazi u Ligier te najbitnije, odnosi sponzore i novce, razvoj novog bolida je odgođen, a umjesto Ford JS motora, Forti je bio prisiljeni uzeti slabiji Ford Zetec-R. Uvođenje pravila 107% u kvalifikacijama, dodatno je pridonijelo ionako lošoj situaciji. Roberto Moreno je nakon sedam sezona napustio Formulu 1. Za novu sezonu momčad je dovela Lucu Badoera i Andreu Monterminija.

1996.

[uredi | uredi kôd]

Oba vozača se nisu uspjela kvalificirati na prvoj utrci sezone na VN Australije, koja se vozila na novoj stazi Albert Park u Melbourneu. Badoer je bio 2,904 sekunde sporiji od posljednjeg vozača koji se kvalificirao, Pedra Diniza u Ligier-Mugen-Hondi i 6,831 sekundi sporiji od prvoga na gridu, Jacquesa Villeneuvea u Williams-Renaultu, dok je Monterminijev zaostatak iznosio 9,716 sekundi za Villeneuveom. Na sljedećoj VN Brazila su se kvalificirali, ali na posljednja dva mjesta na gridu. Na pomalo kaotičnom startu u kišnoj utrci, Badoer je u drugom krugu dogurao čak do 15. mjesta, ali u krugovima koji su uslijedili biva prestignut od svih vozača, čak i od momčadskog kolege Monterminija, te pada na posljednje 21. mjesto. U 26. krugu Montermini izlijeće sa staze, a Badoer utrku završava na posljednjem 11. mjestu s 4 kruga zaostatka.

Andrea Montermini na kvalifikacijama za VN San Marina 1996.

Na VN Argentine u 24. krugu, Diniz je pokušao preteći Badorea za cijeli krug. No u tom pokušaju je prednjim desnim kotačem pogodio Badoerov stražnji lijevi kotač, pri čemu se Badoerov bolid prevrnuo naopako i završio na travi. Badoer je izašao neozlijeđen iz bolida, dok je Diniz nastavio utrku. Montermini je utrku završio na posljednjem 10. mjestu s 3 kruga zaostatka, što mu je bio najbolji rezultat sezone i zapravo jedina utrka u kojoj je stigao do cilja. Drugi put u sezoni na VN Europe, oba Fortija se nisu uspjela kvalificirati za utrku. Najbrže vrijeme kvalifikacija je iznosilo 1 min 18,941 s., dok je minimalno vrijeme potrebno za utrku, odnosno 107% najboljeg vremena, iznosilo 1 min 24,467 s. Montermini je odvezao krug za 1 min 25,053 s, a Badoer za 1 min 25,840. Novi bolid Forti FG03 je predstavljen u Imoli na VN San Marina, ali je momčad uspjela napraviti samo jedan primjerak kojeg je vozio Badoer, koji se uspio kvalificirati, dok Monterminiju u starom FG01 bolidu to nije pošlo za rukom. Badoer je utrku završio na posljednjem 10. mjestu s 4 kruga zaostatka.

Ilustracija novog FG03 bolida u novim bojama, nakon sklapanja dogovor sa Shannon Racingom.

Montermini je novi FG03 dobio na sljedećoj VN Monaka, ali je u kvalifikacijama oštetio svoj bolid te nije nastupio na utrci. Badoer se kvalificirao posljednji, a u kaotičnoj utrci se sudario s Villeneuveom u trenutku kada ga je Kanađanin prelazio šesti put za cijeli krug. Zbog incidenta s Villeneuveom, Badoer je nakon utrke novčano kažnjen. Prije VN Španjolske, momčad je sklopila dogovor sa Shannon Racingom, momčadi u nižim kategorijama s irskom licencom pod vlasništvom milanske financijske grupe, no po treći put u sezoni, oba Fortijeva vozača se nisu uspjela kvalificirati za utrku, a u kvalifikacijama za VN Kanade, po prvi i jedini put u sezoni, Forti nije zauzeto posljednji startni red. Montermini je startao zadnji, no Badoer se uspio kvalificirati na 20. mjesto ispred Ricarda Rosseta u Footwork-Hartu. Na VN Francuskee oba bolida odustaju zbog problema s motorom iako su mnogi sumnjali da su prekoračili vijek trajanja motora jer su bili dužni Ford-Cosworthu. U to vrijeme dolazi do svađe oko vlasništva nad momčadi između Fortija i Shannon Racinga, i plaćanja. Unatoč ogromnim financijskim problemima, uspjeli su se pojaviti na VN Velike Britanije, ali se nisu uspjeli kvalificirati, a na VN Njemačke nisu uspjeli nastupiti zbog dugova prema Ford-Cosworthu. Sljedećih par mjeseci su se nastavile sudske borbe oko momčadi i momčad je službeno ugašena par mjeseci kasnije, a i Shannon Racing isto tako, iako su pobijedili na sudu po pitanju vlasništva.

