Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Mark Selby

Izvor: Wikipedija
Mark Selby
Rođenje19. 6. 1983. (1983-06-19) (41 god.),
Leicester
Država Engleska
NadimakThe Jester from Leicester
Mark the Shark
Profesionalni početak1998.
Najbolje mjesto na listi1.
Trenutno mjesto na listi
1 (maj 2014)
Novčane nagrade2.747.134 £[1]
Najveći brejk147 (2 puta))
Trocifreni brejkovi336[2]
Pobjede na turnirima
Rangirne titule7
Manje titule7
Ostale titule5
Svjetski prvak2014, 2016.
Podaci zadnji put aktualizirani: 3. 5. 2016.

Mark Anthony Selby profesionalni je engleski snukeraš i bilijarist. Aktualni je svjetski prvak[3] i svjetski broj 1.[4]

Profesionalnu karijeru počeo je s 15 godina (1998). Bio je finalist SP-a 2007.[5] Nakon što je triput osvojio prestižni Masters (2008, 2010, 2013), zatim UK Championship (2012) i Svjetsko prvenstvo (2014) postao je deveti igrač koji je makar jednom pobijedio na turnirima koji čine tzv. trostruku krunu. U njegove ostale rangirne titule spadaju Welsh Open (2008) te Shanghai Masters (2011). Poznat je kao težak protivnik, ali i po uspješnosti u pravljenju brejkova[6]; dosad je postigao preko 300 trocifrenih brejkova.[7]

Selby igra i bilijar i 2006. postao je svjetski prvak u "osmici".

Karijera

[uredi | uredi kod]

Rane godine

[uredi | uredi kod]

Pokazao je potencijal kao tinejdžer, ali je zasjao tek u 20-ima. Do prvog finala na rangirnom turniru došao je sa 19 godina na Scottish Openu 2003, u kojem ga je porazio David Gray (7-9). Prije toga je već igrao polufinale China Opena 2002, iako je usljed tzv. jet laga napustio svoju hotelsku sobu u 2 ujutro umjesto u 2 popodne, pošavši na meč protiv Stephena Hendryja u ranijoj fazi turnira.[8]

Na SP-u u snukeru 2002, 2003. i 2004. gubio je u posljednjem kolu kvalifikacija. Početkom sezone 2005/06. s njim je počeo sarađivati bivši profi-snukeraš i njegov sugrađanin, Mukesh Parmar. To je dalo rezultate i Selby se na kraju sezone prvi put kvalificirao za SP. Tada ga je u 1. kolu porazio John Higgins, ali se Selby otada svake godine kvalificirao za SP, uključujući i 2006, uprkos tome što je njegov protivnik u posljednjem kolu kvalifikacija, Robert Milkins, postigao maksimalni brejk.

2007-2011.

[uredi | uredi kod]

Na SP-u u snukeru 2007. u 1. kolu pobijedio je Stephena Leeja 10-7, dobivši 8 uzastopnih frejmova nakon što je gubio 0-5.[9] Nakon toga je savladao bivšeg svjetskog prvaka, Petera Ebdona (13-8), uz 5 trocifrenih brejkova (od toga 3 uzastopna) i plasirao se u četvrtfinale.[10] Naredni protivnik bio mu je Ali Carter. Meč je trajao preko 9 sati, a Selby je pobijedio 13-12 (imao je vodstvo 11-8, ali je Carter onda dobio 4 uzastopna frejma i poveo 11-12).[11] Na kraju je došao do finala pobijedivši Shauna Murphyja 17-16 nakon što je zaostajao 14-16; odlučujući frejm dobio je zahvaljujući brejku od 64 poena.[12] U finalu protiv Higginsa nakon prvih dviju sesija zaostajao je 4-12, ali je dobio svih 6 frejmova 3. sesije (2 frejma prenesena su u večernju sesiju jer su potrošili predviđeno vrijeme). Dakle, u posljednju sesiju ušao je sa zaostatkom 10-12, a kasnije se primakao Higginsu na 13-14, ali je Higgins zatim osvojio 4 uzastopna frejma i drugi put u karijeri postao svjetski prvak rezultatom 18-13.[5] Selbyjevi rezultati donijeli su mu 110.000 funti (skoro polovinu ukupne dotadašnje zarade u karijeri). U pobjedničkom govoru Higgins je istakao da je Selby igrač koji je najviše napredovao. Rezultati u sezoni 2006/07. donijeli su mu plasman među 16 najboljih na WPBSA-listi[13] za narednu sezonu, preciznije, 11. mjesto.[14]

