Ihsahn
Ihsahn | |
|---|---|
 Ihsahnov nastup uživo na Hellfestu u lipnju 2010. | |
| Lični podaci | |
| Ime po rođenju | Vegard Sverre Tveitan |
| Datum rođenja | 10. 10. 1975. |
| Mjesto rođenja | Nottoden, Telemark, Norveška |
| Zanimanje | glazbenik, skladatelj |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1990. - danas |
| Žanr | simfonijski black metal, progresivni metal, black metal, avangardni metal, ambijentalna glazba |
| Instrument | vokal, gitara, bas gitara, bubnjevi, klavijature |
| Ostalo | |
| Službene stranice | Službena stranica Službena stranica Emperora |
Ihsahn (rođen 10. oktobar 1975., pravim imenom Vegard Sverre Tveitan) norveški je skladatelj, multi-instrumentalist i pjevač. Najpoznatiji je po svojem radu u norveškom black metal sastavu Emperor. Također je svirao u grupi Thou Shalt Suffer, u sastavu Peccatum zajedno sa svojom suprugom Ihriel (pravim imenom Heidi Solberg Tveitan), te se trenutno posvećuje svojim solo albumima.
Njegovi instrukcijski videozapisi na temu glazbe pojavili su se na internetskim objavama Guitar Worlda[1]. U pogledu stila, njegov rad u solo projektu te rad s drugim izvođačima i glazbenicima pokazuju raspon od klasične glazbe do industrial metala pa sve do progresivnog metala, no ne nužno ograničavajući se na iste. U pogledu osobnih vjerovanja, izrazio je podršku sotonizmu i učenju socijalnog darvinizma, no pokazuje i poštovanje konceptima kao što su meditacija, očuvanje okoliša i tradicionalni paganizam. Također, osuđuje zločinačka djela te vjersku netoleranciju kao što je spaljivanje crkava[2].
Rođen u gradu Nottodenu u Norveškoj, Ihsahn je počeo svirati klavir sa 7 te gitaru sa 10 godina. Ubrzo nakon toga počeo je snimati vlastite pjesme. Među njegovim glazbenim utjecajima uključeni su heavy metal, klasična glazba, ambijentalna glazba i techno. Odrastao je na velikoj farmi u ruralnom dijelu Norveške.
Tveitan je prvi put upoznao svojeg budućeg glazbenog partnera, Tomasa Haugena (također znanog i kao Samoth) kao trinaestogodišnjak na seminaru rock glazbe. Tveitan je privukao Haugenovu pozornost sa svojim prišivcima sastava Iron Maiden[3]. 1990. godine pridružio se Haugenovom sastavu Xerasia, death metal sastavu u kojem je svirao gitaru i klavijature. Naposlijetku su promijenili svoje ime u Embryonic iste godine. Demo album koji je sadržavao četiri pjesme, The Land of the Lost Souls, bio je izdan neovisno, o vlastitom trošku. 1991. godine ponovno su promijenili svoje ime u Thou Shalt Suffer. Nekoliko glazbenih izdanja izdano je pod tim imenom prije nego što je Haugen napustio sastav, ostavljajući Tveitana kao jedinog preostalog člana. Tveitan nastavlja Thou Shalt Suffer kao svoj sekundarni glazbeni projekt sve do danas.
Nakon Haugenovog izlaska iz Thou Shalt Suffera, on i Ihsahn stvorili su Emperor, u kojem je Ihsahn ponovno preuzeo ulogu gitarista. Emperor je imao otmjeniji black metal zvuk u usporedbi s ostalim sastavima na black metal sceni u to doba, što je pokazivalo Ihsahnove razvijajuće klavijaturističke vještine, osobitost koja će se pojaviti u mnogim njegovim budućim glazbenim izdanjima. Euronymous, gitarist black metal sastava Mayhem, podržavao je sastav te je nakon nekoliko demo albuma 1993. godine izdan EP Emperor. Ubrzo nakon toga, članovi sastava Haugen, Bård Eithun (također znan kao Faust) i Terje Schei (također znan kao Tchort) bili su uhićeni i završili u zatvoru. Tveitan se ubrzo povukao na vlasništvo svoje obitelji kako bi skladao ono što će kasnije postati Anthems to the Welkin at Dusk, album koji je snimljen nakon Haugenovog uvjetnog oslobađanja.
