Banteng
| Banteng | |
|---|---|
| |
| Banteng | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Artiodactyla |
| Porodica: | Bovidae |
| Potporodica: | Bovinae |
| Rod: | Bos |
| Vrsta: | B. javanicus |
| Dvojni naziv | |
| Bos javanicus (d'Alton, 1823.) | |
| |
| Područje rasprostranjenosti bantenga. | |
Banteng (lat. Bos javanicus) je vrsta divljega goveda, koji nastanjuje jugoistočnu Aziju.
Bantenzi su pripitomljeni na nekoliko mjesta u jugoistočnoj Aziji, te ima oko 1,5 milijuna domaćih bantenga, koji se nazivaju stoka s Balija. Koriste se kao radne životinje i za meso.[1] Unešen je u sjevernu Australiju, gdje ima stabilnu populaciju.[2]
Po veličini sliči domaćem govedu, visok je 1,55 do 1,65 m u ramenima te ima 2,45 do 3,5 m u ukupnoj dužini, uključujući i 60 cm repa. Tjelesna težina može biti u rasponu 400 do 900 kg.[3] Ima spolni dimorfizam, tj. spolovi se razlikuju po boji i veličini. Građa je slična onoj od domaćih goveda, ali s relativno tankim vratom i malom glavom. Rogovi ženke su kratki i čvrsto zakrivljeni, s vrhovima prema unutra, dok su rogovi mužjaka u luku prema gore dužine 60 do 75 cm.
Ova vrsta se smatra ugroženom. Skupine bantenga nalaze se u zoološkim vrtovima te u Australiji, a križani su sa stokom (lat. Bos taurus), te su takvi hibridi.
Areal bantenga obuhvaća veći broj država. Vrsta je prisutna u sljedećim državama: Tajland, Mianmar, Malezija, Indonezija, Vijetnam, Laos i Kambodža. Izumrla je u Bruneju, Indiji i Bangladešu.[4]
Staništa vrste su: šume, bambusove šume, močvarna područja, travna vegetacija, ekosustavi niskih trava, šumski ekosustavi i riječni ekosustavi. Vrsta je rasprostranjena do 2100 metara nadmorske visine.
- ↑ Friend, J B, Cattle of the World, Blandford Press, Dorset, 1978.
- ↑ http://www.wildcattleconservation.org/WildCattleNews/wildcattlenews05.html#news20050805 Preuzeto 15. kolovoza 2013.
- ↑ http://www.ultimateungulate.com/Artiodactyla/Bos_javanicus.html Preuzeto 15. kolovoza 2013.
- ↑ http://www.iucnredlist.org/details/2888/0 Preuzeto 15. kolovoza 2013.