Rezultati

[uredi | uredi kôd]

Talijanska Formula 3

[uredi | uredi kôd]
Sezona Vozač Šasija Motor Plasman Bodovi
1981. Vinicio Salmi Martini MK31
Martini MK34
Fiat 16. 4
1982. Franco Forini Martini MK34 Alfa Romeo 15. 1
1983. Nicola Carboni Martini MK37
Alba AR1
Alfa Romeo 19. 1
1984. Momčad se nije natjecala u Talijanskoj Formuli 3
1985. Franco Forini Dallara 385 Volkswagen 1. 70
1986. Nicola Marozzo Dallara 386 Volkswagen 15. 3
Giorgio Montaldo Dallara 386 Volkswagen 19. 1
1987. Enrico Bertaggia Dallara 387 Alfa Romeo 1. 53
Emanuele Naspetti Dallara 387 Alfa Romeo 17. 2
1988. Emanuele Naspetti Dallara 388 Alfa Romeo 1. 48
Gianni Morbidelli Dallara 388 Alfa Romeo 5. 25
Amato Ferrari Dallara 388 Alfa Romeo 0
1989. Gianni Morbidelli Dallara 389 Alfa Romeo 1. 59
Fabiano Vandone Dallara 389 Alfa Romeo 10. 7
Vittorio Zoboli Dallara 389 Alfa Romeo 16. 2
1990. Domenico Schiattarella Dallara 390 Alfa Romeo 9. 14
Fabiano Vandone Dallara 390 Alfa Romeo 10. 13
Alessandro Zampedri Dallara 390 Alfa Romeo 17. 4
1991. Fabrizio de Simone Dallara 391 Alfa Romeo 12. 9
Alessandro Prioglio Dallara 391 Alfa Romeo 13. 5
Paolo de Cristofaro Dallara 391 Alfa Romeo 0
Richard Favero Dallara 391 Alfa Romeo 0
Gianluca Paglicci Dallara 391 Alfa Romeo 0
1992. Fabrizio de Simone Dallara 391
Dallara 392
Alfa Romeo 16. 5
Philipp Peter Dallara 391 Alfa Romeo 0
Antonio Stefani Dallara 391
Dallara 392
Alfa Romeo 0
Giorgio Tibaldo Dallara 391 Alfa Romeo 0
Sezona Vozač Šasija Motor Plasman Bodovi

Formula 3000

[uredi | uredi kôd]
Sezona Vozač Šasija Motor Gume Plasman Bodovi
1987. Nicola Larini Dallara 3087 Cosworth V8 A 0
Nicola Tesini Dallara 3087 Cosworth V8 A 0
1988. Enrico Bertaggia Dallara 3087
Lola T88/50
Cosworth V8 A 0
Fernando Croceri Dallara 3087
Lola T88/50
Cosworth V8 A 0
Enrico Debenedetti Lola T88/50 Cosworth V8 A 0
Nino Fama Lola T88/50 Cosworth V8 A 0
1989. Claudio Langes Lola T89/50 Cosworth V8 A 12. 7
1990. Gianni Morbidelli Lola T90/50 Cosworth V8 A 5. 20
1991. Emanuele Naspetti Lola T91/50
Reynard 91D
Cosworth V8 A 3. 37
Fabrizio Giovanardi Lola T91/50
Reynard 91D
Cosworth V8 A 13. 6
1992. Andrea Montermini* Reynard 92D Cosworth V8 A 2. 34
Emanuele Naspetti Reynard 92D Cosworth V8 A 7. 19
Alessandro Zampedri Reynard 92D Cosworth V8 A 12. 4
1993. Olivier Beretta Reynard 93D Cosworth V8 A 6. 20
Pedro Diniz Reynard 93D Cosworth V8 A 22. 0
1994. Hideki Noda Reynard 94D Cosworth V8 A 10. 6
Pedro Diniz Reynard 94D Cosworth V8 A 14. 3
Sezona Vozač Šasija Motor Gume Plasman Bodovi
  • Andrea Montermini je 1992. prvih 6 utrka vozio za Il Barone Rampante (13 bodova), a posljednje 4 utrke za Forti (21 bod).