1995. godine, sastav Zyklon-B, koji je uključivao članove Emperora i Satyricona izdao je album Blood Must Be Shed; sam Tveitan na tom je albumu svirao klavijature. 1998. godine Tveitan, zajedno sa svojom suprugom Ihriel (Heidi Tveitan) osniva sastav Peccatum. Projekt je u prirodi bio puno više eksperimentalan nego Emperor, te je trajao još neko vrijeme nakon Emperorovog raspada 2001. godine. Peccatum je sadržavao Ihsahnov prepoznatljivi stil sviranja klavijatura, uključujući čiste i black metal vokale, naposlijetku postajući njegov glavni glazbeni projekt do njegova gašenja 4. ožujka 2006. godine.
1999. godine Emperor je izdao IX Equilibrium, Tveitanov treći studijski album sa sastavom. Iste godine Peccatum objavljuje svoj prvi studijski album, Strangling from Within. Dvije godine kasnije, Peccatum izdaje svoj drugi studijski album, Amor Fati a Emperor izdaje svoj četvrti i konačni studijski album, Prometheus: The Discipline of Fire & Demise. 'Prometheus' je u potpunosti skladan od strane Ihsahna te je uključivao složeniju orkestraciju od prijašnjih radova; iako je sadržavao manje klavijatura nego prije. U to doba članovi Emperora zajednički su odlučili raspustiti sastav, ostavljajući Tveitana i njegove glazbene partnere da se posvete svojim različitim glazbenim projektima.
U prosincu 2002. godine, Ihsahn je osvojio "Notodden Kommunes Kulturpris"[4], kulturnu nagradu koju mu je uručio njegov rodni grad Nottoden u kojemu živi oko dvanaest i pol tisuća stanovnika. Dobio je nagradu jer je smatran najpoznatijim stanovnikom Nottodena, vrlo dobrim glazbenikom, glazbenim učiteljem, te jer stvara mnogo koncerata za nepoznate sastave. Iste godine Ihsahn je bio gostujući pjevač u pjesmi "Radical Cut", sa Arcturusovog albuma The Sham Mirrors.
2004. godine s Peccatumom izdaje treći i posljednji album, Lost in Reverie te EP The Moribund People godinu kasnije. 30. rujna 2005. Emperor se iznenada okupio na godišnjici 15 godina magazina Scream u Oslu na sastajalištu za rock koncerte Rockefeller. Ponovno okupljanje sastava čuvalo se kao tajna, te je za isti znalo samo par ljudi. Sastav je svirao samo tri pjesme. Tim potezom sastav je objavio svoje ponovno ujedinjenje za par koncerata na raznim festivalima (poput Wacken Open Aira i Inferna) u Europi i Sjevernoj Americi 2006. godine.
U travnju 2006. godine, Tveitan je izdao svoj prvi solo album, The Adversary. On ga je sam u potpunosti skladao, snimio i producirao, sa izuzetkom bubnjeva koje je pridonio Asgeir Mickelson te gostujućih vokala na pjesmi "Homecoming" koje je izveo Kristoffer Rygg iz sastava Ulver. Album prikazuje Tveitanove progresivne utjecaje, kao i heavy metal, black metal i utjecaje iz klasične glazbe. The Adversary je snimljen u Symphonique Studios u Norveškoj te je izdan kroz njegovu izdavačku kuću Mnemosyne Productions koju je osnovao 2003. zajedno s Ihriel. Također je snimljen i glazbeni spot za prvu pjesmu sa albuma, "Invocation".
