Cantref
Cantref (velški izgovor: [ˈkaːntrɛ(v)]) je bila upravna jedinica u srednjovjekovnog Walesu, koja je posebnu važnost imala za provođenje velških zakona. Naziv "cantref" dolazi od riječi "Cant" ("stotina") i "tref" ("gradić" u suvremenom velškom, dok je u srednjem vijeku označavala bitno manja naselja). Sva zemlja u Walesu se dijelila na cantrefe koji su se potom dijelili na manje cymydau (commotes). Koliko je ta podjela bila čvrsta, svjedoči i da se po njoj dijele današnji lokalni dijalekti velškog. Svaki cantref je imao vlastiti sud, čiji bi članovi obično činili "uchelwyr", glavni zemljoposjednici, a predsjedao kralj ako bi se po progodi našao u cantrefu.
- Penweddig
- Is Aeron
- Uwch Aeron
- Cemais
- Pebidiog
- Rhos
- Deugleddyf
- Penfro
- Cantref Gwarthaf
- Emlyn
- Y Cantref Mawr
- Y Cantref Bychan
- Eginog
- Koch, John T., ur. (2005), Celtic Culture: a historical encyclopedia, ABC-Clio (izdano 2006), ISBN 978-1-85109-440-0
- Lloyd, John Edward (1911), A History of Wales from the Earliest Times to the Edwardian Conquest, I (2nd izd.), London: Longmans, Green, and Co (izdano 1912)
- Lewis, Hubert (1884), Lloyd, John Edward, ur., The Ancient Laws of Wales, London: Elliot Stock, 1889
- Owen, Aneurin (translator) (1915), „Laws of Howel Dda”, Kocourek, Albert; Wigmore, John H., Sources of Ancient and Primitive Law, Boston: Little, Brown, and Company, pp. 519–553
- Probert, William, ur. (1823), The Ancient Laws of Cambria, London
- Seebohm, Frederic (1895), The Tribal System in Wales (2nd izd.), London: Longmans, Green, and Co (izdano 1904)