KAIROS: evanđeoski teološki časopis / Godište XVII. (2023.), br. 2, str. 209-220, 2023
Uvod u hrvatski prijevod
Premda je u posljednjih nekoliko mjeseci umjetna inteligencija vruća tem... more Uvod u hrvatski prijevod Premda je u posljednjih nekoliko mjeseci umjetna inteligencija vruća tema članaka, knjiga i kuloarskih razgovora, stručnjaci su se ovim pitanjem bavili i prije nego što je u studenom 2022. svjetla dana ugledao ChatGPT prve generacije. Još je davne 1956. godine John McCarthy skovao izraz umjetna inteligencija (Thacker 2018), a prije njega je još sredinom 19. stoljeća Lady Ada Lovelace predvidjela da će strojevi moći komponirati glazbu (Boden 2018, 6). Obični su pak smrtnici o prijetnjama i blagodatima umjetne inteligencije najviše promišljali ispred velikih i malih ekrana, na kojima su gledali simpatične droide R2-D2-a i C-3PO-a iz Zvjezdanih ratova, egzistencijalistički zamišljenog androida Datu iz Zvjezdanih staza i ne tako simpatične, čovječanstvu prijeteće robote iz Terminatora. Mnoge danas istovremeno oduševljava i brine nedavni skok u razvoju umjetne inteligencije. Među njima su i neki koji su radili na njezinu razvoju, a koji sada „openhajmerovski“ upozoravaju na vrebajuće opasnosti. U svibnju ove godine, brojni su stručnjaci, među njima i neka velika imena programerske industrije poput Billa Gatesa i izvršnoga ravnatelja OpenAI-a, Sama Altmana, potpisali Izjavu o riziku umjetne inteligencije (Statement on AI Risk) koja kratko i jasno glasi: „Umanjivanje rizika od izumiranja kao posljedica umjetne inteligencije treba postati globalnim prioritetom zajedno s drugim rizicima na razini društva, poput pandemije i nuklearnog rata“ (Center for AI Safety 2023). S obzirom da je poslovično željezo umjetne inteligencije još uvijek vruće, dobro je što postoje razne inicijative koje pokušavaju osloviti moguće probleme i izazove s kojima će se čovječanstvo suočavati u sljedećim desetljećima. Među njima je i ova izjava Komisije za etiku i vjerske slobode konvencije Južnih baptista, druge najveće kršćanske denominacije u SAD-u. Ona promišljeno i odmjereno iznosi kršćansku perspektivu o umjetnoj inteligenciji, prepoznajući i „blagoslove i prokletstva“ ovoga tehnološkog alata stvorena na čovjekovu sliku, koja pak odražava božansku stvarateljsku narav. Istovremeno, izjava tvrdi da umjetna inteligencija neće ispuniti čovjekove najdublje potrebe i čežnje, te niječe da će osujetiti Božje naume za ovaj svijet. Ova izjava može poslužiti kao okvir za daljnje promišljanje i djelovanje u kontekstu umjetne inteligencije, ali i za oslovljavanje izazova učeništva u vrlom novom svijetu u kojemu je nama kršćanima zapalo živjeti i kojemu smo pozvani služiti.
