Nacionalni park Arches

Nacionalni park Arches; (hrv. Lukovi)
	Detalj iz Nacionalnog parka Arches
	Koordinate: 38°41′44″N 109°32′55″W / 38.69556°N 109.54861°W
Lokacija	Utah
Država	SAD
Površina	30.901,38 ha
Najbliži grad	Moab
Utemeljen	12. travnja 1929.
Broj posjetitelja	860.181 (2007.)
Službena stranica	Arches National Park
	Nacionalni park Arches Nacionalni park Arches na zemljovidu Sjedinjenih Američkih Država

Nacionalni park Arches (eng. Arches National Park) jedan je od 58 nacionalnih parkova smještenih u Sjedinjenim Američkim Državama u saveznoj državi Utah.

Zemljopis i geologija

Nacionalni park Arches je smješten na jugoistoku savezne države Utah, u neposrednoj blizini grada Moab.

Park se satoji od mnoštva nepravilnih kamenih stupova svih oblika i veličina. Oko 200 kamenih lukova, po kojima je park dobio ime, premošćuje otvore u stijenama. Najduži od njih, koji je ujedno i najduži na svijetu je Ladscape Arch koji nalikuje velikoj i tankoj traci od kamena. Luk je na jednom dijelu debeo tek 1,8 m, a dužina mu je oko 100 m te spaja dva masivna potpornja.

Ove prirodne tvorevine su oblikovane od pješčenjaka. Pješčenjaci su u stvari zrnca kvarca koja su međusobno povezana kalcijevim karbonatom, a zatim presvučena raznim željeznim spojevima koji ovom fenomenu daju raznolike boje. Stupovi i lukovi su nastali tako što cijeli pješčenjak leži da debelom sloju soli. Pritiskom stijena iznad sebe, sol se uvlači u mekši dio stijena te, stvarajući vlastiti pritisak, pješčenjak izguruje prema gore u obliku kupole. Vremenom se kamen širio i pucao zbog čega je došlo do nastanka brojnih paralelnih pukotina, međusobno udaljenih od 3 do 6 m. U pukotine je prodirala voda zbog čega su se pukotine počele stanjivati stvarajući lukove.

Pogled na park s La Sal planine

Klima

Godišnje padaline u parku su oko 200 mm, temperatura zimi pada ispod nule, a ljeti se penje i do 37°C. Stijene se u takvoj situaciji zagrijavaju čak do 66°C.

Klimatološki srednjaci za Nacionalni park Arches
mjesec	sij	velj	ožu	tra	svi	lip	srp	kol	ruj	lis	stu	pro	godina
srednji maksimum, °C	5	11	16	21	28	30	37	36	30	23	12	7	21
srednja dnevna temperatura, °C	−1,5	4	8,5	13,5	19,5	21,5	27,5	27	22	14,5	5	0,5	13,5
srednji minimum, °C	−8	−3	1	6	11	13	18	18	14	6	−2	−6	6
oborine, mm	10,6	9,4	19,3	20,2	22,4	11,1	22,0	26,8	18,5	27,9	19,4	10,0	218,8
Izvor: Worldclimate.com^[1], podaci za razdoblje 1980. – 1995.

Biljni pokrov

Unatoč negostoljubivoj klimi u parku rastu paprat, orhideje, juka i smreka te nisko raslinje i kaktusi koji su se uspješno prilagodili pustinjskim uvjetima. To raslinje sačinjavaju jednogodišnje biljke koje cvjetaju za vrijeme kiša. Sjemenke mogu godinama ostati ukopane u zemlju čekajući povoljne uvjete za rast i cvatnju, a ti uvjeti su obično najizraženiji u proljeće. Lišće bilja i kaktusa obično je puno sitnih bodlji i tvrde je kože koja sprječava gubitak za život neophodne tekućine. Smreka ima sposobnost "samoobrezivanja" tako što u sušnim vremenima usmjerava tekućinu samo na one grane koje joj osiguravaju opstanak, dok korijenje stabljike juke ima sposobnost dohvata vode tamo gdje druge biljke to ne mogu.^[2]

Životinjski svijet

Unatoč dojmu da je park nenastanjen životinjskim vrstama, u parku ipak obitavaju ptice, gušteri i neki glodavci čiji život i aktivnosti diktiraju godišnja doba i vremenski uvjeti.