Pobjede protiv Leeja, Ebdona, Cartera i Murphyja na SP 2007. donijele su mu i nagradu "Srebrni žeton" od sponzora prvenstva za izvanredne rezultate; nagrada mu je uručena na priredbi nakon prvenstva od strane Asocijacije snukerskih novinara.[15]

Nakon skromnog početka sezone, imao je jak nastup na drugom po važnosti profesionalnom snukerskom turniru, UK Championshipu, na kojem je došao do polufinala. Iako je protiv kasnijeg osvajača turnira, Ronnieja O'Sullivana vodio 7-5, O'Sullivan je nanizao 3 frejma uzastopno, nakon čega je Selby izjednačio na 8-8. U odlučujućem frejmu O'Sullivan je postigao maksimalni brejk i prošao u finale.[16]

20. januara 2008. Selby je osvojio svoj prvi veći turnir - Masters u Wembleyu. Na putu do finala savladao je Hendryja, Maguirea i Dohertyja, svu trojicu rezultatom 6-5 (protiv prve dvojice zaostajao je 3-5). U finalu protiv Leeja, nakon što je na pauzu otišao s prednošću 5-3, Selby je nanizao 5 uzastopnih frejmova (a ukupno 8, jer je gubio 2-3) i tako došao do uvjerljive pobjede 10-3. Selbyjeva igra u finalu bila je na najvišem standardu; postigao je 4 trocifrena brejka (2 u posljednja 2 frejma). Brejkom od 141 poena u posljednjem frejmu izjednačio je najveći brejk na turniru, a to mu je tada bio i najveći brejk na takmičarskom nivou.[17]

17. februara iste godine dobio je neizvjesno finale Welsh Opena protiv O'Sullivana. Iako je gubio 5-8, osvojio je 4 uzastopna frejma i slavio 9-8.[18] Međutim, nije mogao ponoviti uspjeh s prošlog SP-a. Uprkos tome što je na SP 2008. otišao kao jedan od favorita na kladionicama, izgubio je već u 1. kolu od Marka Kinga 8-10.

Naredne godine, tokom meča 1/4 finala Welsh Opena, njegov bivši menadžer George Barmby uručio mu je sudski poziv.[19] Na Mastersu je opet došao do finala, ali je ovaj put O'Sullivan bio bolji i slavio 10-8. Na SP 2009. plasirao se u četvrtfinale, gdje ga je tijesno porazio Higgins (12-13), koji je na kraju opet osvojio titulu, 3. put u karijeri.

Sezonu 2009/10. otvorio je dvama porazima u 1. kolima, prije no što je u 1. kolu UK Championshipa nadoknadio zaostatak 4-8 protiv Jamieja Copea, postigavši 6 brejkova većih od 40 poena u tih posljednjih 5 frejmova.

17. januara 2010. osvojio je svoj drugi Masters u trećem uzastopnom finalu, koje je bilo repriza prošlogodišnjeg. O'Sullivan je napravio vodstvo od 9-6 i za titulu mu je trebao još 1 frejm, ali je Selby tada pružio možda i najbolji svoj snuker te sezone, osvojio 4 uzastopna frejma i došao do pobjede 10-9 i nagrade od 150.000 funti.[20]

Na China Openu 2011. pobijedio je Tian Pengfeija, Milkinsa, Cartera i domaćeg favorita, Ding Junhuija, ali ga je u finalu porazio Judd Trump 8-10.

Na SP 2011. postavio je rekord postigavši najviše trocifrenih brejkova u jednom meču na SP-u - imao ih je 6 u 2. kolu protiv Hendryja.[21] To je bio i rekord za mečeve na 13 dobijenih frejmova. S ovih 6 došao je do broja od 54 trocifrena brejka u sezoni, što je još jedan rekord.[22]

2011/2012.