KAIROS: evanđeoski teološki časopis / Godište XVII. (2023.), br. 2, str. 209-220, 2023
Uvod u hrvatski prijevod
Premda je u posljednjih nekoliko mjeseci umjetna inteligencija vruća tem... more Uvod u hrvatski prijevod Premda je u posljednjih nekoliko mjeseci umjetna inteligencija vruća tema članaka, knjiga i kuloarskih razgovora, stručnjaci su se ovim pitanjem bavili i prije nego što je u studenom 2022. svjetla dana ugledao ChatGPT prve generacije. Još je davne 1956. godine John McCarthy skovao izraz umjetna inteligencija (Thacker 2018), a prije njega je još sredinom 19. stoljeća Lady Ada Lovelace predvidjela da će strojevi moći komponirati glazbu (Boden 2018, 6). Obični su pak smrtnici o prijetnjama i blagodatima umjetne inteligencije najviše promišljali ispred velikih i malih ekrana, na kojima su gledali simpatične droide R2-D2-a i C-3PO-a iz Zvjezdanih ratova, egzistencijalistički zamišljenog androida Datu iz Zvjezdanih staza i ne tako simpatične, čovječanstvu prijeteće robote iz Terminatora. Mnoge danas istovremeno oduševljava i brine nedavni skok u razvoju umjetne inteligencije. Među njima su i neki koji su radili na njezinu razvoju, a koji sada „openhajmerovski“ upozoravaju na vrebajuće opasnosti. U svibnju ove godine, brojni su stručnjaci, među njima i neka velika imena programerske industrije poput Billa Gatesa i izvršnoga ravnatelja OpenAI-a, Sama Altmana, potpisali Izjavu o riziku umjetne inteligencije (Statement on AI Risk) koja kratko i jasno glasi: „Umanjivanje rizika od izumiranja kao posljedica umjetne inteligencije treba postati globalnim prioritetom zajedno s drugim rizicima na razini društva, poput pandemije i nuklearnog rata“ (Center for AI Safety 2023). S obzirom da je poslovično željezo umjetne inteligencije još uvijek vruće, dobro je što postoje razne inicijative koje pokušavaju osloviti moguće probleme i izazove s kojima će se čovječanstvo suočavati u sljedećim desetljećima. Među njima je i ova izjava Komisije za etiku i vjerske slobode konvencije Južnih baptista, druge najveće kršćanske denominacije u SAD-u. Ona promišljeno i odmjereno iznosi kršćansku perspektivu o umjetnoj inteligenciji, prepoznajući i „blagoslove i prokletstva“ ovoga tehnološkog alata stvorena na čovjekovu sliku, koja pak odražava božansku stvarateljsku narav. Istovremeno, izjava tvrdi da umjetna inteligencija neće ispuniti čovjekove najdublje potrebe i čežnje, te niječe da će osujetiti Božje naume za ovaj svijet. Ova izjava može poslužiti kao okvir za daljnje promišljanje i djelovanje u kontekstu umjetne inteligencije, ali i za oslovljavanje izazova učeništva u vrlom novom svijetu u kojemu je nama kršćanima zapalo živjeti i kojemu smo pozvani služiti.
Marija Selak Raspudić je hrvatska filozofkinja i bioetičarka, a od prošle godine saborska zastupn... more Marija Selak Raspudić je hrvatska filozofkinja i bioetičarka, a od prošle godine saborska zastupnica, prije dvije godine napisala je zanimljivu, ali i pregnantnu knjigu o zlu. Njezin je pristup namjerno intradisciplinaran, usredotočen na filozofiju (str. 11), a autorica se dobro snalazi i u teološko-filozofijskom diskursu. Knjiga je podijeljena na uvod, tri dijela, zaključak i sažetak. U uvodu autorica govori o metodološkom pristupu problemu, prvi dio sadrži četiri poglavlja u kojima nas vodi kroz povijesni razvoj kozmološkog i etičkog dualizma, da bi se zatim u pet poglavlja drugoga dijela knjige usredotočila na razradu etičkog dualizma koji se premetnuo u ideju napretka te donio neželjene posljedice te ideje. Kroz devet poglavlja trećega dijela knjige, autorica provlači ideju o mogućem povratku kozmološkog dualizma u obliku novoga reda i novih, umjetnih autoriteta, koji su nastupili čovjekovim odricanjem od odgovornosti koju je sebi prisvojio odbacivši Boga kao najuzvišenije Dobro i moralnost.
Numerous passages in the Bible depict God as a worker, maker, potter, shepherd, and vinedresser. ... more Numerous passages in the Bible depict God as a worker, maker, potter, shepherd, and vinedresser. Moreover, the week of creation at the beginning of Genesis is portrayed as the pattern for human labor. Many of Jesus' parables were also inspired by the laboring culture of first-century Israel. Perhaps God used that to show that our labor, work, and vocation are very important to him. Two American theologians, Matthew Kaemingk and Cory Willson, have written a book that sees work as a very important aspect of the priesthood of all believers, and as the reason why it is important to reconnect our labor and worship. In other words, if we truly believe in the priesthood of all believers and the mission of the laity in the world, we should perceive our Sunday worship as preparation of Christ's priesthood for the work of ministry in everyday professions. These professions are a means of realizing the cultural mandate to be royal priests and the evangelical mission to be the light, salt, and leaven of the world.
