Sisak

Sisak (dijalektalno Sisek) je grad u Hrvatskoj, odnosno administrativno središte Sisačko-moslavačke županije.

Sisak
Stari most u Sisku Stari most u Sisku
Zastava
Koordinate: 45°29′N 16°22′E
Država	Hrvatska
Županija	Sisačko-moslavačka
Vlast
- Gradonačelnik	Kristina Ikić Baniček (SDP)
Površina
- Ukupna	421,4 km2
- Urbano područje	32 km2
- Područje utjecaja	989,50 km2
Visina	98 m. n. v.
Stanovništvo (2021)
- Grad	40.121 stan.
- Gustoća	95 stan./km2
- Urbano područje	27.859 stan.
- Urbana gustoća	870 stan./km2
Vremenska zona	UTC+1 (UTC)
Poštanski broj	44000
Pozivni broj	+385 44
Gradovi prijatelji	Gabrovo, Heidenheim, Remchingen, Szombathely, Leszno, Jihlava
Službene stranice https://sisak.hr
Karta
Sisak class=notpageimage| Sisak na karti Hrvatske
Svetac zaštitnik: Sv. Kvirin Sisački Dan mjesta: 4. jun

Gradska naselja

Grad Sisak broji 35 gradskih naselja:

• Blinjski Kut,
• Budaševo,
• Bukovsko,
• Crnac,
• Čigoć,
• Donje Komarevo,
• Gornje Komarevo,
• Greda,
• Gušće,
• Hrastelnica,
• Jazvenik,
• Klobučak,
• Kratečko,
• Letovanci,
• Lonja,
• Lukavec Posavski,
• Madžari,
• Mužilovčica,
• Novo Pračno,
• Novo Selo,
• Novo Selo Palanječko,
• Odra Sisačka,
• Palanjek,
• Prelošćica,
• Sela,
• Sisak,
• Stara Drenčina,
• Staro Pračno,
• Staro Selo,
• Stupno,
• Suvoj,
• Topolovac,
• Veliko Svinjičko,
• Vurot,
• Žabno

Povijest

Sisak spada među najstarija naselja sjeverozapadne Hrvatske, budući da se tragovi njegove urbane naseljenosti mogu pratiti sve do 4. stoljeća pne. Ipak, već i prije znakova urbanog naselja ovaj su kraj obitavala ljudi, te su prilikom arheološlih istraživanja neđeni prapovijesni ostaci oruđa i kipića idola.

Iliri, Kelti i Rimljani

U 4. stoljeću pne. u ovo područje provaljuju Kelti iz plemena Segestani (grč. Segestanoi) te se miješaju s Ilirskim starosjediocima, a zajedničkom naselju daju svoje ime - Segestica. Čini se da je ovaj grad, smješten s desne obale Kupe, tada bio najveći grad zapadnog dijela Panonske nizine.

Rimljani su u više navrata pokušavali osvojiti Segesticu, no to ima je pošlo od ruke tek 35. pne., kad mladi Oktavijan, koji će kasnije postati rimski car Oktavijan August, nakon jednomjesečne opsade, s vojskom od 12.000 ljudi, osvaja keltsko-ilirski grad, a s lijeve obale Kupe osniva rimski vojni logor - Sisciju. Ovaj je logor ubrzo dobio status grada, a njegov je zemljopisni položaj pridonio jačanju vojnog, prometnog i upravnog značenja toga urbanog središta, a osobito razvoju trgovine i obrta. Rimska je Siscija imala luku na Kupi, a od sredine 3. stoljeća i kovnicu novca koji se koristio na čitavom području Rimskog Carstva (nekoliko je primjeraka novca kovanog u Sisciji nađeno čak u Palestini), budući da su ga obično koristile vojne postrojbe. Usto, uz obalu Kupe bile su smještene i terme. Također se na području antičke Siscije pretpostavlja postojanje javnih građevina namjenjenih za zabavu stanovništva, kao što su primjerice teatar i amfiteatar.

Arheološka istraživanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća donijela su na vidjelo i dijelove gradskih zidina, osobito njihov krajnji sjeverni i južni dio. Iz toga su razdoblja poznati tlocrti mnogih građevina koje se nalaze ispod današnjeg središta grada, a u Gradskom muzeju, kao i u privatnim zbirkama Siščana mogu se naći brojne kovanice, geme i »rimske cigle«, kao i dijelovi keramičkih posuda.