[uredi | uredi kod]

Sezonu 2011/12. počeo je osvajanjem nerangirnog Wuxi Classica 2011, pobijedivši u finalu Cartera 9-7.[23] Nastavio je sa dobrom formom na Shanghai Mastersu, gdje je osvojio svoj drugi veći rangirni turnir savladavši u finalu Marka Williamsa 10-9, iako je zaostajao 7-9.[24] Ova pobjeda također je značila da je Selby skinuo upravo Williamsa s 1. mjesta na WPBSA-listi, postavši tako 9. igrač na broju 1 i prvi kome je to uspjelo, a da prethodno nije osvojio SP.[25] Također je osvojio i 4. turnir iz PTC-serije za ovu sezonu, koji spada u kategoriju manjih rangirnih turnira. U finalu je "pomeo" Marka Davisa 4-0, a u polufinalu je tijesno prošao O'Sullivana 4-3.[26] U ukupnom poretku PTC-serije završio je na 5. mjestu, čime se kvalificirao za finalni turnir.[27] Na ovom turniru, koji je održan u Galwayu (Irska), pobijedio je Junhuija u 1/8 finala, da bi ga u četvrtfinalu iznenađujuće lahko savladao Lee, koji je na kraju i osvojio turnir.[28]

Na German Mastersu 2012. također je izgubio u četvrtfinalu, a na Welsh Openu je došao do finala, u kojem je bolji bio Junhui 9-6.[29] Uslijedio je plasman u polufinale na World Openu i uprkos tome što je prokockao vodstvo 5-2 i izgubio 5-6 od Marka Allena[30], izgledalo je da je u formi, baš u pravom trenutku u sezoni.

Ipak, bio je prisiljen povući se sa China Opena (u 2. kolu) zbog bolova u vratu.[31] To povlačenje bila je i mjera predostrožnosti, kako bi bio spreman za nadolazeće svjetsko prvenstvo. Sedmicu prije prvenstva izjavio je da je spreman.[32] U 1. kolu igrao je protiv Barryja Hawkinsa, koji ga je nadigrao 10-3. Nakon meča Selby je priznao da je odradio samo 9 sati treninga i da je u meču bilo nekih udaraca koje fizički nije bio u stanju izvesti.[33] Uprkos razočaravajućem završetku sezone, ipak je ostao na 1. mjestu WPBSA-liste zahvaljujući Trumpovom porazu od Cartera u 2. kolu (nakon Selbyjevog ispadanja Trump je mogao završiti sezonu kao br. 1 samo ako osvoji prvenstvo).

2012/2013.

[uredi | uredi kod]
Mark Selby s trofejem s Paul Hunter Classica 2012.

Objavio je da je 90% spreman tik prije početka sezone 2012/13. još uvijek se oporavljajući od bolova u vratu.[34] Prvi turnir na kojem je nastupio nakon povratka bio je Wuxi Classic, gdje mu je, ironično, u 1/16 finala protivnik bio Hawkins. Selby je ovog puta pobijedio 5-2, a zatim prohujao pokraj Copea 5-0. Ipak, u četvrtfinalu ga je savladao Stuart Bingham 4-5.[35][36] Selby je zatim dobio 7 uzastopnih mečeva na putu do četvrtfinala SP-a u snukeru "šestici", ali tu ga je porazio Trump 5-7.[35] Nakon toga je doživio pomalo šokantan poraz u 1. kolu Australian Goldfields Opena od Jamieja Burnetta (3-5).[37][38]

