Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Ivo Goldstein

Izvor: Wikipedija
Ivo Goldstein
Ivo Goldstein 2009. godine
Rođenje16. 3. 1958. (1958-03-16) (dob: 66)
Zagreb, FNR Jugoslavija
EtnicitetŽidov
Zanimanjepovjesničar
Poznat/a poknjigama koje opisuju hrvatsku srednjovjekovnu i noviju hrvatsku povijest
osnivanju židovske vjerske zajednice Beth Israel
Vjeroispovijestjudaizam
RoditeljiSlavko Goldstein

Ivo Goldstein (fonetski: Ivo Goldštajn; Zagreb, 16. 3. 1958 -), hrvatski povjesničar, pisac i suosnivač židovski vjerske zajednice "Beth Israel" sa sjedištem u Zagrebu.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Ivo Goldstein rodio se u Zagrebu 16. 3. 1958 u obitelji židovskog publicista Slavka Goldsteina. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu, kao klasičnu gimnaziju i jednopredmetne studije povijesti (1979). Od 1980. godine je bio asistent je na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Na istom fakultetu prošao je sva zvanja od asistenta, preko višeg asistenta, docenta, vanrednog i redovnog profesora. Magistrirao je 1984. (Historiografski kriteriji Prokopija iz Cezareje), a doktorirao 1988 (Bizant na Jadranu od Justinijana I do Bazilija II /6-9. stoljeće/).[1]

Ivo Godlstein je napravio obrt u znanstvenoj karijeri promjenom matične znanstvene discipline. Do 2003. godine je bio šef katedre za opštu povijest srednjeg vijeka, a iste godine napušta profesuru na navedenoj katedri i postaje profesor hrvatske povijesti stoljeća. Predmet Goldsteinovog znanstvenog interesa su bizantologija, hrvatska povijest ranog srednjeg vijeka te povijest Židova u Hrvatskoj. Dao je nekoliko publicističkih sinteza celokupne povijesti Hrvatske. U radovima o novijoj hrvatskoj povijesti i srpsko-hrvatskim odnosima stoji na liniji hrvatske historiografije koja optužuje srpsku političku elitu za stvaranje Velike Srbije.[1] U svojim radovima navodi da je broj žrtava koncentracionog logora u Jasenovcu bio između 80 i 100 hiljada ljudi (Ivo Goldstein, Hrvatska povijest)-, 21. tom edicije Povijest zagrebačkog dnevnika Jutarnji list, Zagreb 2008, str. 498).

Ivo Godlsteinn je predsjednik židovske vjerske zajednice Beth Israel sa sjedištem u Zagrebu. Aktivan je u političkom i kulturnom životu Hrvatske, te kao intelektualac blizak bivšem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću. 2012 godine imenovan je za hrvatskog ambasadora u Parizu, Francuska.[2]

Znanstveni rad

[uredi | uredi kod]

Autor je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu. Urednikom je većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Židovske općine Zagreb. Napisao više scenarija za TV, neredovito surađuje kao kolumnist i na druge načine u raznim medijima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1994. godine jednim je od urednika godišnjaka Radova Zavoda za hrvatsku povijest. Od 1992. do 1997. bio je članom Predsjedništva Društva za hrvatsku povjesnicu. Od 2001. redoviti je profesor (Filozofskog fakulteta u Zagrebu). Predaje na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova RH. U više navrata sudjelovao je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Prevodi s engleskoga jezika.[1]

Djela

[uredi | uredi kod]
  • "Bizant na Jadranu" (1992),
  • "Hrvatski rani srednji vijek" (1995),
  • "Croatia: A History" (2000),
  • "Holokaust u Zagrebu" (2001),
  • "Židovi u Zagrebu 1918-1941." (2005),
  • "Povijest zagrebačke Klasične gimnazije" (2007), (suautor Agneza Szabo),
  • "Rječnik stranih riječi" (2007), (suautor Vladimir Anić)
  • "Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku" (2008), (suautor Borislav Grgin),
  • "Hrvatska 1918-2008."(2008),
  • "Dvadeset godina samostalne Hrvatske" (2010).

Nagrade

[uredi | uredi kod]
  • Nagrada grada Zagreba 2005. godine, za ukupni znanstveno-istraživački doprinos te posebno za knjigu Židovi u Zagrebu 1918-1941..[1]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Biografija Goldstein. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Preuzeto 9. 4. 2014
  2. Š. Selimović (7. 9. 2012). Rošade u diplomaciji: Grubiša u Rim, Goldstein u Pariz. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 9. 4. 2014