Kvadi
Kvadi (latinski: Quadi, njemački: Quaden) je manje germansko pleme o kojemu se malo zna, i to samo iz zabilješki njihovih neprijatelja – Rimljana. Oni nisu ostavili nikakve materijalne ostatke po kojima bi se ralikovali od ostalih germanskih plemena.
Možda najranije spominjanje Kvada je u “Geografiji” grčkog autora Strabona (7.1.3) gdje spominje Suevsko pleme Koldouoi, na latinskom Coldui. Prema tom tekstu oni su se nalazili pod vlašću Maroboduusa u današnjoj Češkoj.
Rimljani su zabilježili da su se Kvadi u 1. st. prije Krista selili uz brojnije Markomane, čije ime jednostavno znači “ljudi s granica”, s rijeke Majne niz Dunav južno, tj. na područje koje je graničilo s Rimskim Carstvom. Kvadi i Markomani su se naselili u današnju Moravsku, zapadnu Slovačku i južnu Austriju odakle su potjerali Kelte (oko 8. – 6. pr. Kr.). God. 6. pr. Kr. Markomanska konfederacija, zajedno s Kvadima, se borila protiv cara Tiberija.
Tacit u Germaniji spominje kako su Kvadi slični Markomanima u borbi, a vođe su im plemenitog roda iz loze Maroboduusa i Tudrusa, pretežito ovog drugog, a vođe su im često prihvaćale danak (ili mito) u obliku rimskog srebra.
Sljedećih 350 godina oni su graničili s Markomanima na zapadu, proto-Slavenima na sjeveru, sarmatskim Jazigima (kasnije i Vandalima) na istoku, te s Rimskim Carstvom na jugu.
Krajem 2. stoljeća, car Marko Aurelije je tijekom “Markomanskih ratova” ratovao i protiv Kvada. Sve je započelo oko 166. god. kada su Langobardi prešli Dunav u rimsku Moeziju, što su mogli učiniti samo uz dopuštenje Kvada preko čijeg su teritorija prošli. Kvadi su vjerojatno izbjegavali sukobe s njima, no kada su ih Rimljani odbacili natrag na teritorij Kvada započeli su česti sukobi s Langobardima, ali i napadi preko Dunava na teritorij Rima.
Samo nekoliko godina kasnije konfederacija Markomana i Kvada prešla je Dunav svladavši rimske legije i dolinom uz Jadransko more došla do grada Akvileje u sjevernoj Italiji. Marko Aurelije ih je uspio nagovoriti na mir tek 171. god., ali već sljedeće godine je napao teritorij Markomana, a odmah potom i Kvada koji su pomagali markomanskim izbjeglicama.
Marko Aurelije je skoro izgubio ovaj rat, ali je iznenadna oluja omogućila trijumf nad Kvadima[1] Kvadi su potpuno poraženi do 174. god., ali su već sljedeće, dok je Marko Aurelije bio zauzet pobunom u Rimu, ponovno navirali preko Dunava. Iako je Marko Aurelije uspješno svladao pobunu u Rimu, tek je 178. god. uspio odbiti Kvade preko Dunava u Češku.
Odlučna bitka protiv Kvada odigrala se 179. god. u Laugariciju pod zapovjedništvom legata i prokuratora Marka Valerija Maksimijana iz Poetovia (današnji Ptuj u Sloveniji)[2] Car je planirao proširiti granice rima preko KarpatiKarpata i na sjever u Češku kada je iznenada obolio i preminuo u 180. godine.
U 4. stoljeću, car Valentinijan proveo je većinu svoje vladavine braneći granicu na Rajni protiv horda Sarmata, Gota i Kvada pod vlašću kralja Gabiniusa. Njega je naposljetku ubio Marcelin, sin Maksimina, prefekta Galije; i to za pregovaračkim stolom. Legenda kaže da je Valentinijan preminuo (375.) od srčanog napada koji je izazvala delagacija Kvada koja je pregovarala o miru.
Nakon 400. god. u Češkoj su nestali običaji spaljivanja koji su bili tipični za Suevske Germane kao što su bili Kvadi. Najvjerojatnije su se Kvadi pomiješali s drugim narodima tvoreći novi narod - Bavarce.
God. 409., jedna grupa Kvada, Markomana i Bura prešla je Pirineje i naselila se u rimskoj provinciji Galiciji (današnja Galicija u sjevernom Portugalu), gdje su osnovali Suevsko kraljevstvo Galiciju. Brakara Augusta, današnji grad Braga u Portugalu, postao je njihovom prijestolnicom. Tu se njihov vođa Hermerik zakleo na vjernost Caru 410. god.
- J. B. Rives, Komentari Tacitove “Germanije” Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. veljače 2021. (Wayback Machine)