U doba cara Dioklecijana, rimska provincija Panonija podijeljena je 297. na četiri dijela, a Siscija postaje glavnim gradom provincije Pannonia Savia (Savska Panonija).

Kršćanstvo

Kršćanstvo se rano javlja u ovom području. U Sisciji je već krajem 3. stoljeća sjedište biskupije. Prvi nama poznati biskup bio je Kvirin, koji je bio biskup od 284. do 303., a za vrijeme Dioklecijanovog progona kršćana uhvaćen je i mučen. Na koncu je bačen u rijeku Sibaris (mađ. Gyöngyös) u današnjoj Mađarskoj. Sv. Kvirin je zaštitnik grada Siska, a njegov je blagdan, 4. lipnja, Dan grada.

U 4. stoljeću počeo je blijediti sjaj Siscije, a nakon propasti Rimskog carstva potpuno je zapuštena. Dolaskom Hrvata u 7. stoljeću grad se ponovo budi i raste, a hrvatski knez Ljudevit Posavski ovdje stoluje početkom 10. stoljeća, utvrđuje grad, te se od 819. do 822. bori se protiv Franaka.

Nema točnih podataka o trenutku kad je prestala postojati Sisačka biskupija (premda nikad nije službeno ukinuta), no pretpostavlja se da je to bilo tijekom 10. stoljeća, te će 1094. osnivanjem Zagrebačke biskupije Sisak postati feudalni posjed zagrebačkog biskupa, koji će ga potom, 1215., pokloniti Zagrebačkom kaptolu. U vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Sisak dobija status gradske općine s gradskom upravom i sudom. Sisak se otada razvija kao trgovište i sjedište županije, čijeg je župana Kaptol birao svake godine na Lovrijenčevo.

Sisak (Siscia) je obilježen na srednjovjekovnim kartama svijeta, Ebstoforskoj iz 1235. i Hereforskoj iz 1280. godine.

Borbe s Turcima

1591. godine turski sultan Murat III. imenuje Hasan-pašu Predojevića bosanskim beglerbegom, a upadi Turaka prema zapadu, pa i prema Sisku i Turopolju, sve su češći. Nakon pada Bihaća, Sisak dolazi u nezavidan položaj. Uskoro su se Turci, njih oko 12.000, počeli okupljati kod Petrinje čije su zidine bile spaljene odlukom Hrvatskog sabora, a kršćansku vojsku, koja se sastojala od oko 5.000 Hrvata, Nijemaca i Slovenaca, predvode ban Toma Bakač Erdödy, vojvoda Ruprecht Eggenberg i Andrija Auersperg.

U sisačkoj tvrđavi (danas se naziva Stari grad) što je već ranije izgrađena uz pomoć građevinskog materijala iz stare Siscije, nalazilo se svega 800 branitelja koje su predvodili kanonici Blaž Đurak i Matija Fintić. 22. lipnja 1593. odigrala se velika bitka u kojoj je poginuo sam Hasan-paša Predojević, kao i veliki dio njegove vojske. Ova je bitka bila prekretnica koja je naznačila zaustavljanje turskog prodiranja dalje u Europu, a imala je i osobiti psihološki utjecaj, jer je njome po prvi puta nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici. Europu je ubrzo obišao i tiskani letak na kojem je bila prikazana prva velika pobjeda ujedinjenih kršćanskih snaga Srednje Europe protiv turske vojske, a zapovjednike kršćanske vojske pohvalili su papa Klement VIII., njemački car Rudolf II. i španjolski kralj Filip II.

Urbani razvoj 18. i 19. stoljeća

Sisački Stari most, jedan od simbola grada.

Povlačenjem Turaka iz ovih krajeva, početkom 18. stoljeća, prestaje i dugotrajna stagnacija u razvoju grada. Ponovno se otvaraju trgovački putevi, a grad postaje sve značajniji kao riječna luka. Upravo će riječno brodarstvo postati njegovim simbolom.

