Халово

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Halovo)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Halovo
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Zaječarski
Grad Zaječar
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 856
Geografija
Koordinate 43°58′09″N 22°24′02″E / 43.969166°N 22.400666°E / 43.969166; 22.400666
Nadmorska visina 336 m
Halovo na mapi Srbije
Halovo
Halovo
Halovo (Srbije)
Ostali podaci
Pozivni broj 019
Registarska oznaka ZA


Koordinate: 43° 58′ 09" SGŠ, 22° 24′ 02" IGD
Halovo je naseljeno mesto grada Zaječara u Zaječarskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 856 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1141 stanovnika).

Geografija

[uredi | uredi kod]

Smešteno je 13 km severoistočno od grada Zaječara, a na samoj granici sa Bugarskom. Selo je zbijenog tipa. Kroz selo teče potočić zvani Seoski potok, koji zajedno sa svojim sporednim krakom deli selo na 3 dela (male). To su: prva mala (na severnoj strani), druga mala (u sredini) i treća mala (na južnoj strani).

Istorija

[uredi | uredi kod]

Priča se da su preci današnjih Halovljana došli u ovaj kraj krajem XVII veka, iz Rumunije. Doselilo se nekoliko mnogočlanih porodica, koje su podigle naselje sa desne strane Timoka, na mestu zvanom Manastirište. Tu su meštani dosta stradali od malarije, jer su okolne baruštine bile pune komaraca, pa su stoga meštani pobegli na brdo Čuka, pored turskih kula i tu formitali novo naselje, današnje Halovo. Niko od meštana ne zna pouzdano odakle ovo ime selu. Postoje dve priče (verzije) o tome. Po jednoj verziji, pošto je u to vreme vladala bolest Čuma ili kako su je u seluzvali Ala selo je dobilo ime Alovo. Prema drugoj verziji, čovek koji je bio na čelu tadašnje uprave, bio je izrazito snažan i krupan, te su ga meštani zvali Ala i po njemu kasnije naselje dobilo ime Alovo. Naselje struju dobija u drugoj polovini 50-ih godina XX veka. Na mestu zvanom Četate (što na srpskom znači Utvrđenje), jugozapadno od sela, postoje ostaci nekog gradića iz doba Rimljana. Pored zidina, tu se nalazi i šljaka od topljene rude. Kod meštana je živela priča kako je to nekada bila bogata naseobina i kako je njeno ljudstvo bilo napadnuto od strane nekog naroda sa istoka, a kada je neprijatelj zauzeo sva brda unaokolo, oni su se jedne noći neosetno izvukli i pobegli kroz klisuru zvanu Beliki potok. Na nekih 500m severno od sela nalazilo se nekada čerkesko selo koje se po odlasku Turaka raselilo, a na nekih 700m južno od sela opet čerkesko selo čije je stanovništvo po odlasku Turaka prešlo u Halovo. Oba ta mesta se danas zovu Selište.

Kultura

[uredi | uredi kod]

Danas u Halovu ima oko 250 domaćinstava. Ljudi se pretežno bave poljoprivredom, stočarstvom i ratarstvom. Veliki broj meštana je na privremenom radu u inostranstvu. Ima dosta dece i omladine. Do pre par godina u selu je postojao fudbalsi klub Graničar. Selo ima kulturno-umetničko društvo Graničar-Halovo. Od kulturno-obrazovnih zgrada, u selu postoje dom kulture, ambulanta, crkva (podignuta 1906. godine) i školska zgrada (koja je sagrađena 1920. godine). U njoj pohađaju nastavu deca predškolskog uzrasta, kao i učenici od I do IV razreda. U centru sela se nalazi i spomenik borcima palim u Drugom svetskom ratu.

Demografija

[uredi | uredi kod]

U naselju Halovo živi 724 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 47,9 godina (45,3 kod muškaraca i 50,6 kod žena). U naselju ima 241 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,55.

Ovo naselje je u uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1634 [1]
1953. 1554
1961. 1545
1971. 1454
1981. 1331
1991. 1141 1063
2002. 981 856
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
591 69.04%
Vlasi
  
169 19.74%
Rumuni
  
73 8.52%
Jugosloveni
  
8 0.93%
nepoznato
  
6 0.70%


Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]