U svojoj impresivnoj karijeri osvajao je naslove svjetskog prvaka i svjetskog rekordera u više navrata. Od strane atletske federacije IAAF-a proglašen atletičarem godine 2001. i 2002., te time postao prvi atletičar u povijesti kojem je to uspjelo dvije godine uzastopno.
Iako je vladao srednjim prugama više od desetljeća, u prva dva pokušaja na Olimpijskim igrama nije uspio osvojiti zlatnu medalju, jer je na Igrama u Atlanti 1996. godine bio tek 12. (pao tijekom finalne utrke), a na Igrama u Sydneyu 2000. drugi na 1500 m, iako je tih godina rijetko gubio utrke. Sve je to nadoknadio veličanstvenim podvigom na Igrama u Ateni 2004. godine, kada je osvojio zlato u 'svojoj' disciplini 1500 m te tom uspjehu pridodao i zlato s 5000 m. Valja reći da je zlatne medalje u toj dosta rijetko prakticiranoj kombinaciji disciplina na jednom natjecanju, koja zahtjeva izuzetnu brzinu potrebnu za 1500 m te veliku izdržljivost potrebnu za 5000 m, na Olimpijskim igrama prije Guerrouja dosegao do sada još samo drugi legendarni atletičar - finacPaavo Nurmi, još u davnim 1920-im.