KAIROS: evanđeoski teološki časopis / Godište XV. (2021.), br. 2, str. 235-259, 2021
Brojni odlomci u Bibliji opisuju Boga kao radnika, stvaraoca, lončara, pastira, vinogradara. Štov... more Brojni odlomci u Bibliji opisuju Boga kao radnika, stvaraoca, lončara, pastira, vinogradara. Štoviše, tjedan je stvaranja na samom početku Postanka predstavljen kao obrazac čovjekova rada. Također, mnoge su Isusove usporedbe svoju inspiraciju pronalazile upravo u težačkoj kulturi prvostoljetnoga Izraela. Možda je Bog time htio reći da su njemu itekako važni naš rad, posao i naše zanimanje. Dvojica američkih teologa, Matthew Kaemingk i Cory Willson, napisali su knjigu koja zapravo pretpostavlja važnost rada kao prijekopotrebnog oblika službe svećenstva svih svetih, zbog čega smatraju da je nužno ponovno povezati naš rad i štovanje. Drugim riječima, ako zbilja vjerujemo u svećenstvo svih svetih i poslanje laika u svijetu, bilo bi poželjno da na bogoštovlja gledamo kao na pripremu Kristovih svećenika za djelo službe u svakodnevnom zanimanju. Naše profesije ne samo što prožimaju trećinu naših života nego se kroz njih ostvaruje kulturološki mandat čovjeka kao kraljevskog svećenika i evanđeosko poslanje kršćana da budu svjetlo, sol i kvasac ovomu svijetu.
KAIROS: Evanđeoski teološki časopis / Godište XIV. (2020.), br. 2, str. 129-151, 2020
Još uvijek se rado sjećam vožnje zrakoplovom, kada sam imao privilegij sjediti s dr. Schreinerom,... more Još uvijek se rado sjećam vožnje zrakoplovom, kada sam imao privilegij sjediti s dr. Schreinerom, profesorom tumačenja Novoga zavjeta i biblijske teologije na fakultetu The Southern Theological Seminary, nakon nadahnjujućih i poučnih predavanja iz biblijske teologije koja je poučavao u školi European Biblical and Theological Center, u Berlinu. Umjesto da se isključi nakon dugoga tjedna po-učavanja, ovaj ponizni teološki div postavljao je meni, tada mladom studentu i pastoru, mnoga pitanja o mojoj obitelji, službi i domovini. Tijekom cijeloga tjed-na na vidjelu je bio njegov stav slušanja kako bi razumio tuđa gledišta, a koji pro-gramski odražava njegov općenit stav u teologiji, ali i u ovoj knjizi o polemičkoj temi. Premda je uvjereni nekontinuist (engl., cessationist), Schreiner otvoreno pri-znaje činjenicu da je stekao mnoge korisne uvide od kontinuističkih teologa po-put Grudema, Pipera i Stormsa (kojima je i posvetio ovu knjigu), kao i od drugih prijatelja, pa čak i studenata kontinuistâ (6). Moguće je osjetiti njegov miroljubiv duh dok ispovijeda koliko je "zamorno i naporno upuštati se u argumente, po-gotovo s onima koje volimo i cijenimo" te zaključuje da, umjesto toga "trebamo raspravu obilježenu ljubavlju i milošću" (8). Prema tomu, njegov glavni cilj nije obraniti nekontinuizam ili pobiti kontinuizam, nego, što je važnije, "skicirati te-ologiju duhovnih darova" (7). U prvom poglavlju, Schreiner iznosi korisne uvide J. I. Packera o "Jakosti-ma i slabostima karizmatskog pokreta". Primjećuje, primjerice, da od karizma-tika možemo učiti o tome kako staviti veći naglasak na Duhom ispunjen život, izražavanje emocija (11), možemo biti nadahnuti njihovim molitvenim životom te sličnim jakostima. Ne srami se spomenuti i njihove slabosti, poput pokretu inherentnih iskušenja prema elitizmu, sektaštvu, antiintelektualizmu itd. Drugo poglavlje definira duhovne darove kao "darove milosti koje udjeljuje Sveti Duh, a koji su osmišljeni za izgradnju Crkve" (17). Zatim pruža popis svih darova koji se spominju u Bibliji, a pritom se ne upušta u špekulacije o onima koji se tamo ne spominju (19). Nakon toga, proučava i definira svaki od ovih darova te ih dijeli u dvije skupine: darovi govora i darovi služenja (27).
