Egon Krenz
Egon Krenz (rođen 19.3. 1937.) je njemački komunistički političar, koji je kratko vrijeme bio čelnik Njemačke Demokratske Republike (Istočna Njemačka) 1989. godine prije nego što je kolabirala komunistička vlast.
Tokom svoje karijere, Krenz je vršio niz visokih dužnosti u komunističkom režimu, ali je najpoznatiji kao njegov vođa u trenutku pada Berlinskog zida. Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke je osuđen na šest i pol godina zatvora.
Krenz je rođen u Kolbergu (danas Kołobrzeg u Poljskoj), a za vrijeme drugi svjetski rat je zajedno s mnogim njemačkim porodicama evakuiran u Damgarten. Godine 1955. se priključio Jedinstvenoj socijalističkoj partiji Njemačke te napredovao u partiji, između ostalog vršeći dužnost predsjednika Slobodne njemačke omladine, službene istočnonjemačke ommladinske organizacije. Godine 1983. je ušao u Politbiro.
Nakon što je zbog nezaustavljivih uličnih demonstracija Erich Honecker podnio ostavku, Egon Krenz je na njegovu sugestiju izabran za generalnog sekretara 18.10. 1989. S obzirom da je bio Honeckerov kadar, Krenzov izbor za predsjednika Državnog savjeta i Savjeta nacionalne obrane u Narodnoj skupštini nije išao lako, te je po prvi put veliki dio zastupnika glasao protiv i bio suzdržan.
Krenz je ubrzo shvatio da se ulični protesti ne smiruju, te je, pokušavajući smiriti mase, 7.11. prihvatio ostavku premijera Willija Stopha i većine članova Politbiroa. Također je nastojao izići u susret građanima koji su htjeli emigrirati na Zapad, te je odlučio da se otvori nedavno zatvorena granica Istočne Njemačke i Čehoslovačke. Međutim, ta je odluka zbog nejasnog saopćenja shvaćena kao otvaranje granice s Zapadnom Njemačkom, što je dovelo do spontanog egzodusa građana Istočnog i Zapadni Berlin i rušenja Berlinskog zida
Krenzov režim je nakon toga izgubio posljednju trunku autoriteta. Nova vlada je formirana 18.11. ali su je već u decembru napustili pripadnici satelitskih komunističkih stranaka - istočnonjemački demokršćani i liberali.
7.12. je Krenz podnio ostavku na mjesto posljednjeg čelnika Istočne Njemačke, a nakon što je podnio ostavku i na partijske dužnosti, njegova Partija, sada reformirana pod nazivom Partija demokratskog socijalizma, ga je izbacila iz svojih redova.
Krenzu su vlasti ujedinjene Njemačke sudile zbog ubistva istočnonjemačkih građana pri pokušaju prijelaza granice sa Zapadnom Njemačkom, kao i zbog izborne prevare. Godine 1997. je osuđen na šest i pol godina zatvora, a presuda je nakon žalbe potvrđena 1999. godine kada je upućen u zatvor Berlin-Spandau. Odatle je uvjetno pušten u decembru 2003. godine.
Krenz je svoje zatvaranje opisao kao pobjedničku pravdu, a jedan je od rijetkih istočnonjemačkih čelnika koji se ne stidi svoje uloge u bivšem režimu, držeći da je njegova država bila žrtva hladnog rata.
| Prethodi: Erich Honecker |
Generalni sekretar Jedinstvene socijalističke partije Njemačke 1989 |
Slijedi: položaj ukinut stranka promijenila ime u Partija demokratskog socijalizma |
| Predsjednik Državnog savjeta Njemačke Demokratske Republike 1989 |
Slijedi: Manfred Gerlach |
