Pelagije
Pelagije (oko 354. – 420./440. poslije Krista), asketski redovnik koji je zbog svojih vjerovanja o nepostojanju istočng grijeha, od strane Rimokatoličke crkve bio proglašen za heretika.
O njegovom se životu malo zna, postoje većinom nagađanja, a po zapisima njegovih suvremenika smatra se da je rođen negdje na Britanskom otočju. Tamo je i danas poznat kao St. Morgan of Wales. Mnogi ga spominju kao redovnika, a drugi govore da je bio laik i asketa, što je bila česta pojava unutar Crkve u to doba. također, ne postoje nikakvi pouzdani dokazi da je ikada bio zaređen. Bio je dobro obrazovan, tečno je govorio latinski i grčki jezik, a napisao je i nekoliko vrlo vrijednih teoloških knjiga. Koliko je bio cijenjen u svoje vrijeme, govore i zapisi Svetog Aurelija Augustina, u kojima ga on naziva svetim, premda se nije slagao s njegovim naukom.
Propovijedao je nauku, koja se temeljila na doktrini negiranja istočnog grijeha, idejama jednakosti i slobodne volje, koja je bila u suprotnosti sa službenim stavom kojeg su tada zastupali Aurelije Augustin i papa Inocent I. Najveća greška koju su on i sljedbenici napravili bila je da se nisu pokorili doktrini Crkve i njihovim odlukama.[1] Zbog toga ga je Inocent I. izopćio iz Crkve, osudivši njega i njegovo učenje. Njegov nasljednik, papa Zosim, povlači izopćenje Pelagija (Libellus fidei), ali isto tako, potpuno podržava zaključke sinoda u Kartagi koje osuđuju i izopćuju Pelagijev nauk, koji se s izmjenama ponegdje prakticirao još dva stoljeća (do 529. godine).[2]
I o smrti Pelagija postoje nedoumice, tako da se spominje da je umro u Palestini oko 420. godine, no neki tvrde da je živio još 20 godina.