Jenisej
| Jenisej Енисе́й | |
|---|---|
 | |
| Lokacija | |
| Države |  Rusija,  Mongolija |
| Gradovi | Kizil, Šagonar, Sajanogorsk, Abakan, Divnogorsk, Krasnojarsk, Jenisejsk, Lesosibirsk, Igarka, Dudinka |
| Hidrografija | |
| Izvor – aps. visina | Kizil, Tuva, Rusija Izvor Selenge - rijeka Delgermörön, planine Ulaan Taiga, Mongolija, rijeka Ider, planine Khangai, Mongolija 631 m |
| Ušće – aps. visina | sjeverno od Dudinke, Jenisejski zaljev, Karsko more, Arktički ocean 0 m |
| Dužina | 4092 km km |
| Pritoke | desne Angara, Podkamenaja Tunguska, Donja Tunguska lijeve Abakan |
| Hidrologija | |
| Protok – srednji | 9 600 m³/s |
| Sliv – površina | 2 580 000 km² |
| Ulijeva se u | Karsko more |
| Transport | |
| Plovnost | do Abakana, kanalima do Divnogorska |
| Karta | |
 Karta sliva rijeke Jenisej | |
Jenisej (ruski: Енисе́й), je rijeka u azijskom dijelu Rusije. Jenisej je najveća rijeka koja se ulijeva u Sjeverno ledeno more, zajedno s rijekama Angara i Selenga formira sistem pete najdužu rijeke na svijetu i druga rijeke Rusije. Izvire u Mongoliji, te nakon toga gotovo ravnocrtno teče u pravcu sjevera do Jenisejskog zaljeva u Karskom moru. Sliv Jeniseja pokriva veliki dio središnjeg Sibira, unutar njega su slivovi rijeka; Angara, Selenga i Ider.
Gornji dio Jeniseja, pun je brzaka i često plavi, to je slabo naseljenen kraj. U srednjem dijelu izgrađen je niz ogromnih hidroelektričnih brana koje opskrbljuju energijom veliku rusku baznu industriju, izgrađenu za sovjetskih vremena. U svom donjem dijelu Jenisej teče kroz rijetko naseljenu tajgu, tu Jenisej prihvaća mnoge pritoke i konačno nakon tundre doseže Karsko more, koje je zaleđeno više od polovine godine. Najveća dubina Jeniseja je 24 m, dok je prosječna 14 m.
Jenisej se formira od dviju rijeka koje se spajaju kod Kizila, to su: Veliki Jenisej (ruski:Большой Енисей, tuvanski: Bii-Hem) koji izvire u regiji Tuva, na južnoj strani planina Istočni Sajan i sjeverno od lanca Tannu-Ola, na koordinatama 52°20′N 97°30′E / 52.333°N 97.500°E; i Mali Jenisej (ruski: Малый Енисей, tuvanski: Ka-Hem, mongolski: Šišhid-Gol), koji izvire u dolini Darkhad u Mongoliji. Novija istraživanja utvrdila su da je uzak izlaz iz doline u davna vremena bio redovno blokiran ledom, što je stvarilo jezero veličine susjednog jezera Hubsugul. Kada su ledenjaci se povukli (posljednji put prije 9300 godina) isteklo je oko 500 km³ vode, vjerojatno s katastrofalnim posljedicama.
Rijeka Kas, koja utječe u Jenisej 300 km nizvodno od Strelke, značajna je radi veze sa rijekom Ob preko kanala Ob-Jenisej i rijeke Ket. U tim predjelima Jenisej se širi primajući mnoge pritoke, posebno Podkamenaja Tunguska i Donja Tunguska u Turukhansku, iz smjera puste Srednjosibirske zaravni na istoku. Udaljena Tunguska (Тунгуска) regija u historiji je ostala zapamćena po Velikoj Sibirskoj eksploziji 1908., dok je danas poznata po istraživanju nafte. Nakon Turukhanska, rijeka ulazi u područje Tundre.
Jenisej je zaleđen više od pola godina, nakupine leda često zaustave tok i uzrokuju velike poplave, zbog tog se ledene brane ruše eksplozivom. Posljednji grad je Dudinka, koji je s Krasnojarskom povezan redovnom brodskom linijom. Rijeka se u estuariju širi na 50 km, te utječe u Jenisejski zaljev, gdje slobodnu plovidnu omogućavaju ledolomci.
Za vrijeme ledenog doba, artička ruta bila je blokirana ledom. Premda su pojedinosti nejasne, pretpostavlja se da je Jenisej uticao u ogromno jezero koje je pokrivalo veći dio zapadnog Sibira, te eventualno u Crno more.
Veliku količinu voda Jenisej dobija iz Bajkalskog jezera kojemu najveće količine donose rijeka Selenga, Gornja Angara i Barguzin. Rijeka Selenga donosi najviše voda u Bajkalsko jezero, ona na svom uviru u jezero, na jugoistoku stvara veliku deltu. Njene najduže pritoke izviru na istočnim obroncima planina Khangain nuruu u Mongoliji, njena pritoka, rijeka Tul, prolazi kroz glavni grad Mongolije Ulan Bator, dok rijeka Egiin Gol istječe iz jezera Hubsugul. Gornja Angara utječe u sjeverni dio Bajkalskog jezera i plovna je uzvodno gotovo 320 km. Iz Bajkalskog jezera istječe samo jedna rijeka Angara na jugozapadnom kraju jezera kod grada Irkutska.
