Javorje (Vlasotince)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Javorje


Javorje

Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Jablanički
Opština Vlasotince
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1
Geografija
Koordinate 42°56′05″N 22°14′34″E / 42.934833°N 22.242666°E / 42.934833; 22.242666
Nadmorska visina 1057 m
Javorje na mapi Srbije
Javorje
Javorje
Javorje (Srbije)
Ostali podaci
Pozivni broj 016
Registarska oznaka VL


Koordinate: 42° 56′ 05" SGŠ, 22° 14′ 34" IGD

Javorje je naselje u Srbiji u opštini Vlasotince u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2002. bio je 1 stanovnik (prema popisu iz 1991. bilo je 14 stanovnika). Naselje je 2007. godine ostalo bez stalnih stanovnika[1].

Naziv Javorje je selo dobilo je prema drvetu javoru od koga su pravljene gusle, kao narodni istrument za muziku. Selo Javorje je veoma staro naselje, još iz srednjeg veka. U ovom delu vlasotinačkog kraja se kopala ruda još pod Turcima i tako su se doseljivali rudari i tu se nastanili sa svojim porodicama.

Istorija

[uredi | uredi kod]

Neke porodice su se u bekstvu pred Turcima sklanjale u ovaj neprohodni planinski šumoviti kraj. Smatra se da su Delimanci iz Kruševca najstarija porodica u Javorju. Tu su se nastanili prilikom bekstva od Turaka. Kurtinci su se doselili iz Darkovca.

Stanovništvo

[uredi | uredi kod]

Stanovnici i njihova deca su bili veoma siromašni. U selu kao i čitavom kraju se živelo bedno, i u okolnim selima Predanča, Zlatićevo, Jakovljevo i Ravni Del. Imanje se stalno delilo i sitnilo tako da nije bilo mesta za proširenje porodice. Ipak su pojedine porodice u HH veku imale mnogobrojno potomstvo. Na primer, Petkovići su imali desetoro dece. Deseto dete je krstio izaslanik predsednika Tita u bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji.

Do šezdesetih godina HH veka Javorci su se bavili isključivo stočarstvom. Pored toga bili su vodeničari i dlakari. Neki su bili rabadžije - konjari. Nosili su konjima drva i krompir i prodavali do Svođa i do donjeg dela Vlasotinca i tako izdržavali svoje porodice. Od bukove šume se pravio ćumur do pred kraja HH veka.

Javorci su bili u prvoj polovini sedamdesetih godina zidari- pečalbari. Većina njih je kupila placeve u Vlasotincu i Velikoj Plani i tamo su se odselili.

Danas u Javorju živi jedan stanovnik. Stariji su pomrli, a ostali se iselili, dok se građevinski objekti raspadaju.

Poslednjih desetak godina u selu slavi se seoska slava (Spasovdan). Tada se veliki broj bivših stanovnika okupi u Javorju.

Škole

[uredi | uredi kod]

Najbliža četvorogodišnja osnovna škola je bila u selu Zlatićevu, a osmogodišnja osnovnu školu u selu Svođe, dok je srednja u Vlasotincu. Putovalo se dnevno i više od dvadeset kilometara po planinskom bespuću.

Arheološki ostaci

[uredi | uredi kod]

Po kazivanjima starijih ljudi mogle su se čuti priče o ostacima iz vremena Rimljana- Latina. Postoji i staro groblje, uraslo u paprat, koje je još neispitanog vremenskog porekla. Na mestu zvano Vidnja pored reke Bistrice ima ostatka iz vremena pod Turcima.

Demografija

[uredi | uredi kod]

U naselju Javorje živi 1 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 80,5 godina (- kod muškaraca i 80,5 kod žena). U naselju ima 1 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,00.

Ovo naselje je u drugoj polovini 20. veka doživelo potpunu depopulaciju.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 185 [2]
1953. 175
1961. 182
1971. 171
1981. 26
1991. 14 14
2002. 1 1
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
1 100.0%
nepoznato
  
0 0.0%


Slike sela

[uredi | uredi kod]

Kliknite na sliku za uvećanje

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. SPONTANEOUSLY ABANDONED SETTLEMENTS IN SERBIA–PART 1,Marko V. Milošević, Milovan Milivojević, Jelena Ćalić GEOGRAPHICAL INSTITUTE “JOVAN CVIJIĆ” SASA, 2010
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]