Izgubio je 1. mjesto na WPBSA-listi od Trumpa kad je Trump osvojio inauguralni International Championship u Kini. Međutim, samo 5 sedmica kasnije Selby je osvojio svoj treći rangirni i dotad najveći turnir u karijeri, UK Championship i vratio se na 1. mjesto. Na ovom turniru pobijedio je Michaela Whitea 6-3, Ryana Daya također 6-3 (nakon zaostatka 0-3), Neila Robertsona 6-4 (u psihički jako teškom meču, nakon što je gubio 0-4), da bi u polufinalu dosta lakše savladao Marka Davisa 9-4. Već siguran da će se vratiti na 1. mjesto nezavisno od ishoda u finalu, savladao je svog dobrog prijatelja, Shauna Murphyja, rezultatom 10-6. Meč je bio izjednačen do 6-6 (iako je Murphy imao prednost 2-4), a onda je Selby uspio dobiti 4 frejma zaredom i tako osvojiti turnir.[39][40]

Selby je učestvovao i na turnirima iz PTC-serije. U Njemačkoj, na Paul Hunter Classicu, odbranio je prošlogodišnju titulu pobijedivši u finalu Joea Swaila 4-1.[41] Zatim je izgubio 1–4 u finalu Antwerp Opena protiv Marka Allena[42], da bi zatim nastupio na Munich Openu u Münchenu. Bez većih problema došao je do finala, gdje ga je čekao Graeme Dott. Meč je bio dosta izjednačen. Ipak, u odlučujućem frejmu Dott je loše odigrao jedan defanzivni udarac, što je Selby iskoristio i napravio brejk od 90 poena i tako osvojio turnir.[43] U ukupnom poretku PTC-serije završio je kao prvoplasirani[44] i kvalificirao se za finalni turnir, gdje je izgubio 3–4 od Jacka Lisowskog.[45]

Zatim je uslijedio Masters. U 1. kolu igrao je protiv Binghama i bio je na pragu poraza jer je zaostajao 1-5. Međutim, nije se predao i uspio je dobiti 5 uzastopnih frejmova i proći u 1/4 finala. Tu je s lahkoćom pobijedio Williamsa 6-1. Polufinalni meč protiv Dotta također je bio tijesan, no uspio ga je dobiti 6-5, plasiravši se tako u svoje 4. finale na ovom turniru u posljednjih 6 godina. Čekao ga je Robertson. Selby je od početka preuzeo inicijativu i napravio prednost od 4 frejma. Robertson je uspio prići na 2 frejma razlike kod 8-6, no Selby dobija 2 uzastopna frejma i odnosi titulu po treći put, kao i 175.000 funti.[46]

Selby na German Mastersu 2013.

Na German Mastersu u Berlinu u prva 2 kola savladao je Joea Perryja i Junhuija. No, u četvrtfinalu ga je zaustavio raspoloženi Hawkins[47], prekinuvši tako Selbyjev niz od 18 uzastopnih pobjeda.

Naredni turnir bio je Welsh Open. Selby je ispao već u 1. kolu; iznenađujuće lahko pobijedio ga je Perry (0-4) i tako mu se revanširao za poraz na prošlom turniru.[48] Ovim porazom Selby je opet izgubio 1. mjesto od Trumpa.[49] Nakon toga je došao do četvrtfinala World Opena, ali je tu od njega bio bolji Robertson.[50]

Na China Openu, u meču 1. kola protiv Marka Kinga, koji je dobio 5-1, Selby je postao četvrti igrač u historiji koji je promašio posljednju crnu kuglu za maksimalni brejk i drugi (nakon Kena Dohertyja) koji je to uradio u meču prenošenom na TV-ekranima.[51] Zatim je pobijedio Waldena (5-2), Marka Williamsa (5-1) i Murphyja (6-2), ali je u finalu izgubio od Robertsona 6-10.[52] Ipak, već se plasmanom u polufinale ponovo vratio na 1. mjesto liste najboljih snukeraša. Sezonu je završio na SP-u 2013, gdje je u 1. kolu bio bolji od Matthewa Selta, ali ga je u drugom izbacio kasniji finalist Barry Hawkins.

2013/2014.

