Odesa
| Odesa | |
|---|---|
| Одеса | |
 Hotel Odesa i lučko pristanište | |
| Država |  Ukrajina |
| Osnivanje | 2. rujna 1794. |
| Osnivač | Ruska carica Katarina II. Velika |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Genadij Leonidovič Truhanov |
| Površina | |
| • Ukupna | 135,7 km |
| Koordinate | 46°28′N 30°44′E / 46.467°N 30.733°E |
| Stanovništvo (2021.) | |
| • Entitet | 1 015 826 (6 141) |
| Vremenska zona | EET (UTC+2) |
| • Ljeto (DST) | EEST (UTC+3) |
| Poštanski broj | 65000 — 65480 |
| Pozivni broj | +380 48 |
| Gradovi prijatelji | Alexandria, Baltimore, Chişinău, Constanţa, Genoa, Grozni, Haifa, Istanbul, Kolkata, Larnaca, Liverpool, Łódź, Marseille, Minsk, Moskva, Nikozija, Oulu, Pirej, Qingdao, Regensburg, Split, Szeged, Tallinn, Tbilisi, Tripoli, Valencia, Vancouver, Varna, Erevan, Yokohama |
| Stranica | [1] |
 | |
 Položaj Odese na karti Ukrajine | |
.svg)
Odesa[1] ili Odessa[2] (ukr.: Odesa / Одеса, rus.: Odessa / Одесса, grč.: Οδησσός) je ukrajinski grad i pomorska luka, značajno povijesno i kulturno središte bivšeg Ruskog carstva i današnje Ukrajine. Grad se nalazi na jugozapadu Ukrajine uz sjeverozapadnu obalu Crnog mora.
Ima preko 1 015 826 stanovnika prema popisu iz 2021. godine. Grad je za vrijeme Sovjetskog Saveza ostao važna trgovinska i vojna pomorka baza. Za vrijeme Ruskog carstva, Odesa je bila četvrti grad po veličini u cijelom carstvu, poslije Moskve, Sankt Peterburga i poljske Varšave. U povijesnoj arhitekturi Odessa ima više značajki mediteranske arhitekture nego ruske s velikim elementima francuskog i talijanskog stila.
Odesa je u samim počecima bila grčka kolonija. Kasnije, u srednjem vijeku bila je pod ukrajinskom kontrolom u sklopu Kijevske Rusi, potom pod Zlatnom Hordom i Velikom Kneževinom Litvom. Godine 1529., Odesa dolazi u ruke Krimskog Kanata vazala moćnog Osmanskog Carstva.
Veliki značaj i snažan europski kulturni pečat gradu su dali ruski carevi u sklopu Ruskog carstva tijekom 18. i 19. stoljeća, što se nastavilo tijekom 20. stoljeća u sklopu ukrajinske vlasti u sovjetskoj Ukrajini. Grad je pod carskom ruskom kontrolom 1794. preimenovan iz Hadžibeja u Odesu, nakon čega započinje njegov intenzivan trgovački i kulturni razvoj.
Grad je bio mjestom pokolja hrvatskih dragovoljaca u Odesi, njih 13,[3][4] koje su ubili srbijanski vojnici.
O događaju se doznalo i u Hrvatskoj, pa je predsjednik Hrvatske stranke prava Aleksandar Horvat reagirao 6. srpnja 1918. interpelacijom imena Grozote u Odesi u Hrvatskom državnom saboru.[5]
Odesa se nalazi na poziciji 46°28′N i 30°44′E, otprilike 31 km sjeverno od estuarija Dnjestra i 443 km južno od Kijeva. Grad ima ugodnu i suhu klimu s prosječnom siječanjskom temperaturom od -2 °C i lipanjskom od 22 °C. Zemljopisno najviša točka grada Odese iznosi 65 metara, a cjela površina grada iznosi 163 četvorna kilometra.
U danas multikulturalnom gradu Odesi većinu stanovnika i dalje čine Ukrajinci (oko 65%), potom Rusi, no u gradu dominira ruski jezik s obzirom na to da je do 1991. godine bio službeni jezik cjelog Sovjetskog Saveza. Ukrajinski jezik je službeni kao i u ostatku države te se najčešće koristi u državnoj praksi i državnim institucijama. U gradu također žive Grci, Židovi, Moldavci, Bugari, Nijemci i drugi narodi.
Središte Odese ima tipični zapadnoeuropski izgled jer su ga između ostalih gradili uglavnom francuski arhitekti. U gradu se nalazi niz zanimljivih muzeja i drugih kulturno-umjetničkih spomenika. Stanovnici Odese posebno se ponose svojom zgradom Opere. Ta impresivna zgrada je jedna od ljepših zgrada opere na svijetu. Zgradu su projektirali Ferdinand Fellner i Hermann Helmer, isti dvojac koji je projektirao zgrade hrvatskih narodnih kazališta u Rijeci i Zagrebu.
U lokalnoj gradskoj prehrani može se primijetiti kombinacija različitih utjecaja - od nešto teže ukrajinske hrane, do snažnih utjecaja s Bliskoga istoka, Kavkaza, Turske, Bugarske, ali i drugih europskih država. U svemu tome ima i ponešto gastronomske pomodnosti koja se ogleda u brojnim japanskim barovima i u posljednje vrijeme sve prisutnom sushiju.
-
Zgrada Odeške opere -
Željeznički kolodvor u Odesi -
Arheološki muzej Odesa -
Potemkinove stube u Odesi
-
Hotel Passage u Odesi -
Pravoslavna crkva Sv. Pantelejmona -
Trgovački centar u Odesi
-
Spomenik ruskoj carici Katarini II. u Odesi -
Spomenik francuskom državniku Duc de Richelieu -
Odeška filharmonija -
Jedna od ulica u Odesi
Aleksandrija, Egipat
Kišinjev, Moldova
Constanţa, Rumunjska
Gdanjsk, Poljska
Genova, Italija
Kolkata, Indija
Liverpool, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo- Łódź, Poljska
Marseilles, Francuska
Nikozija, Cipar
Oulu, Finska
Pirej, Grčka
Regensburg, Njemačka
Vancouver, Kanada
Split, Hrvatska
Yokohama, Japan
.svg){kind=small}
- ↑ http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41163
- ↑ Gea, udžbenik zemljopisa za sedmi razred osnovne škole,Školska knjiga, Zagreb, 2007, ISBN 978-953-0-11385-5 , stranica 177
- ↑ Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi [Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi]. biramdobro.com/. Pristupljeno 23. srpnja 2022.
- ↑ Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi [Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi]. blog.dnevnik.hr. Pristupljeno 23. srpnja 2022.
- ↑ Hrsvijet Davor Dijanović: EU-ropsko-jugosfersko jednoumlje za nova desetljeća terora i neslobode?, 6. lipnja 2011., pristupljeno 15. lipnja 2011.
Autor se poziva na: Aleksandar Horvat: Grozote u Odesi, interpelacija u Hrvatskom državnom saboru, Zagreb, 6. srpnja 1918., passim.
- Službena stranica grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. srpnja 2014. (Wayback Machine)
- Informativna stranica grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2009. (Wayback Machine)
- Plan grada Odese Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2009. (Wayback Machine)
| ||||||||
| |||||||
.svg){kind=small}