U 18. i 19. stoljeću grad je podijeljen rijekom Kupom, te se njegov život odvija u dva odvojena naselja, koja međusbno nisu imala mnogo veza. S lijeve obale Kupe nastavlja se razvijati Civilni Sisak (nazivan kasnije i Stari Sisak) koji još uvijek pripada Kaptolu, a s desen obale rijeke raste Vojni Sisak (nazivan i Novi Sisak ili Prečki Sisak) koji je bio pod upravom Banske krajine.

Na početku ovog razdoblja Sisak je maleno naselje, a stanovništvo živi u drvenim kućama tičinog pokupskog stila gradnje, smještenim uz obalu Kupe, koja je prvi izvor zarade, zbog luke, ali i zbog splavarenja i ribolova. Prva zidana građevina, nakon zidanja Starog grada u 16. stoljeću, sada je župna crkva sv. Križa, na mjestu gdje su nekad završavale južne zidine stare Siscije i gdje je u rimsko doba bio gradski forum.

29. listopada 1838. Kaptol zagrebački donosi povelju kojom Sisak postaje slobodno trgovište sa svojim statutom, pečatom i grbom. Već od 1828. Sisak ima i svoju urbanističku sistematizaciju koja počiva na regulatornoj osnovi grada što ju je izradio arhitekt Ivan Fistrović. Taj je plan predviđao nastavak rasta grada prema rasteru ulica koje su u temelju počivale na rasporedu ulica drevne Siscije. Stoga će i ostaci Siscije ostati zakopani ispod kasnijeg grada, a do saznanja o njima dolazit će se postupno prilikom kasnijih građevinskih radova. Fistrovićev plan ulica predviđa četiri uzdužne ulice (sjever-jug), koje prate obalu Kupe. Bez obzira na njihove kasnije nazive, koji su se mijenjali s političkim promjenama, Siščani ih uvijek zovu jednostavno Prva, Druga, Treća i Četvrta ulica (brojeći od Kupe). Ove su četiri ulice međusobno povezane uz pomoć više poprečnih ulica.

Uz obalu Kupe počinju rasti žitna skladišta, ako i ostale trgovačke zgrade, koje će bitno odrediti izgled i današnjeg grada. Trgovci su se međusobno natjecali, ne izgledom svojih kuća, nego izgledom i kvalitetom gradnje skladišta, te će ona postati gotovo statusni simbol. Tek će se nakon toga misliti na izgradnju gradskih palača, a grade ih opet imućni trgovci koji su u svemu imali odlučujuću ulogu u gradu.

Prvi drveni most na rijeci Kupi izgrađen je tek 1862., a kad je preopterećen prometom dotrajao, zamijenio ga je 1934. zidani most, koji će postati jedan od simbola grada, a Siščani će ga nazvati Stari most. U vrijeme kad je beton već bio u širokoj uporabi, ovaj je most izgrađen od tradicionalnih sisačkih materijala, kamena i opeke, te se ističe svojim skladnim oblicima.

Godine 1874. konačno su ujedinjeni Civilni i Vojni Sisak pod jedinstvenu upravu, a prvi gradonačelnik jedinstvenoga i otada slobodnog kraljevskog grada bio je ugledni trgovac Franjo Lovrić. Kroz 25 godina svoga gradonačelnikovanja postao je jedna od najomiljenijih osoba u gradu, a Sisak je od trgovačko-obrtničkog središta uspio dovesti do suvremenog izgleda i do kontura koje su u središtu grada i danas prepoznatljive.

1862. izgrađena je i prva željeznička pruga u Hrvatskoj, koja je povezivala Sisak i Zidani Most, a suodnos riječnog i željezničkog prometa postaje pretpostavka snažnog industrijskog razvoja grada.

Industrijski razvoj u 20. stoljeću

Ulica koja povezuje željeznički kolodvor sa centrom grada.

Načinom na koji su se iz ugarskih interesa razvijale Mađarske željeznice, Sisak je ostao izvan glavnih prometnih tokova, što je oslabilo položaj trgovine, ali i dovelo do značajnog razvoja industrije. Industrijska postrojenja, koja su osobito nikla nakon Prvog svjestkog rata, građena su izvan stare gradske jezgre, a osobito na Capragu, gdje se smješta postrojenje Shella, a u blizini i ono za preradu željeza. Oko njih su ubrzo izrasla i prigradska naselja, koja se načinom izgradnje bitno razlikuju od dotadašnje slike Siska.

