Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Quena

Izvor: Wikipedija
Quena

Quena (hispanizirano od kečuanskog: qina,[1] na engleskom ponekad kena) tradicionalna je flauta andske regije Južne Amerike. Tradicionalno je izrađena od trske ili drva, ima 6 rupa za prste i jednu rupu za palac, te je otvorena na oba kraja ili je dno poluzatvoreno (zagušeno).

Da bi proizveo zvuk, svirač zatvara gornji kraj cijevi dijelom između brade i donje usne i puše mlaz zraka prema dolje, duž osi cijevi, preko eliptičnog usjeka na kraju. Obično je u tonalitetu G, a G4 je najniža nota. Proizvodi vrlo "teksturirani" i "tamni" ton zbog omjera duljine i otvora od oko 16 prema 20 (što kasnije uzrokuje poteškoće u gornjem registru), što je vrlo različito od tona zapadnjačke koncertne flaute s omjerom duljine i provrta od oko 38 : 20.

Quenacho (također engl. kenacho) veća je, niže tonirana verzija quene i napravljena na isti način. Nalazi se u tonalitetu D, a D4 je najniža nota, za savršenu kvartu niže od quene. Proizvodi vrlo bogatu boju zbog omjera duljine i otvora od oko 25, paradoksalno svjetlijeg tona u usporedbi s quenom.

Quena se uglavnom koristi u tradicionalnoj andskoj glazbi. U 1960-ima i 1970-ima quenu je koristilo nekoliko glazbenika pokreta nueva canción. Ova je upotreba bila u većini slučajeva za određene pjesme, a ne kao standardni instrument, ali neke grupe poput Illapua i virtuoznog svirača Facia Santillana redovito su je koristile. U 1980-ima i 1990-ima neke post-nueva canción rock grupe također su uključile quenu u neke od svojih pjesama; posebice Soda Stereo u pjesmi Cuando Pase el Temblor i sastav Los Enanitos Verdes u pjesmi Lamento Boliviano. Quena je također relativno često korištena u tzv. svjetskoj glazbi. U Hrvatskoj je quenu koristila (i još koristi) skupina Ayllu.

Godine 2009. quena je proglašena nacionalnim blagom Perua.[2]

Slični andski instrumenti

[uredi | uredi kôd]

Ostale andske svirale uključuju sljedeće:

  • pinkillu, koja ima isti prstomet kao i quena, a izgledom i zvukom slična je blokflauti. Za razliku od stvarne quene, ima zračni kanal ili fiple za provođenje zraka
  • tarku (tharqa), koja također radi poput blokflaute, ali je razmjerno kraća i prilično uglatog oblika, zahtijeva jači dah i ima tamniji, prodorniji zvuk
  • moseño (izvorno mohoseño), dugu bambusovu flautu s dvostrukom cijevi i dubokim zvukom. Pomoćna cijev djeluje kao aerodukt.[3]

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Thevenot, R. 1979. Quena y folklore latinoamericano. Lima.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Teofilo Laime Ajacopa. 2007. Diccionario Bilingüe: Iskay simipi yuyayk’anch: Quechua – Castellano / Castellano – Quechua (PDF). futatraw.ourproject.org. La Paz, Bolivia.
  2. https://ecodiario.eleconomista.es/global/amp/726473/Peru-declara-como-patrimonio-cultural-a-la-quena-andina
  3. MOXEÑO o MOSEÑO. system of insufflation...placing a cane of conduit towards the mouth...to blow through the artificial "mouth"...due to the great distance from the normal mouth to the holes.