KAIROS - Evanđeoski teološki časopis XIII. (2019), br. 1, str. 135-155, 2019
U knjizi zanimljiva naslova, koja je nastala kao proizvod doktorske disertacije, autor Brant M. H... more U knjizi zanimljiva naslova, koja je nastala kao proizvod doktorske disertacije, autor Brant M. Himes povezuje život i razmišljanje dvojice kršćanskih teologa o učeništvu. Što nizozemski kalvinist, utemeljitelj sveučilišta i političke stranke, pastor , novinar i premijer, Abraham Kuyper, ima zajedničkog s njemačkim luteranskim pastorom, teologom, špijunom i urotnikom na Hitlerov život, Dietrichom Bonhoefferom? Osim očiglednog odgovora da su obojica bila kršćani, dijelili su bogatu teološku i praktičnu predanost nasljedovanja Isusa Krista u učeništvu, koja nije prestajala njihovim osobnim, pa čak ni crkvenim životom, nego se nastavljala prema izvršavanju utjecaja na svijet. Zbilja, obojica su bila "svjetovni" kršćani, ne u smislu da su se upuštali u nemoral i grijeh, kako kršćani obično koriste ovaj izraz, nego u smislu svoje predanosti dobrobiti svijeta.
"In a book of intriguing title, which ensued from a doctoral disertation, Brant M. Himes connects... more "In a book of intriguing title, which ensued from a doctoral disertation, Brant M. Himes connects life and thinking of two Christian theologians about discipleship. What does a Dutch Calvinist, founder of a university and a political party, pastor, journalist, and prime minister (Abraham Kuyper) have in common with a German Lutheran pastor, theologian, spy, and a co-c onspirator on Hitler’s life (Dietrich Bonhoeffer)? Apart from the obvious answer that both were Christians, they shared a rich theological and practical commitment to following Jesus Christ in discipleship that did not stop at their personal or even ecclesial lives but continued to influence the world. Indeed, both were 'worldly' Christians, not in terms of their engagement with immorality and sin as Christians most commonly use this term, but in terms of their commitment to the well-being of the world."
Pascal Denault
The Distinctiveness of Baptist Covenant Theology: A Comparison Between Seventeenth... more Pascal Denault The Distinctiveness of Baptist Covenant Theology: A Comparison Between Seventeenth-Century Particular Baptist and Paedobaptist Federalism Birmingham, Alabama USA, Solid Ground Christian Books, 2013, 167.
Gregg R. Allison
Roman Catholic Theology and Practice: An Evangelical Assessment
Wheaton, Illinoi... more Gregg R. Allison Roman Catholic Theology and Practice: An Evangelical Assessment Wheaton, Illinois USA, Crossway, 2014, 496.
Sinclair B. Ferguson
The Whole Christ: Legalism, Antinomianism, And Gospel Assurance—
Why The Mar... more Sinclair B. Ferguson The Whole Christ: Legalism, Antinomianism, And Gospel Assurance— Why The Marrow Controversy Still Matters Wheaton, Illinois USA, Crossway, 2016, 256 pages
The Pastor as Public Theologian: Reclaiming a Lost Vision
Grand Rapids, Michigan SAD, Baker Acade... more The Pastor as Public Theologian: Reclaiming a Lost Vision Grand Rapids, Michigan SAD, Baker Academic, 2015, 221.