Pustinjske životinje su se prilagodile ovim uvjetima pa je većina njih najaktivnija noću kad love. Danju se pred vrućinom skrivaju u pukotinama stijena. Najčešće vrste su razni pustinjski glodavci, tvorovi, lisice, pume, šišmiši i sove. Od životinja su nazočni i jelen mazgar, kojot i ris koji su također noćne životinje.

Tek rijetke životinje se kreću i aktivne su danju poptu vjeverica, guštera, zmija, jastrebova i orlova. Zmije i gušteri su tijekom zime noću neaktivni ali su u proljeće i ranu jesen aktivni tijekom dana, dok ljeti u vrijeme najvećih vrućina postaju aktivni isključivo noću.^[3]

Povijest

Prvi ljudi su se pojavili u ovom području koncem ledenog doba, prije otprilike 10.000 godina. Kvarcni kamen im je pogodovao za izradu raznog oružja i oruđa a ostaci se pronalaze i danas.

Prije otprilike 2.000 godina, lovci nomadi su započeli s naseljavanjem dijela parka i uzgojem pojedinih biljaka. Ovi su rani poljodjelci, poznati kao predci Pueblo indijanaca, uzgojili kukuruz i grah. Živjeli su u selima kakvih još uvijek ima očuvanih u Nacionalnom parku Mesa Verde.

Kako su naseljavali ovo područje, ljudi su jednako tako i odlazili pa su u parku živjele različite kulture poput Šošona, Juta i Pajuta, koji su tu 1776. susreli i prve Europljane. O nazočnosti ovih indijanaca svedoče i crteži na stijenama za koje se vjeruje da su ih izrađivali pripadnici plemena Juta.^[4]

Dolazak Europljana

Prvi Europljani koji su pronašli park su bili Španjolski istraživači koji su tražili nove puteve prema svojim misijama u Kaliforniji, pa tako stara španjolska staza koja je povezivala Santa Fe i Los Angeles prolazila istom rutom kojom danas prolazi auto-cesta.

Prvi pisani trag u parku je ostavio Denis Julien, francusko-američki lovac, koji je imao naviku potpisivati se pa je 9. lipnja 1844. ostavio natpis s datumom svog prolaska parkom.

Prvi naselje, današnji grad Moab, koje su osnovali Europljani bilo je naselje mormona koje su zbog čestih sukoba s Jutama morali napustiti. 1880-ih i 1890-ih godina, Moab su naselili rančeri. Loren Bish Taylor, jedan od prvih doseljenika koji je 1911. preuzeo lokalne novine, prvi je opisao ljepotu crvenkastih stijena oko lukova.

Prve napore o priznanju ovog područja kao nacionalnog parka poduzeo je 1923. godine istraživač Aleksandar Ringhoffer. Vlada je poslala istraživačke ekipe koje su imale zadaću istražiti i prikupiti dokaze o ljepotama parka i uvjetima za proglašavanje ovog područja nacionalnim parkom. Nakon istraživanja i prikupljenih dokaza, dana 12. travnja 1929. predsjednik Herbert Hoover potpisao je zakon o osnivanju nacionalnog spomenika, a 12. studenog 1971., američki kongres je promijenio tu odluku i područje proglasio nacionalnim parkom, na taj način priznavši više od 10.000 godina kulturne povijesti parka.

Znamenitosti

Balanced Rock (hrv. balansirajuća stijena)— Stijena veličine tri manja autobusa koja balansira na stjenovitom stupu.
Courthouse Towers — Zbirka visokih kamenih stupova.
Dark Angel — Samostojeći toranj od crnog kamena.
Delicate Arch — Jedan od najpoznatijih lukova koji je postao simbolom države Utah.
Devil's Garden (hrv. Vražji vrt) — sastoji se od mnoštva lukova i stubova.
Double Arch — Dvostruki luk s istim završetkom.
Fiery Furnace — Prostor labirinata izgrađenih od uskih stupova i stijena.
Landscape Arch — Najveći svjetski prirodni kameni luk dužine oko 100 m.
Petrified dunes — Okamenjeni ostaci pješčanih dina.
Wall Arch — Luk smješten uz Vražji vrt, raspao se između 4. i 5. kolovoza 2008. godine.