Jean Casimir-Perier
Jean Paul Pierre Casimir-Perier (Pariz, 8. studenog 1847. – Pariz, 11. ožujka 1907.) je bio francuski političar iz perioda Treće Republike koji je služio kao premijer (1893. – 1894.) i predsjednik Francuske (1894. – 1895.).
| Jean Casimir-Perier | |
|---|---|
 | |
| Mandat 27. lipnja 1894. – 16. siječnja 1895. | |
| Prethodnik | Charles Dupuy (v.d.) |
| Nasljednik | Charles Dupuy (v.d.) |
| Mandat 3. prosinca 1893. – 30. svibnja 1894. | |
| Predsjednik | Sadi Carnot |
| Prethodnik | Charles Dupuy |
| Nasljednik | Charles Dupuy |
| Rođenje | 8. studenog 1847. Pariz, Francuska
|
| Smrt | 11. ožujka 1907. Pariz, Francuska
|
| Politička stranka | Républicain modéré |
| Supružnik | Hélène Casimir-Perier |
| Vjera | katolicizam |
Rođen je 1847. godine u Parizu u obitelji s dugogodišnjom političkom tradicijom. Njegov otac, Auguste Casimir-Perier, bio je ministar unutarnjih poslova u vladi Armanda Dufaurea, a njegov djed, Casimir Pierre Périer, bio je premijer Louisa-Philippea I tokom Julske Monarhije. Svoju političku karijeru započeo je kao očev tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova.
Aktivnu političku karijeru započinje 1874. godine, a dvije godine kasnije postaje zastupnik u Zastupničkom domu. Na to će mjesto biti biran sve do izbora za predsjednika 1894. godine. Unatoč obiteljskoj tradiciji, Casimir-Perier se pridružio republikancima te je bio jedan od 363 zastupnika koji su se usprotivili Mac Mahonu tokom krize Seize-Mai 1877. godine. Ipak, 1883. nije glasovao za "izbacivanje prinčeva" te je dao ostavku nakon izglasavanja zakona zbog osobnnih veza s obitelji Orléans.
Iste godine, postao je tajnik u Ministarstvu rata. Od 1890. do 1892. je bio potpredsjednik Zatupnničkog doma, a 1893. je imenovan predsjednikom. Dana 3. prosinca 1893. imenovan je predsjednikom Vijeća te ministrom vanjskih poslova. U svibnju 1894. daje ostavku zbog ponovnog izbora na mjesto predsjednika Zastupničkog doma.
Dana 24. lipnja 1894., nakon što je Sante Geronimo Caserio ubio predsjednika Carnota, Casimir-Perier je s 451 glasom izabran za predsjednika ispred Henrija Brissona (195) i Charlesa Dupuyja (97). Njegov predsjednički mandat trajao je samo šest mjeseci i dvadeset dana, što je najkraći predsjednički mandat u povijesti Francuske; ostavku podnosi u siječnju 1895. godine. Casimir-Perier je svoju odluku opravdao ignoriranjem od strane svojih ministara, koji ga nisu konzultirali pri donošenju odluka niti ga informirali o političkim zbivanjima, posebice na polju vanjskih poslova.
Nakon ostavke, Casimir-Perier se potpuno povlači iz politike i posvećuje se biznisu, posebice rudarstvu. Tokom suđenja Alfredu Dreyfusu u Rennesu, njegovo je svjedočenje imalo velik značaj u oslobađanju Dreyfusa od optužbi. Također, tokom krize 1899., predsjednik Loubet mu je ponudio mjesto premijera, ali je odbio.
Umro je 11. ožujka 1907. godine u Parizu od posljedica angine pektoris.