Bjelobog
Bjelobog ili Bjelun u slavenskoj mitologiji rekonstruirani je bijeli bog, Crnobogova suprotnost.
Bjelobogovo ime složenica je dviju riječi: bijele boje, od prasl. i stsl. bělъ te riječi za božanstvo, od prasl. i stsl. bogъ.
Tragove njegova imena vidio i u slavenskim toponimima: Bělbožice u Češkoj, Bilobožnica u Ukrajini te Bialobože u Poljskoj. Katkad su toponimi u paru s Crnobogom: Bileboh i Czorneboh blizu Bautzena u Lužicama, a češke Bělbožice u paru su s mjestom Černíkovice. Zajedno s nekim sintagmama u slavenskim jezicima, sve su to argumenti dualističke teorije.
Bez obzira na novije povijesne zapise o ovom božanstvu, nijedan ga stariji izvor ne spominje. Smatra se da su poluprofesionalni sakupljači folklornih legenda u 19. stoljeću jednostavno zaključili ako postoji Crnobog, da i Bjelobog mora postojati.
U drugoj polovici 12. stoljeće njemački je svećenik Helmold u svojem djelu Chronica Slavorum opisao vjeru i običaje nekolicine zapadnoslavenskih poganskih plemena, a među ostalima spominje slavenski dualizam te Crnoboga. No, Bjelobog se nigdje imenom ne spominje, a moguće je da je dualizam samo Helmoldova interpretacija budući da nije poznavao slavenske jezike.
Bjelobog je sjajio bjelinom, kao starac s dugačkom, lepršavom bijelom bradom u bijelom ogrtaču. Vodio je ljude koji bi se izgubili na putu te se govorilo da su šume mračne bez Bjeluna. Svoje štovaoce nagrađivao je obasipajući ih zlatom, a u njegovoj bi milosti bio čovjek koji se obogatio i uspio.