[uredi | uredi kod]

Sezona 2013/14. za Selbyja je počela šokantnim porazom 3-5 od Andrewa Pagetta u kvalifikacijama za Wuxi Classic 2013.[53] Ovaj turnir bio je prvi na kojem je primijenjen novi format po kojem i top 16 snukeraši moraju igrati kvalifikacije. Na manjim rangirnim turnirima bio je finalist Yixing Opena, gdje je izgubio od Perryja 1–4[54] i Rotterdam Opena, gdje je poražen 3–4 od Marka Williamsa.[55] Ali uspio je osvojiti Antwerp Open, porazivši O'Sullivana 4–3 u finalu.[56]

U decembru, u 7. frejmu polufinalnog meča UK Championshipa protiv Waldena, Selby je postigao jubilarni 100. službeno priznati maksimalni brejk na profesionalnim turnirima.[57] Za to je dobio nagradu od 55.000 funti uz dodatne 4.000 za najveći brejk na turniru.[58] Narednog dana izgubio je u finalu od Neila Robertsona 7–10, iako je vodio 5-1 i 6-3.[59]

Odbranu titule na Mastersu počeo je pobjedama protiv Marka Davisa u 1. kolu i Higginsa u četvrtfinalu, oba puta rezultatom 6–5, produživši tako svoj niz dobijenih odlučujućih frejmova na Mastersu na 11.[60][61] U polufinalu je nadigrao Murphyja 6–1 i prošao u finale, u kojem ga je čekao O'Sullivan.[62] Nakon prve sesije finala gubio je čak 1–7, a na kraju je rezultat glasio 4–10. Selby je za nastup u finalu dobio nagradu od 90.000 funti.[63] Na World Openu savladao je Alana McManusa 5–1 u četvrtfinalu i Marca Fua 6–4 u polufinalu, ali je u finalu bolji bio Murphy 6–10.[64]

Na Svjetskom prvenstvu najprije je pobijedio Michaela Whitea 10–9, Cartera 13–9 i McManusa 13–5 i nakon 2010. opet ušao u polufinale.[65] U njemu je igrao protiv svjetskog broja 1, Neila Robertsona, što je bila repriza finala UK Championshipa. Ovog je puta izišao kao pobjednik (17–15), a komentatori su meč opisali kao jedan od najboljih ikad u historiji svjetskih prvenstava.[66] U finalu ga je čekao O'Sullivan, koji je dobio svih svojih 5 finala u Crucibleu i koji je branio titulu iz prethodne 2 godine. O'Sullivan je vodio 3–0, 8–3 i 10–5, ali Selby je tada dobio 6 frejmova zaredom i prvi put došao u vodstvo, koje do kraja nije ispuštao, pobijedivši 18–14 i došavši do svoje prve titule svjetskog prvaka.[67][68] Ovom pobjedom postao je deveti igrač koji je makar jednom pobijedio na turnirima koji čine tzv. trostruku krunu (SP, UK Championship i Masters) i drugi u ovoj sezoni nakon Robertsona, te 12. igrač s osvojenim SP-om i UK Championshipom.[69] Osvajanjem titule svjetskog prvaka Selby se vratio i na broj 1 WPBSA-liste.[70]

Život izvan snukera

[uredi | uredi kod]

Navijač je nogometnog kluba Leicester City, i to još od djetinjstva.[71] Njegova pobjeda na SP-u desila se istog dana kad su nogometaši Leicester Cityja proslavljali povratak u englesku Premijer-ligu paradom na ulicama Leicestera.

U junu 2006. osvojio je SP u bilijaru "osmici", koje je održano u Blackpoolu, pobijedivši u finalu Darrena Appletona 11-7.[72] Također je poznat kao ljubitelj pikada; pobijedio je Erica Bristowa 2007, a igrao je i protiv Raymonda van Barnevelda u egzibicijskim mečevima.[73][74]

Selbyjev nadimak u svijetu snukera glasi "Šaljivdžija iz Leicestera" ("The Jester from Leicester"), koji je dobio od najavljivača snukerskih mečeva, Richarda Bearea.[75]

Selby je u braku s Vikki Layton, profesionalnom irskom igračicom bilijara, koja često prati njegove mečeve iz publike.[76] Zaruke su objavili u augustu 2010, a vjenčali su se u Cancúnu (Meksiko) 24. maja 2011.[77]

Uspjeh po sezonama

[uredi | uredi kod]

[78]