Drugi svjetski rat nije zaobišao ni Sisak, gdje je 22. lipnja 1941. osnovan i prvi partizanski odred na području bivše Jugoslavije (vidi: Dan antifašističke borbe). Pred kraj rata grad su bombardirali Saveznici, a osobito njegova prigradska naselja, željezničku prugu i industrijska postrojenja koja su gotovo u potpunosti uništena. Nijemci su, prilikom povlačenja, namjeravali srušiti i Stari most, no nekoliko je Siščana omelo tu njihovu nakanu.

Nakon rata započela je ubrzana obnova i industrijalizacija grada, a glavne grane ostaju metalurgijska, kemijska, prehrambena i drvna industrija. Veliku važnost i dalje ima sisačka luka. U vrijeme Hrvatskog proljeća u Sisku je bila izuzetno živa politička aktivnost, budući da su u gradu bili moćni pripadnici obiju strana. Općenito su »proljećari« bili okupljeni oko Rafinerije i njezine uprave, a njihovi protivnici oko Željezare, što je odražavalo i nacionalnu strukturu zaposlenih u tim poduzećima. 1951 godine napravljen je aerodrom Ljudevit Gaj Sisak Aerodrom.

U Domovinskom ratu ponovno su došla pod udar industrijska postrojenja, osobito sisačka Rafinerija, ali i stambene zgrade i crkve, a mnogi su Siščani poginuli. U gradu je imala svoje sjedište postrojba »Gromovi«. Petrinja, koja je udaljena tek nešto više od 10 km, bila je okupirana, a Sisak je bio pod gotovo neprekidnom općom opasnosti.

U poslijeratnom razdoblju, kroz pretvorbu, prisutnost teške industrije u gradu nije olakšala tranziciju, te su mnogi ostali bez posla. Osobito je za to razdoblje karakterističan slučaj Željezare i višestruki pokušaji njezina spašavanja.

Istaknute ličnosti

• Sveti Kvirin Sisački
• Ljudevit Posavski
• Stjepan Blažević, nogometaš
• Janko Bobetko, general Hrvatske vojske
• Fran Bubanović, kemičar
• Goran Dević, filmski režiser
• Darko Draženović, sportski novinar
• Kata Dumbović, sudionica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije
• Nikola Fugger, pravnik i političar
• Vera Grozaj, pjevačica i sopran
• Boško Grubić, redatelj, producent, pjevač, skladatelj
• Desiderius Hampel, SS-ovac
• Beno Heisz, rabin sinagoge u Sisku
• Paula Herzberger, glumica
• Vlado Janić, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije
• Miroslav Kirin, književnik
• Hrvoje Klasić, historičar
• Stjepan Lamza, nogometaš
• Vladimir Laxa, austrougarski general u Prvom svjetskom ratu i podmaršal Hrvatskog domobranstva
• Vladimir Majder, učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe
• Veljko Maričić, glumac
• Adela Milčinović, domovinska i iseljenička književnica, diplomatica i feministkinja
• Miroslav Miletić, skladatelj i violinist
• Marijan Mrmić, nogometaš
• Antun Najžer, ljekar, ustaša i ratni zločinac
• Franjo Ogulinac, borac u Španjolskom građanskom ratu, jugoslavenski partizan i narodni heroj Jugoslavije
• Drago Paripović, atletičar maratonac
• Antun Radić, znanstvenik, književnik, prevoditelj, publicist, sociolog, etnograf i političar
• Pavle Radić, političar
• Leon Radošević, košarkaš
• Mika Špiljak, partizan, komunist i predsjednik predsjedništva SFRJ
• Milan Steiner, slikar
• Slavko Striegl, slikar
• Davor Svedružić, glumac
• Zrinka Tamburašev, kemičarka
• Bisera Veletanlić, džez pevačica
• Davorko Vidović, političar
• Marijan Vlak, nogometni trener
• Alfons Vučer (1937-1997), skladatelj zabavne glazbe
• Aleksandar Witek, šahovski majstor i arhitekt
• Beno Zupančič, književnik

Kultura

Sisački Stari most, jedan od simbola grada.