2007. godine Tveitan je posudio svoj glas animiranom liku iz crtića Metalocalypse, Ericu von Wiechlinghammeru u epizodi "Dethfashion". Godinu poslije, izdao je svoj drugi studijski album, angL koji je uključivao basista Larsa K. Norberga, bubnjara Asgeir Mickelson te gostujućeg pjevača Mikaela Åkerfeldta iz sastava Opeth na pjesmi "Unhealer". Iste godine Tveitan je započeo s pisanjem rubrike "Left Hand Path" u časopisu Guitar World. U ožujku 2009. godine Tveitan je izveo nekoliko svojih pjesama uživo po prvi put, u jednokratnom nastupanju kao predgrupa sastavu Opeth u Norveškoj. Otada je nastupio na mnogo festivala, svirajući pjesme sa svojih solo albuma i pjesme iz svojeg bivšeg benda Emperor. Članovi sastava Leprous mu služe kao sastav uživo.
Tveitan je izdao svoj treći studijski album After u siječnju 2010. godine. Lars K. Nordberg i Asgeir Mickelson opet su gostovali na albumu svirajući bas gitaru i bubnjeve, zajedno s Jørgenom Munkebyem (iz sastava Shining) koji je svirao saksofon na nekoliko pjesama. Kasnije te godine, u listopadu, službena stranica Mnemosyne Productionsa potvrdila je kako je Ihsahn počeo skladati pjesme za svoj četvrti studijski album, te da je usto počeo poboljšavati svoj kućni studio.
2011. godine Ihsahn prvi je put nastupio na festivalu ProgPower USA u Atlanti. Također je gostovao na dva albuma, jedan od njih producirao zajedno sa svojom suprugom te nastavio rad na svojem solo albumu.
U lipnju sljedeće godine Ihsahn je izdao svoj četvrti studijski album, Eremita. Jørgen Munkeby ponovno je svirao saksofon na albumu, no ovaj put bubnjeve je svirao bivši član Leprousa Tobias Ørnes Andersen. Devin Townsend pridonio je gostujuće vokale na pjesmi "Introspection" te je dodatnu gitaru na pjesmi "The Eagle and the Snake" svirao Jeff Loomis, poznat kao bivši gitarist sastava Nevermore.
Samo godinu dana kasnije, Ihsahn je izdao svoj peti studijski album, Das Seelenbrechen. Stilski, album se uveliko razlikuje od svojeg prethodnika, bivajući više eksperimentalan; Ihsahn objašnjava kako je razlog za to što nije želio da album padne u bilo kakvu vrstu formule. Album uz elemente progresivnog metala prikazuje i prevladavajući ambijentalni prizvuk.
Ihsahn se opisivao kao sotonist tokom devedesetih godina 20. stoljeća. Kako je objasnio 1994., smatra sotonizam teškim za definirati, budući da postoje razne inačice sotonizma i više kategorija u koje bi se osoba mogla postaviti. Smatrao je kako je većina adolescenata "bezdušna", da su previše zaokupljeni materijalističkim stvarima. Rekao je kako je uhićenje ostalih članova Emperora imalo i dobre i loše posljedice za sastav; značilo je teško doba za sastav, no usto im je dalo i veliki publicitet koji im je omogućio više mogućnosti da šire svoje ideje. Dodatno je napomenuo kako ne vidi razloga biti fizički destruktivan te nije imao nikakve veze s paljenjem crkava u Norveškoj[5]. U intervjuu iz 1994., opisao je socijalni darvinizam kao utjecaj na njegovo shvaćanje sotonizma, nazivajući se antikršćaninom te govoreći kako takvo što nije za slabu osobu. Također je izrazio poštovanje prema europskom paganizmu, meditaciji i očuvanju okoliša. Dodatno je osudio zločinačka djela te ostale oblike vjerske netolerancije poput spaljivanja crkava[2].
|
|
- Studijski albumi
- The Adversary (2006.)
- angL (2008.)
- After (2010.)
- Eremita (2012.)
- Das Seelenbrechen (2013.)
- Arktis. (2016.)
- Ámr (2018.)
- Ihsahn (2024.)
- ↑ http://www.guitarworld.com/taxonomy/term/138
- ↑ 2,0 2,1 „Ihsahnov intervju o sotonizmu”. YouTube. 29. travnja 2007.. Pristupljeno 11. lipnja 2015.
- ↑ „Line 6 Artists”. Line6.com. Pristupljeno 21. svibnja 2015.
- ↑ „List of Notodden cultural price awards”. Pristupljeno 30. kolovoza 2010.
- ↑ Det svarte alvor, 1994.