Mez McConnell, Mike McKinley
CHURCH IN HARD PLACES: How the Local Church Brings Life to the Poor ... more Mez McConnell, Mike McKinley CHURCH IN HARD PLACES: How the Local Church Brings Life to the Poor and Needy Wheaton, Illinois USA, Crossway, 2016, 208.
Croatia has undergone manifold political changes in the last hundred years, from living in a monarchy through undergoing 45 years of Communist dictatorship and public contempt toward religion to the last 30 years of capitalism and religious freedom. Nevertheless, undesirable markings were left upon Croatian social mentality but also on the evangelical community, which yet has to dare to taste the newfound religious liberties. Indeed, evangelical Christians need to understand that they were released from the bondage of feeling oppressed and detached from the majority of society and can offer themselves as a transformative influence. Unfortunately, this partly transpired because of the influence of a particular form of Christian fundamentalism, which is prone to alienate believers from society. This thesis in systematic theology argues that a Kuyperian vision of living under Christ as King can address these challenges in a way that will cultivate a transformative cultural engagement in Croatia. It utilizes the modified Osborne method of systematic theology, which is integrative and encompasses historical, biblical, contextual, and, to an extent, practical theology. It shows that Christ’s present rule over the whole world, as presented by Kuyperian theology, is grounded in the historical views of Augustine and Calvin and was later developed by Abraham Kuyper and his theological successors. Kuyperian theology holds that God is not working in the human culture only through believers (special grace) but also through unbelievers (common grace). It is both preserving the world from the fall to total corruption and enabling human cultural achievements that align with God’s initial intention for humanity. Nevertheless, Christ’s ascension to heaven means that he is now the world's rightful King, pushing God’s plan even more decisively forward through the engagement of his body, the Church. It gives the impetus to believers and opens up many possibilities for their engagement with the culture in redemptive and transformative ways. The exegetical analysis of Colossians 1:15-20 shows that the Kuyperian vision is grounded in the Bible, as the passage elucidates that Christ is the sovereign Creator. He became the Messianic King of the whole world and the Head of the church. He is now ruling and working on reconciliation of all things, which will be completed at his second coming. His Body, the Church, is called to vice-regency with Him and in Him and to be faithful in its proclamational, vocational, exemplary, and incarnational role in the world. Kuyperian theology of Christ’s kingship is then contextualized for Croatian evangelicals—as it is argued that Kuyperianism offers a balanced vision for cultural engagement that evades both the excessive enthusiasm of Postmillennialism and the cultural despondency of some sorts of Premillennialism—and applied to different sovereign spheres. Finally, this vision is applied to evangelical churches in Croatia, as it relates to their functions of formation through Word and Sacrament, exemplification of faith, hope, and love to the watching world, and prophetic proclamation of Christ’s Kingship through evangelism and dialogue.
Uploads
Papers by Miroslav Balint-Feudvarski
Premda je u posljednjih nekoliko mjeseci umjetna inteligencija vruća tema članaka, knjiga i kuloarskih razgovora, stručnjaci su se ovim pitanjem bavili i prije nego što je u studenom 2022. svjetla dana ugledao ChatGPT prve generacije. Još je davne 1956. godine John McCarthy skovao izraz umjetna inteligencija (Thacker 2018), a prije njega je još sredinom 19. stoljeća Lady Ada Lovelace predvidjela da će strojevi moći komponirati glazbu (Boden 2018, 6). Obični su pak smrtnici o prijetnjama i blagodatima umjetne inteligencije najviše promišljali ispred velikih i malih ekrana, na kojima su gledali simpatične droide R2-D2-a i C-3PO-a iz Zvjezdanih ratova, egzistencijalistički zamišljenog androida Datu iz Zvjezdanih staza i ne tako simpatične, čovječanstvu prijeteće robote iz Terminatora.
Mnoge danas istovremeno oduševljava i brine nedavni skok u razvoju umjetne inteligencije. Među njima su i neki koji su radili na njezinu razvoju, a koji sada „openhajmerovski“ upozoravaju na vrebajuće opasnosti. U svibnju ove godine, brojni su stručnjaci, među njima i neka velika imena programerske industrije poput Billa Gatesa i izvršnoga ravnatelja OpenAI-a, Sama Altmana, potpisali Izjavu o riziku umjetne inteligencije (Statement on AI Risk) koja kratko i jasno glasi: „Umanjivanje rizika od izumiranja kao posljedica umjetne inteligencije treba postati globalnim prioritetom zajedno s drugim rizicima na razini društva, poput pandemije i nuklearnog rata“ (Center for AI Safety 2023).