Popis rezultata u Formuli 3000

1987.
Nicola Larini SIL
VAL
SPA
PAU
DON
PER
BHT
BIR
IMO
BUG
JAR
Kvalifikacije 9. 25. 20. 24.
Utrka Odu. 16. Odu. Odu.
Nicola Tesini SIL
VAL
SPA
PAU
DON
PER
BHT
BIR
IMO
BUG
JAR
Kvalifikacije 35.
Utrka Nkv.
1988.
Enrico Bertaggia JER
VAL
PAU
SIL
MNZ
PER
BHT
BIR
BUG
ZOL
DIJ
Kvalifikacije 34. 27. 24. 34. 21. 19. 26. 31. 35. 13. 17.
Utrka Nkv. Nkv. Nkv. Nkv. 7. 16. Ns. Nkv. Nkv. 11. Odu.
Fernando Croceri JER
VAL
PAU
SIL
MNZ
PER
BHT
BIR
BUG
ZOL
DIJ
Kvalifikacije 36. 34. 31. 31. 28.
Utrka Nkv. Nkv. Nkv. Nkv. Nkv.
Enrico Debenedetti JER
VAL
PAU
SIL
MNZ
PER
BHT
BIR
BUG
ZOL
DIJ
Kvalifikacije 27. 36.
Utrka Nkv. Nkv.
Nino Fama JER
VAL
PAU
SIL
MNZ
PER
BHT
BIR
BUG
ZOL
DIJ
Kvalifikacije 30.
Utrka Nkv.
1989.
Claudio Langes SIL
VAL
PAU
JER
PER
BHT
BIR
SPA
BUG
DIJ
Kvalifikacije 22. 17. 13. 10. 7. 20. 12. 25. 16. 14.
Utrka 12. Odu. Odu. 7. 2. 6. 9. 15. 9. 7.
1990.
Gianni Morbidelli DON
SIL
PAU
JER
MNZ
PER
HOC
BHT
BIR
BUG
NOG
Kvalifikacije 14. 26. 17. 11. 2. 6. 8. 7. 24. 7. 1.
Utrka 8. Odu. 3. Odu. 4. 1. Odu. Odu. Odu. 7. 3.
1991.
Emanuele Naspetti VAL
PAU
JER
MUG
PER
HOC
BHT
SPA
BUG
NOG
Kvalifikacije 16. 25. 29. 8. 1. 8. 3. 2. 6. 14.
Utrka 10. 9. Nkv. Ns. 1. 1. 1. 1. Odu. 6.
Fabrizio Giovanardi VAL
PAU
JER
MUG
PER
HOC
BHT
SPA
BUG
NOG
Kvalifikacije 23. 8. 28. 15. 20. 15. 7. 9. 26. 7.
Utrka 12. 5. Nkv. 8. Odu. 13. 8. 6. Ns. 4.
1992.
Emanuele Naspetti SIL
PAU
CAT
PER
HOC
NUR
SPA
ALB
NOG
MGC
Kvalifikacije 20. 2. 4. 5. 13. 1.
Utrka 6. 1. 16. 2. 4. Odu.
Andrea Montermini SIL
PAU
CAT
PER
HOC
NUR
SPA
ALB
NOG
MGC
Kvalifikacije 1. 3. 2. 2.
Utrka 1. 1. 4. Odu.
Alessandro Zampedri SIL
PAU
CAT
PER
HOC
NUR
SPA
ALB
NOG
MGC
Kvalifikacije 7. 15. 9. 16. 12. 17. 12. 14. 8. 12.
Utrka Odu. Odu. 11. 5. 7. Odu. 7. 8. 5. Odu.
1993.
Olivier Beretta DON
SIL
PAU
PER
HOC
NUR
SPA
MGC
NOG
Kvalifikacije 1. 4. 15. 3. 4. 7. 11. 11. 6.
Utrka 1. 10. 4. Odu. 4. 5. 13. 9. 4.
Pedro Diniz DON
SIL
PAU
PER
HOC
NUR
SPA
MGC
NOG
Kvalifikacije 20. 14. 26. 21. 26. 19. 23. 22. 21.
Utrka Odu. Odu. Nkv. 7. Odu. 16. 14. 11. 14.
1994.
Pedro Diniz SIL
PAU
CAT
PER
HOC
SPA
EST
MGC
Kvalifikacije 6. 11. 7. 5. 13. 4. 10. 21.
Utrka Odu. Odu. 10. Odu. Odu. 9. 4. Odu.
Hideki Noda SIL
PAU
CAT
PER
HOC
SPA
EST
MGC
Kvalifikacije 4. 16. 5. 6. 5. 19. 11. 15.
Utrka 5. Odu. Odu. 3. Odu. 7. 16. 11.

