Triglav (mitologija)
Triglav je bio vrhovni bog pomeranskih i vjerojatno dijela polapskih Slavena. Štovao se na teritoriju današnjih Szczecina, Wolina i vjerojatno Brandenburga. Kult Triglava posvjedočen je poglavito u tri biografije o biskupu sv. Otonu Bamberškom napisanih nekoliko godina prije pokrštavanja baltičkih Slavena 1127. godine.[1]
Nasljeđe[uredi | uredi kôd]
Istraživači su pokušali otkriti poveznice između Triglava i regija izvan Polabije i Pomeranije.[2] U tom se kontekstu često spominje slovenski vrh Triglav te legenda o njegovom nastanku.[3][4][5] Ipak, indoeuropeist Marko Snoj smatra da oni vjerojatno nisu povezani.[6] Povjesničar Aleksander Gieysztor pak spominje kamen naziva Triglav kod Ptuja koji se spominje 1322. godine.[3]
U Poljskoj se nalazi naselje Trzygłów, no ono je unutar teritorija šćećinskog kulta.[3] Na sjeverozapadu Poljske je pak prikupljeno više lokalnih legendi prema kojima je kip boga Triglava, koji je uništen u Wolinu tijekom pokrštavanja, trebao biti odnesen i sakriven u naselju Gryfice u Świętoujśću pod eratičkim blokom imena Trygław ili u jezeru Trzygłowskie.[7]
Arheologija[uredi | uredi kôd]
Na brdu na kojemu je sagrađen hram Triglavu u Szczecinu vjerojatno se isprva (od 8. stoljeća) nalazio sveti krug unutar opkopa. Kasnije je ondje izgrađen hram Triglavu, a nako njega kršćanski hram.[8]
U Brandenburgu je na Triglavovom brdu, unutar tvrđave, pronađen brončani kip konja, željezo te ukrasni predmeti, što uključuje i velike količine lončarije. Ti su nalazi utvrdili važnost ne samo nalazišta, već i vjerskog kulta asociranog s njime.[9]
Interpretacije[uredi | uredi kôd]
Triglav je raznoliko interpretiran kao tribalni bog gromovnik (iako nevezan uz Peruna), čija su svetišta uz hramove bili jaseni i izvori vode,[10] kao bog podzemlja suprotstavljen Svetovitu,[11] kao zbir bogova zemlje, neba i podzemlja[5] te kao izdanak kršćanskog Svetog Trojstva nastao u srednjem vijeku.[2]
Teorija da je Triglav nastao iz Svetog Trojstva danas se odbija. Razlog tomu je što je prikaz Svetog Trojstva kao lika s tri lica posvjedočen isključivo u 14. stoljeću te u papinskoj osudi napisanoj 1628. godine.[2]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ Álvarez-Pedrosa Núñez, Juan Antonio. 2021. Sources of Slavic pre-Christian religion. Numen book series. Brill. Leiden Boston (Mass.). str. 113–114, 132, 147. ISBN 978-90-04-44061-6
- ↑ a b c Gieysztor 2006, str. 152.
- ↑ a b c Gieysztor 2006, str. 152–153.
- ↑ Szyjewski 2003, str. 70.
- ↑ a b Dynda 2014.
- ↑ Snoj 2009, str. 439.
- ↑ Kajkowski i Szczepanik 2013, str. 210.
- ↑ Szczepanik 2020, str. 310.
- ↑ Szczepanik 2020, str. 295.
- ↑ Gieysztor 2006, str. 151.
- ↑ Gieysztor 2006, str. 151, 125.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Dynda, Jiři. 2014. The Three-Headed One at the Crossroad: A Comparative Study of the Slavic God Triglav. Studia mythologica Slavica. 17: 57–82. doi:10.3986/sms.v17i0.1495. ISSN 1581-128X
- Gieysztor, Aleksander. 2006. Mitologia Słowian (poljski). Wydawnictwa Uniwersytetu Warszawskiego. Warszawa. ISBN 978-83-235-0234-0
- Kajkowski, Kamil; Szczepanik, Paweł. 2013. Drobna plastyka figuralna wczesnośredniowiecznych Pomorzan. Materiały Zachodniopomorskie. 9: 207–247. ISSN 1581-128X
- Snoj, Marko. 2009. Etimološki slovar slovenskih zemljepisnih imen. Modrijan. Lublana. ISBN 978-9612413606
- Szczepanik, Paweł. 2020. Rzeczywistość mityczna Słowian północno-zachodnich i jej materialne wyobrażenia. Wydawnictwo Naukowe Uniwersytetu Mikołaja Kopernika. Toruń. ISBN 978-83-231-4349-9
- Szyjewski, Andrzej. 2003. Religia Słowian (poljski). Wydawnictwo WAM. Kraków. ISBN 83-7318-205-5