S obzirom da je poslovično željezo umjetne inteligencije još uvijek vruće, dobro je što postoje razne inicijative koje pokušavaju osloviti moguće probleme i izazove s kojima će se čovječanstvo suočavati u sljedećim desetljećima. Među njima je i ova izjava Komisije za etiku i vjerske slobode konvencije Južnih baptista, druge najveće kršćanske denominacije u SAD-u. Ona promišljeno i odmjereno iznosi kršćansku perspektivu o umjetnoj inteligenciji, prepoznajući i „blagoslove i prokletstva“ ovoga tehnološkog alata stvorena na čovjekovu sliku, koja pak odražava božansku
stvarateljsku narav. Istovremeno, izjava tvrdi da umjetna inteligencija
neće ispuniti čovjekove najdublje potrebe i čežnje, te niječe da će osujetiti Božje naume za ovaj svijet.
Ova izjava može poslužiti kao okvir za daljnje promišljanje i djelovanje u
kontekstu umjetne inteligencije, ali i za oslovljavanje izazova učeništva u vrlom novom svijetu u kojemu je nama kršćanima zapalo živjeti i kojemu smo pozvani služiti.
Premda je u posljednjih nekoliko mjeseci umjetna inteligencija vruća tema članaka, knjiga i kuloarskih razgovora, stručnjaci su se ovim pitanjem bavili i prije nego što je u studenom 2022. svjetla dana ugledao ChatGPT prve generacije. Još je davne 1956. godine John McCarthy skovao izraz umjetna inteligencija (Thacker 2018), a prije njega je još sredinom 19. stoljeća Lady Ada Lovelace predvidjela da će strojevi moći komponirati glazbu (Boden 2018, 6). Obični su pak smrtnici o prijetnjama i blagodatima umjetne inteligencije najviše promišljali ispred velikih i malih ekrana, na kojima su gledali simpatične droide R2-D2-a i C-3PO-a iz Zvjezdanih ratova, egzistencijalistički zamišljenog androida Datu iz Zvjezdanih staza i ne tako simpatične, čovječanstvu prijeteće robote iz Terminatora.
Mnoge danas istovremeno oduševljava i brine nedavni skok u razvoju umjetne inteligencije. Među njima su i neki koji su radili na njezinu razvoju, a koji sada „openhajmerovski“ upozoravaju na vrebajuće opasnosti. U svibnju ove godine, brojni su stručnjaci, među njima i neka velika imena programerske industrije poput Billa Gatesa i izvršnoga ravnatelja OpenAI-a, Sama Altmana, potpisali Izjavu o riziku umjetne inteligencije (Statement on AI Risk) koja kratko i jasno glasi: „Umanjivanje rizika od izumiranja kao posljedica umjetne inteligencije treba postati globalnim prioritetom zajedno s drugim rizicima na razini društva, poput pandemije i nuklearnog rata“ (Center for AI Safety 2023).
S obzirom da je poslovično željezo umjetne inteligencije još uvijek vruće, dobro je što postoje razne inicijative koje pokušavaju osloviti moguće probleme i izazove s kojima će se čovječanstvo suočavati u sljedećim desetljećima. Među njima je i ova izjava Komisije za etiku i vjerske slobode konvencije Južnih baptista, druge najveće kršćanske denominacije u SAD-u. Ona promišljeno i odmjereno iznosi kršćansku perspektivu o umjetnoj inteligenciji, prepoznajući i „blagoslove i prokletstva“ ovoga tehnološkog alata stvorena na čovjekovu sliku, koja pak odražava božansku
stvarateljsku narav. Istovremeno, izjava tvrdi da umjetna inteligencija
neće ispuniti čovjekove najdublje potrebe i čežnje, te niječe da će osujetiti Božje naume za ovaj svijet.
