Sjevernofrizijski jezik

Sjevernofrizijski jezik (ISO 639-3: frr; Nordfriesisch; frizijski noardfrysk), jedan od tri frizijska jezika, šire zapadnogermanske skupine kojim govori oko 10 000 od 60 000 etničkih sjevernih Friza^[1] u bundesländu (federalna država) Schleswig-Holstein na sjeveru Njemačke. Govorno područje se nalazi u obalnom području između rijeka Eider na jugu i Wiedau na sjeveru, nadalje na otocima Föhr, Amrum, Sylt, Norstrand, Pellworm, Hallig i Helgoland. Ima nekoliko dijalekata među kojima je sölreng na otoku Sylt, gotovo nestao. Ostali su: mooringer (kopno), ferring na Föhru i Amrumu.

Izvori

anglijski	engleski (afroamerički engleski • afroamerički dijalekt • jingliš • srednjoengleski • staroengleski) • fingalijski • škotski (stariji škotski) • yola

frizijski	starofrizijski — istočnofrizijski (saterlandski frizijski) • sjevernofrizijski • zapadnofrizijski

starofranački — afrikaans • flamanski • limburški • nizozemski (srednjovjekovni nizozemski) • zelandski

povijesno:	staronordijski

zapadnoskandinavski	ferojski • islandski • norn † • norveški (staronorveški)

istočnoskandinavski	danski (jutski • ostali dijalekti) • švedski (älvdalski • dalekarlijski • gutnijski • skonski • jemtlandski • ostali dijalekti)

gotski † • burgundijski † • vandalski †

† – izumrli jezici; kurziv – povijesne inačice; (zagrade) – inačica jezika prije zagrada