Jupiterov hram (Rim)
- V. Jupiterov hram za ostale hramove na drugim mjestima.
Hram Jupitera Optimusa Maximusa ("Jupitera, najvećeg i najboljeg"; također Hram Jupitera Capitolinusa ili "Aedes Iovis Optimi Maximi Capitolini" na latinskom), bio je veliki hram na brdu Kapitolu u drevnom Rimu.
Za vrijeme drevnog Rima su na tom mjestu sagrađena ukupno tri hrama.
Prvi hram je, po rimskoj tradiciji, posvećen 13.9. 509. pr.Kr., odnosno na samom početku Republike. Gradnju je započeo kralj Lucije Tarkvinije Prisk, zavjetovavši se Jupiteru nakon pobjede u ratu sa Sabinjanima, a dovršavao ju je Tarkvinije Oholi pred svoje svrgavanje.
Prema drevnim rimskim opisima, hram je bio dug 60 i širok 60 m, te, osim Jupitera, sadržavao oltare Junoni i Minervi. Hram je bio ukrašen statuama od terakote, a u njemu su se čuvale i Sibilske knjige.
6.7. 83. pr.Kr., u jeku građanskog rata, odnosno Sulinog pohoda na Rim, hram je izgorio, zajedno s najvećim dijelom Sibilskih knjiga. Na njegovom mjestu je sagrađen novi hram, u kojem su se 44. pr.Kr. sakrili Cezarove ubojice.
Godine 69. god. hram je izgorio po drugi put, ovaj put kada je Vespazijan ulazio u Rim u Godini četiri cara. Vespazijan i njegovi nasljednici Tit i Domicijan su obnovili hram. Hram je ostao očuvan nekoliko stotina godina, sve do razaranja koje su počinili Vandali u 5. vijeku.
Ostaci hrama danas čine dio kompleksa Musei Capitolini.