Ova izjava može poslužiti kao okvir za daljnje promišljanje i djelovanje u
kontekstu umjetne inteligencije, ali i za oslovljavanje izazova učeništva u vrlom novom svijetu u kojemu je nama kršćanima zapalo živjeti i kojemu smo pozvani služiti.
devet poglavlja trećega dijela knjige, autorica provlači ideju o mogućem povratku kozmološkog dualizma u obliku novoga reda i novih, umjetnih autoriteta, koji su nastupili čovjekovim odricanjem od odgovornosti koju je sebi prisvojio odbacivši Boga kao najuzvišenije Dobro i moralnost.
kršćana da budu svjetlo, sol i kvasac ovomu svijetu.
The Distinctiveness of Baptist Covenant Theology: A Comparison Between Seventeenth-Century Particular Baptist and Paedobaptist
Federalism
Birmingham, Alabama USA, Solid Ground Christian Books, 2013, 167.
Roman Catholic Theology and Practice: An Evangelical Assessment
Wheaton, Illinois USA, Crossway, 2014, 496.
The Whole Christ: Legalism, Antinomianism, And Gospel Assurance—
Why The Marrow Controversy Still Matters
Wheaton, Illinois USA, Crossway, 2016, 256 pages
Grand Rapids, Michigan SAD, Baker Academic, 2015, 221.
CHURCH IN HARD PLACES: How the Local Church Brings Life to the Poor and Needy
Wheaton, Illinois USA, Crossway, 2016, 208.
https://research.sats.ac.za/items/8db37f68-5fa1-4cf0-8362-c13e3d345586
Croatia has undergone manifold political changes in the last hundred years, from living in a monarchy through undergoing 45 years of Communist dictatorship and public contempt toward religion to the last 30 years of capitalism and religious freedom. Nevertheless, undesirable markings were left upon Croatian social mentality but also on the evangelical community, which yet has to dare to taste the newfound religious liberties. Indeed, evangelical Christians need to understand that they were released from the bondage of feeling oppressed and detached from the majority of society and can offer themselves as a transformative
influence. Unfortunately, this partly transpired because of the influence of a particular form of Christian fundamentalism, which is prone to alienate believers from society.
This thesis in systematic theology argues that a Kuyperian vision of living under Christ as King can address these challenges in a way that will cultivate a transformative cultural engagement in Croatia. It utilizes the modified Osborne method of systematic theology, which is integrative and encompasses historical, biblical, contextual, and, to an extent, practical
theology. It shows that Christ’s present rule over the whole world, as presented by Kuyperian theology, is grounded in the historical views of Augustine and Calvin and was later developed by Abraham Kuyper and his theological successors.
Kuyperian theology holds that God is not working in the human culture only through believers (special grace) but also through unbelievers (common grace). It is both preserving the world from the fall to total corruption and enabling human cultural achievements that align with God’s initial intention for humanity. Nevertheless, Christ’s ascension to heaven means that he is now the world's rightful King, pushing God’s plan even more decisively forward through the engagement of his body, the Church. It gives the impetus to believers and opens up many possibilities for their engagement with the culture in redemptive and transformative ways. The exegetical analysis of Colossians 1:15-20 shows that the Kuyperian vision is
grounded in the Bible, as the passage elucidates that Christ is the sovereign Creator. He became the Messianic King of the whole world and the Head of the church. He is now ruling and working on reconciliation of all things, which will be completed at his second coming. His Body, the Church, is called to vice-regency with Him and in Him and to be faithful in its proclamational, vocational, exemplary, and incarnational role in the world.
Kuyperian theology of Christ’s kingship is then contextualized for Croatian
evangelicals—as it is argued that Kuyperianism offers a balanced vision for cultural engagement that evades both the excessive enthusiasm of Postmillennialism and the cultural despondency of some sorts of Premillennialism—and applied to different sovereign spheres.
Finally, this vision is applied to evangelical churches in Croatia, as it relates to their functions of formation through Word and Sacrament, exemplification of faith, hope, and love to the watching world, and prophetic proclamation of Christ’s Kingship through evangelism and dialogue.