Turnir 1999/
00. 		2000/
01. 		2001/
02. 		2002/
03. 		2003/
04. 		2004/
05. 		2005/
06. 		2006/
07. 		2007/
08. 		2008/
09. 		2009/
10. 		2010/
11. 		2011/
12. 		2012/
13. 		2013/
14. 		2014/
15.
Rejting NR[nb 1] 122. 95. 53. 29. 36. 39. 28. 11. 4. 7. 9. 3. 1. 1. 1.
Rangirni turniri
Wuxi Classic[nb 2] Nije održan Nije bio rangirni ČF KV
Australian Goldfields Open Nije održan ČF 1R PF
Shanghai Masters Nije održan PF PF 1R PF P 1R ČF
Indian Open Nije održan 2R
International Championship Nije održan 2R ČF
UK Championship 3R 2R KV 2R 1R 2R KV 2R PF 1R ČF 2R 2R P F
German Masters Nije održan F ČF ČF 2R
Welsh Open KV N 1R 1R 2R KV 3R 3R P ČF ČF PF F 1R ČF
World Open[nb 3] 3R N N KV 1R ČF 1R 1R RR 2R 1R KV PF ČF F
PTC - finale Nije održan PF ČF 1R 1R
China Open KV N PF Nije održan KV 1R 2R PF 2R 2R F POV F ČF
Svjetsko prvenstvo N KV KV KV KV 1R 2R F 1R ČF PF ČF 1R 2R P
Nerangirni turniri
Champion of Champions Nije održan PF
Masters N N N N N N KV KV P F P 1R ČF P F
Championship League Nije održan F F G 2R G G G
Turniri snukerskih varijanti
Shoot-Out Nije održan 3R 2R 2R 1R
Bivši rangirni turniri
Malta Grand Prix KV NR Nije održan
Thailand Masters KV KV KV NR Nije održan NR Nije održan
Scottish Open[nb 4] 1R N 1R F 1R Nije održan MR Nije održan
British Open 3R N N N 1R 1R Nije održan
Irish Masters Nerangirni 1R 1R 1R NO NR Nije održan
Malta Cup[nb 5] Nije održan KV KV KV KV KV KV NR Nije održan
Northern Ireland Trophy Nije održan NR 3R 2R 3R Nije održan
Bivši nerangirni turniri
Wuxi Classic[nb 6] Nije održan F G 1R P Rangirni
Premijer liga N N N N N N N N N F N G N G Nije održan
Legenda za gornju tabelu
KV poraz u kvalifikacijama #R poraz u ranoj fazi turnira
(POZ = kolo za igrače s pozivnicom, G = grupna faza) 		ČF četvrtfinale
SF polufinale F finale P osvojio turnir
NKV nije se kvalificirao N nije učestvovao POV povukao se s turnira
NO/Nije održan turnir nije održan
NR/Nije bio rangirni turnir nije (više bio) rangirni
R/Rangirni turnir je (bio) rangirni
MR/Manji rangirni turnir je (bio) manji rangirni

Finala

[uredi | uredi kod]

Rangirni turniri: 12 (4-8)

[uredi | uredi kod]
Legenda
Svjetsko prvenstvo (1-1)
UK Championship (1-1)
Ostalo (2-6)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Finalist 1. 2003. Scottish Open Engleska David Gray 7–9
Finalist 2. 2007. Svjetsko prvenstvo Škotska John Higgins 13–18
Pobjednik 1. 2008. Welsh Open Engleska Ronnie O'Sullivan 9–8
Finalist 3. 2011. German Masters Wales Mark Williams 7–9
Finalist 4. 2011. China Open Engleska Judd Trump 8–10
Pobjednik 2. 2011. Shanghai Masters Wales Mark Williams 10–9
Finalist 5. 2012. Welsh Open Narodna Republika Kina Ding Junhui 6–9
Pobjednik 3. 2012. UK Championship Engleska Shaun Murphy 10–6
Finalist 6. 2013. China Open (2) Australija Neil Robertson 6-10
Finalist 7. 2013. UK Championship Australija Neil Robertson 7–10
Finalist 8. 2014. World Open Engleska Shaun Murphy 6–10
Pobjednik 4. 2014. Svjetsko prvenstvo Engleska Ronnie O'Sullivan 18–14