Rijeka Angara (ruski: Ангара) najveća je desna pritoka Jeniseja, ona od Irkutska teče u smjeru sjeverozapada 1840 km do ušća u Jenisej kod Strelke (58°06′04″N 92°59′53″E / 58.101°N 92.998°E). Na svom toku pregrađena je s četiri brane velikih hidroelektrana. Brana u Irkutsku (Иркутская ГЭС) visoka je 44 metra a hidroelektrana ima snagu od 650 MW, dok je 500 km nizvodno, podignuta 1960e još veća 124 metarska brana u Bratsku, sa hidroelektranom (Братская ГЭС) snage 4500 MW. U njeno akomulaciono jezero Bratskoe vodohranilišće ulijevaju se pored Angara i pritoke Oka i Ija, koje izviru na sjevernim obroncima masiva Istočni Sajan. Ispod Bratska, 250 km nizvodno kod Ust-Ilimska, podignuta je hidroelektrana (Усть-Илимская ГЭС) koja također pregrađuje i pritoku Ilim snage 3840 MW, i nakon 367 km, Bogučanskaja hidroelektrana (Богучанская ГЭС), koja će biti puštena u pogon od 2011. do 2014. Planira se izgraditi još hidroelektrana, ali kao što je to sad in po svijetu, tako i u Sibiru postoje ekološke grupe koje se tome protive.
Grad Angarsk koji leži 50 km nizvodno od Irkutska na Angari, danas je centar naglo rastuće istočno sibirske naftne industrije, sa velikim rafinerijama, povezan je naftovodom sa zapadom Rusijom, a u izgradnji je naftovod za luku Nahodku kod Vladivostoka, preko koje bi išla nafta za Japan.
Dolina rijeke Jenisej je stanište brojnih vrsta flore i faune, među kojima su sibirski bor (Pinus Sibirica) i sibirski ariš (Larix sibirica) istaknute vrste stabala. U prapovijesno doba, dolina Jeniseja bila je bogata običnim borom, (Pinus sylvestris).[1] U slivu Jeniseja žive i brojne vrste ptica, uključujući sivu vranu (Corvus cornix).[2]
Drevni nomadski narodi, Keti i Jugi, bili su drevni stanovnici porječja Jeniseja. Keti su jedini preostali autohtoni stanovnici središnjeg Sibira, iako i nih ima samo još oko 1000. Ostala sibirska plemena; Koti, Asani, Arini i Pumpokoli koja su živjela više uzvodno prema jugu, popuno su izumrla. Keti su živjeli u na istočnim obalama srednjeg toka Jeniseja prije pripajanja tog dijela Sibira Rusiji tokom 17. i 19. vijeka.[3] Ruski istraživači su prvi puta došli do Gornjeg Jeniseja 1605., putujući od rijeke Ob prema rijeci Ket, te zatim niz Jenisej do rijeke Sim. Angaru na istoku dosegli su 1607., a 1608. dospjeli do današnjeg Krasnojarska. Jenisejsk, na ušću rijeka Ket i Angara, osnovan je 1619., dok je Krasnojarsk osnovan 1628. Donji Jenisej istražen je iz Mangazeje 1607., nakon osnivanja Turuhanska na ušću Donje Tunguske. Do ušća Jeniseja prvi istraživači probili su se 1610., dok je Podkamenska Tunguska istražena nešto ranije 1626.
Za vrijeme drugog svjetskog rata, postojao je plan Nacističke Njemačke i Japansko Carstvo o podjeli interesnih sfera u Aziji. Granica je trebala biti rijeka Jeniseja do kineske granice, te potom duž sovjetsko - kineske granice, sjevernih i zapadnih granica Afganistana i granice Irana i Britanske Indije[4]
-
Pogleda na Jenisej sa željezničkog mosta kraj Krasnojarska. -
Most Vantovij u Krasnojarsku. -
Jenisej u Divnogorsku. -
Skela na Velikom Jeniseju.
- ↑ Stein Ruediger and K. Fahl. 2003. Siberian river run-off in the Kara Sea, str. 488
- ↑ C. Michael Hogan. 2009. Hooded Crow: Corvus cornix, GlobalTwitcher.com, ed, N. Stromberg
- ↑ Vajda, Edward G.. „The Ket and Other Yeniseian Peoples”. Arhivirano iz originala na datum 2019-04-06. Pristupljeno 27. 10. 2006.
- ↑ Weinberg, Gerhard L. Visions of Victory: The Hopes of Eight World War II Leaders Cambridge, England, United Kingdom:2005--Cambridge University Press [1]
- Informacije i karta slijeva Jeniseja Arhivirano 2012-01-29 na Wayback Machine-u
- Большая советская энциклопедия[mrtav link] (ru)
- Foto galerija - e-river.ru Arhivirano 2013-05-04 na Wayback Machine-u