Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Janko Šimrak

Izvor: Wikipedija
Monsinjor
Janko Šimrak

Rođen 20. ožujka 1883.
Šimraki, Žumberak, Austro-ugarska
Umro 9. kolovoza 1946.
Križevci, FNRJ
Zaređen za svećenika 23. kolovoza 1908.
Služba biskup križevački
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Janko Šimrak (Šimraki u središnjem Žumberku, 1883.Križevci, 9. kolovoza 1946.) bio je biskup grkokatoličke Križevačke biskupije, doktor teologije, novinski urednik i jedan od osnivača Hrvatske pučke stranke. Stric je Ivana Šimraka. Pisao je pod pseudonimom Kostadin Bohačevski.

Križevačka katedrala
Žumberak u blizini njegova rodnoga mjesta

Rane godine i obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 29. svibnja 1883. u žumberačkome selu Šimrakima (ponekad se navodi da je rođen u obližnjem selu Tisovcu). Kršten je u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Grabru, selu koje je tijekom povijesti dalo dvojicu biskupa i nekoliko svećenika. Nakon osnovne škole u Mrzlome Polju u Žumberku i gimnazije u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu, filozofsko-teološki studij pohađao je u Zagrebu i Innsbrucku, gdje je g. 1910. doktorirao.

Akademsko i političko djelovanje

[uredi | uredi kôd]

U javni život ulazi 27. svibnja 1913, kada je na skupštini izabran za potpredsjednika Hrvatskoga katoličkog narodnog saveza. Za redovitog profesora istočnoga bogoslovlja izabran je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1925 godine. Bio je iznimno aktivan na znanstvenom, medijskom, političkom i crkvenom području: bio je urednik zagrebačkih Novina i Narodne politike, pisac brojnih znanstvenih studija (posebice o crkvenoj uniji i povijesti grkokatolika i Žumberka), urednik katoličkoga dnevnog lista Hrvatska straža, istaknuti sudionik Hrvatskoga katoličkog pokreta, žučni polemičar u mnoštvu novinskih napisa, Bio je i član Narodnoga vijeća SHS, u vrijeme ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom. Također, bio je osnivač, i jedan od čelnih ljudi Hrvatske pučke stranke, koja na izborima dobiva 9 mjesta. Obilazi seljake diljem zemlje, i poznat je po brizi za njihove probleme. U vremenu od 1931. do 1937. godine izdao je niz kalendara, godišnjaka, koje je nazivao Spomenicima. Bio je osnivač Društva Žumberčana, 1934. u Zagrebu. Iste godine bio je jedan od postavljača spomen-ploče hrvatskomu povjesničaru Tadiji Smičiklasu u mjestu Reštovu kraj Sošica. Bio je lokalpatriot svojega Žumberka. Njegovom je zaslugom, 1938. godine izgrađena banovinska cesta Budinjak-Sveta Jana.

Biskupsko djelovanje

[uredi | uredi kôd]

Administratorom Križevačke biskupije imenovan je 14. listopada 1941. nakon smrti Dionizija Njaradia. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u nepovoljnim političkim i društvenim okolnostima i podijeljenostima Papa Pio XII. imenuje ga, bez pristanka vlasti NDH, za biskupa 16. kolovoza 1942.

Nakon DrugogA svjetskog rata optužuje ga se za suradnju s Ustaškim vlastima. Uhićen je 12. svibnja 1945. Prvo je bio zatočen u rezidenciji u Križevcima, ali ubrzo je prebačen u prostorije OZNA-e u Zagrebu. Tijekom kolovoza boravi u bolnici Sestara milosrdnica, u Vinogradskoj ulici, gdje ga straža čuva danju i noću.

Za razliku od mnogih uhićenih u poraću, bio je oslobođen svih optužbi zbog nedostatka dokaza. Umro je 9. kolovoza 1946. godine u Križevcima. Pokopan je u kripti katedrale.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • „Povijest Marčansko-svidničke eparhije i crkvene unije u jugoslavenskim zemljama” (Bogoslovska smotra, 1924.);
  • Grkokatolička crkva u Jugoslaviji (Graeco-catholica Ecclesia in Jugoslavia, 1931.).

Izvori

[uredi | uredi kôd]