Macquarie
54°37′00″S 158°51′00″E / 54.6167°S 158.85°E
| Otok Macquarie | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Australija
 Lokacija otoka Macquarie | |
| Registriran: | 1982. (6. zasjedanje) |
| Vrsta: | prirodno dobro |
| Mjerilo: | vii, viii |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Otok Macquarie ili Macca je otok veličine 128 km² (promjera 34 x 5 km) smješten u južnom dijelu Tihog oceana, na pola puta između Novog Zelanda i Antarktike.
Upravno pripada australskoj pokrajini Tasmaniji, još od 1900. godine. God. 1978. proglašen je državnim rezervatom Tasmanije, a 1997. godine upisan je na Unescov popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji zbog svoje iznimne geološke vrijednosti i bioraznolikosti.
Geološki, on je jedini dio Macquarijskog grebena koji je iznad razine mora, a koji je istitnut kada se Australijska tektonska ploča sudarila s Pacifičkom pločom. Tako je ovo jedino mjesto na svijetu gdje su se stijene zemljine kore (6 km ispod razine mora) uzdigle iznad morske površine[1], i to 250-300 metara iznad mora. Tako većinu njegove površine čine jedinstveni jastuci bazalta i druge rijetke stijene.
Ekološki pripada Podarktičkom otočkom eko-području tundri, zajedno s južnim otocima Novog Zelanda. Otok Macquarie je najveličanstveniji tijekom sezone parenja kada ga doslovno prekrije velika populacija pingvina. Otok je također rasplodno mjesto i za morske slonove, te četiri vrste albatrosa
Otok Macquarie je slučajno otkrio Frederick Hasselborough u srpnju 1810. godine, tijekom potrage za nova lovna područja tuljana, koji ga je prisvojio za Ujedinjeno Kralevstvo. Otok je dobio ime po tadašnjem upravitelju New South Walesa, Lachlanu Macquarieu. Nijemac Fabian Gottlieb von Bellingshausen je prvi sustavno istražio otok 1820. godine, tijekom svoje misije za ruskog cara Aleksandra I. Od 1810. do 1919. godine sustavnim izlovom, populacija tuljana i pingvina na otoku je gotovo iskorijenjena, advije endemske vrste ptica neletjelica su nestale.
Od 1890. godine otok Macquarie upravno pripada Tasmaniji, a od 1902. do 1920. koncesiju na otok je imao Joseph Hatch koji je koristio otočku populaciju pingvina za proizvodnju ulja. God. 1911. australci su osnovali meteorološku postaju, koja je napuštena 1915., da bi 1948. Austrasko antarktičko povjerenstvo osnovalo Istraživačku postaju koja je i danas aktivna, te njegovih 20 do 40 radnika predstavlja jedino stanovništvo na otoku.
Od 1933. godine otok Macquarie je proglašen za Rezervat prirode za zaštitu ptica, a 1972. godine je postao Državnim rezervatom Tasmanije, da bi 1997. godine postao svjetskom baštinom[2].
Dana 23. prosinca 2004. godine, potres jačine 8.1 Richterove ljestvice (jedan od najjačih od kada postoje mjerenja potresa) je pogodio otok Macquarie, ali nije prouzročio ozbiljniju štetu[3].
-
Pogled na stijene otoka Macquarie -
Morski slonovi na plaži -
Kraljevski pingvini u zaljevu Lusitania -
Australska arktička postaja -
Zeleni klanac
- ↑ Scott, Keith (1993). The Australian Geographic book of Antarctica. Terrey Hills, New South Wales: Australian Geographic. pp. 14. ISBN 1-86276-010-1.
- ↑ Povijest rezervata Macquarie na stranicama Parkova Tasmanije Arhivirano 2011-03-14 na Wayback Machine-u (en) Posjećeno 5. travnja 2011.
- ↑ Izvješće USGS-a Arhivirano 2012-02-03 na Wayback Machine-u (en) Posjećeno 5. travnja 2011.
- Macquarie Island oceanic crust Arhivirano 2006-08-19 na Wayback Machine-u (en)
- Macquarie Island Station (Australska arktička postaja)