Formula 1

[uredi | uredi kôd]
Sezona Br. Vozač Šasija Motor Gume Plasman Bodovi
1995. 21 Pedro Diniz Forti FG01 Ford EDD 3.0 V8 G 0
22 Roberto Moreno Forti FG01 Ford EDD 3.0 V8 G 0
1996. 22 Luca Badoer Forti FG01
Forti FG03
Ford ECA Zetec-R EDD 3.0 V8 G 0
23 Andrea Montermini Forti FG01
Forti FG03
Ford ECA Zetec-R EDD 3.0 V8 G 0
Sezona Br. Vozač Šasija Motor Gume Plasman Bodovi

Popis rezultata u Formuli 1

1995.
Pedro Diniz BRA
ARG
SMR
ŠPA
MON
KAN
FRA
VBR
NJE
MAĐ
BEL
ITA
POR
EUR
PAC
JAP
AUS
Kvalifikacije 25. 25. 26. 26. 22. 24. 23. 20. 21. 23. 24. 23. 22. 22. 21. 21. 21.
Utrka 10. Nk. Nk. Odu. 10. Odu. Odu. Odu. Odu. Odu. 13. 9. 16. 13. 17. Odu. 7.
Roberto Moreno BRA
ARG
SMR
ŠPA
MON
KAN
FRA
VBR
NJE
MAĐ
BEL
ITA
POR
EUR
PAC
JAP
AUS
Kvalifikacije 23. 24. 25. 25. 24. 23. 24. 22. 22. 21. 22. 22. 23. 23. 22. 22. 20.
Utrka Odu. Nk. Nk. Odu. Odu. Odu. 16. Odu. Odu. Odu. 14. Odu. 17. Odu. 16. Odu. Odu.
1996.
Luca Badoer AUS
BRA
ARG
EUR
SMR
MON
ŠPA
KAN
FRA
VBR
NJE
MAĐ
BEL
ITA
POR
JAP
Kvalifikacije 21. 21. 21. 22. 21. 21. 21. 20. 21. 22.
Utrka Nkv. 11. Odu. Nkv. 10. Odu. Nkv. Odu. Odu. Nkv.
Andrea Montermini AUS
BRA
ARG
EUR
SMR
MON
ŠPA
KAN
FRA
VBR
NJE
MAĐ
BEL
ITA
POR
JAP
Kvalifikacije 22. 22. 22. 21. 22. 22. 22. 22. 22. 21.
Utrka Nkv. Odu. 10. Nkv. Nkv. Ns. Nkv. Odu. Odu. Nkv.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Najgore momčadi u povijesti F1: 5. Forti Corse F1 Pulsmedia Objavljeno 17. ožujka 2020. Pristupljeno 17. ožujka 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Forti - F1 Rejects