Muslimani (narod)
Muslimani je naziv za etničku grupu, odnosno narod koji je 1971. u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji bio priznat kao jedan od šest konstitutivnih naroda (uz Slovence, Hrvate, Srbe, Crnogorce i Makedonce), odnosno jedan od tri konstitutivna naroda tadašnje Socijalističke republike Bosne i Hercegovine.
Muslimani potječu od južnoslavenskog porijekla, koje je za vrijeme osmanske vlasti na Balkanu preobratilo na islam, i na temelju njega izgradilo vlastiti kulturni, etnički, a na kraju i nacionalni identitet. Stvaranje nacionalnog identiteta kod Muslimana je bilo relativno sporije u odnosu na Srbe i Hrvate, a prvi takav pokušaj - kroz stvaranje posebne bošnjačke nacije u Bosni i Hercegovini pod austro-ugarskom vlašću - nije uspio. Ulaskom BiH u prvu Jugoslaviju Muslimani su se najčešće izjašnjavali kao Hrvati ili Srbi islamske vjeroispovjesti, odnosno "Jugoslaveni" ili "ostali". U prvoj Jugoslaviji je interese muslimanskog stanovništva zastupala politička stranka po imenu Jugoslavenska muslimanska organizacija.
Nakon drugog svjetskog rata, u novoj Jugoslaviji, Muslimani su otpočeli borbu za priznanje statusa naroda kako bi bili ravnopravni u odnosu na Srbe i Hrvate. Tako je Husaga Čišić, muslimanski zastupnik u Skupštini DFJ bio jedini koji je glasao protiv ustava FNRJ 1946. godine. Razlog je bio taj što je odbijen zahtjev da se Muslimani priznaju kao narod, odnosno uvede šesta buktinja u grb SFRJ. U popisu stanovništva 1948. godine muslimani su imali tri opcije: mogli su se deklarirati kao "Srbi muslimanske vjeroispovijesti", "Hrvati muslimanske vjeroispovijesti" ili kao "nacionalno neopredijeljeni". To je bosanskim muslimanima dalo priliku da pokažu koliko se skanjuju da budu posrbljeni ili pohrvaceni: 72 000 njih izjasnilo se da su Srbi, 25 000 da su Hrvati, a 778 000 deklariralo se kao "neopredijeljeni".[1]
U svibnju 1968. godine, na sjednici bosanskog Centralnog komiteta je izdano priopćenje u kojem je stajalo i ovo: "Praksa je pokazala svu štetnost razlicitih vidova pritisaka... iz ranijeg perioda kad su muslimani oznacavani kao Srbi ili Hrvati u nacionalnom pogledu. Pokazalo se, a to je potvrdila i novija socijalisticka praksa, da su muslimani zaseban narod."[2] Ovaj je stav prihvatila i savezna vlada, unatoc žestokim prigovorima u Beogradu srpskih nacionalista među komunistima kao što je bio Dobrica Ćosić.[1] Komunistički političar Hamdija Pozderac je 1971. godine isposlovao ustavne izmjene, iako neki taj čin smatraju kompromisnim, odnosno privremenim rješenjem s obzirom da vodstvo tadašnje Jugoslavije iz političkih razloga nije smatralo prihvatljivim izraz "Bošnjak". I tako se u popisu stanovništva 1971. godine prvi put pojavljuje i označnica: "Musliman, u nacionalnom smislu".[3]
Muslimani su po amandmanima na Ustav SFRJ 1971. tako postali konstitutivan narod - također poznat pod neformalnim nazivom "Muslimani s velikim M", koji ih je trebao razlikovati od drugih građana SFRJ - muslimana po vjeri, odnosno "muslimana s malim m".
Za vrijeme raspada Jugoslavije su se i Muslimani, kao i sve druge etničke grupe, politički okupljali na etničkom principu, iako nešto manje intenzivno od Srba ili Hrvata. U Hrvatskoj je tako pred izbore 1990. formirana Muslimanska demokratska stranka, dok je pred prve demokratske izbore u Bosni i Hercegovini kao stranka koja okuplja i zastupa Muslimane stvorena Stranka demokratske akcije, koja će kasnije dobiti ispostave u Hrvatskoj, Srbiji, Crni Gori te na Kosovu.
Unutar same SDA je odmah došlo do raskola između Adila Zulfikarpašića koji je pokrenuo inicijativu da se umjesto izraza "Muslimani" koristi izaz "Bošnjaci", i Alije Izetbegovića koji se tome ispočetka protivio. Zulfikarpašić je osnovao vlastitu stranku Muslimanska bošnjačka organizacija, ali je ona slabo prošla na izborima.
Izetbegović i SDA su izraz "Bošnjaci" počeli koristiti tek nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, odnosno početka rata. Godine 1993. izraz "Bošnjaci" je službeno prihvaćen u Bosni i Hercegovini, dok je izraz "Muslimani" gotovo u potpunosti iščezao. Izraz "Bošnjaci" se također počeo koristiti i za Muslimane u drugim krajevima bivše Jugoslavije.
S druge strane su neke manje muslimanske zajednice, kao Goranci na Kosovu, odlučile preuzeti posebni identitet.
Muslimani i Bošnjaci prema popisima stanovništva u državama bivše Jugoslavije
uredi- Srbija (bez Kosova) (2011):
Bošnjaci: 145.278 (2.0%)
Muslimani: 22.301 (0.3%)
- Crna Gora (2011):
Bošnjaci: 53.605 (8.6%)
Muslimani 20.537 (3.3%)
- Makedonija (2002):
Bošnjaci 17.018 (0.8%)
Muslimani 2.553 (0.1%)
- Hrvatska (2011):
Bošnjaci 31.473 (0.7%)
Muslimani 7.558 (0.2%)
- Slovenija (2002):
Bošnjaci 21.542 (1.1%)
Muslimani 10.467 (0.5%)
Bosanci 8.062 (0.4%)
Reference
uredi- ↑ 1,0 1,1 Povijest Bosne - Noel Malcolm[mrtav link]
- ↑ Balic, "Der bosnisch-herzegowinische Islam", str. 124.
- ↑ Höpken, "Die Kommunisten und die Muslime", str. 200.