Muzej s arheološkim postavom i galerijom, teatar, nekoliko kino-dvorana, glazbena škola s koncertnom dvoranom, te niz poznatih hrvatskih umjetnika, stvaraju okružje u kojem uživaju Siščani i njihovi gosti.

U Sisku je 2. listopada 1839. godine prikazana drama na hrvatskom jeziku i štokavskom narječju Juran i Sofija ili Turci pod Siskom Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Do tog vremena predstave su izvođene na njemačkom ili mađarskom jeziku.

Od 1999. godine u gradu se održava Međunarodni festival dječjih kazališta Maslačak.

Sport

Grad Sisak je tradicionalno vezan uz sportske aktivnosti, a za naglasiti je povijesni značaj nekih sportskih grana koje su u Sisku prvi puta organizirane, ne samo na području Republike Hrvatske nego i ovom dijelu Europe. Među takvim sportovima treba istaknuti konjički sport na području Galdova, koje je danas dio gradske jezgre.

Ime grada Siska vezano je i uz prvi ciklistički klub, prvu hokejašku utakmicu, gombalački sport (hrvanje), kao i najstariji nogometni klub na području Republike Hrvatske, koji i danas vrlo uspješno djeluje.

HNK "Segesta" osnovan je daleke 1906. godine i u dugogodišnjem djelovanju ovaj sportski kolektiv prošao je sva ligaška natjecanja. Od 1992. do 1997. godine član je 1. hrvatske nogometne lige, a od 1997. nastupa u 2. HNL. U "Segesti trenira Antonio Lulić.

Uz nogomet, koji se igra na ovom području gotovo stoljeće, te šah koji u 1998. godini bilježi 90 godina organiziranog djelovanja, Sisak je poznat i po kuglačkom, ronilačkom, košarkaškom, kao i borilačkim sportovima, čiji se predstavnici natječu u 1. odnosno 2. ligama i postižu zapažene sportske rezultate.U Sisku djeluje i Rugby club "Sisak" koji bilježe znametite uspjehe na natjecanjima u Hrvatskoj.

Ukupan sportski život odvija se na sportskim objektima koji su u sastavu Sportsko-rekreacijskog centra "Sisak", gradskom nogometnom stadionu, zatvorenom olimpijskom bazenu s dvoranskim prostorima, otvorenom klizalištu, četverostaznoj automatskoj kuglani, te objektima koji su izvan sportske ustanove, nogometnom stadionu "Metalac", sportskoj dvorani "Brezovica", kao i otvorenim i zatvorenim sportskim terenima poduzeća za sportsku djelatnost "Silax" d.d. i sportskim dvoranama. Kultura u suglasju s bogatom poviješću čini temelj društvenog života.

Obrazovanje

Osnovne škole:

• OŠ 22. lipnja
• OŠ Viktorovac
• OŠ Braća Bobetko
• OŠ Ivan Kukuljević Sakcinski
• OŠ Braća Ribar
• OŠ Galdovo

Srednje škole:

• Gimnazija Sisak
• Ekonomska škola Sisak
• Tehnička škola Sisak
• Industrijsko-obrtnička škola Sisak
• Obrtnička škola Sisak
• Ugostiteljsko-trgovačka škola Sisak
• Medicinska škola Sisak

Dislocirani stručni studiji:

• Poslovna ekonomija (organizira Ekonomski Fakultet Zagreb)
• Primjena informacijske tehnologije u poslovanju (organizira Fakultet organizacije i informatike, Varaždin)

Visokoškolska naobrazba:

• Sveučilište u Zagrebu - Metalurški fakultet, Sisak

Znamenitosti

selo Stari Brod na obali rijeke Kupe ima staru drvenu kapelicu staru više od 300 godina

Literatura

• Katica Mrgić, Život na vodi, Gradski muzej Sisak, Sisak 2001.
• Buovac Marin: Amphitheatres in the Republic of Croatia, 13th Annual Meeting of the European Association of Archaeologists, Sveučilište u Zadru, Zadar 2007.

Vanjske veze

Sisak na Wikimedijinoj ostavi

• Službene stranice
• Portal grada Siska