Manji rangirni turniri: 8 (5-3)

[uredi | uredi kod]
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 2010. Players Tour Championship – 2. turnir Engleska Barry Pinches 4–3
Pobjednik 2. 2011. Paul Hunter Classic Engleska Mark Davis 4–0
Pobjednik 3. 2012. Paul Hunter Classic Sjeverna Irska Joe Swail 4–1
Finalist 1. 2012. Antwerp Open Sjeverna Irska Mark Allen 1–4
Pobjednik 4. 2013. Munich Open Škotska Graeme Dott 4–3
Finalist 2. 2013. Yixing Open Engleska Joe Perry 1-4
Finalist 3. 2013. Rotterdam Open Wales Mark Williams 3-4
Pobjednik 5. 2013. Antwerp Open Engleska Ronnie O'Sullivan 4–3

Nerangirni turniri: 11 (4-7)

[uredi | uredi kod]
Legenda
Masters (3–2)
Premijer liga (0–1)
Ostalo (1–4)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Finalist 1. 2006. Kvalifikacijski turnir za "Masters" Engleska Stuart Bingham 2–6
Pobjednik 1. 2008. Masters Engleska Stephen Lee 10–3
Finalist 2. 2008. Championship League Engleska Joe Perry 1–3
Finalist 3. 2008. Jiangsu Classic Narodna Republika Kina Ding Junhui 5–6
Finalist 4. 2008. Premijer liga Engleska Ronnie O'Sullivan 2–7
Finalist 5. 2009. Masters Engleska Ronnie O'Sullivan 8–10
Finalist 6. 2009. Championship League (2) Engleska Judd Trump 2–3
Pobjednik 2. 2010. Masters (2) Engleska Ronnie O'Sullivan 10–9
Pobjednik 3. 2011. Wuxi Classic Engleska Ali Carter 9–7
Pobjednik 4. 2013. Masters (3) Australija Neil Robertson 10–6
Finalist 7. 2014 Masters (2) Engleska Ronnie O'Sullivan 4–10

Pro-Am turniri

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Novi igrači na Main Touru nemaju rejting.
  2. ↑ Turnir se zvao Jiangsu Classic (2008/2009-2009/2010).
  3. ↑ Turnir se zvao LG Cup (2001/2002-2003/2004) i Grand Prix (2000/2001, i 2004/2005-2009/2010).
  4. ↑ Turnir se zvao Players Championship (2003/2004).
  5. ↑ Turnir se zvao European Open (2001/2002-2003/2004).
  6. ↑ Turnir se zvao Jiangsu Classic (2008/2009-2009/2010).

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ „Prize Money - All-time, Professional”. CueTracker - Snooker Database. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-19. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  2. ↑ „Final Preview”. World Snooker. 4. 5. 2014. Pristupljeno 8. 5. 2014. 
  3. ↑ „World Snooker final: Mark Selby beats Ronnie O'Sullivan 18-14”. BBC Sport. 5. 5. 2014. Pristupljeno 5. 5. 2014. 
  4. ↑ „World Rankings”. WPBSA. 8. 5. 2014. 
  5. ↑ 5,0 5,1 "Higgins beats brave Selby in epic", BBC Sport, 8. maj 2007.
  6. ↑ Brejk je niz poena koje igrač sakupi tokom jedne posjete stolu ("iz jednog štapa").
  7. ↑ Stanje: maj 2014.
  8. ↑ Selbyjev profil na Sporting Lifeu.
  9. ↑ "Selby completes amazing comeback", BBC Sport, 25. 4. 2007.
  10. ↑ "Sizzling Selby knocks out Ebdon", BBC Sport, 30. 4. 2007.
  11. ↑ "Selby finally shakes off Carter", BBC Sport, 2. 5. 2007.
  12. ↑ "Selby pips Murphy to reach final", BBC Sport, 5. 5. 2007.
  13. ↑ Prvih 16 igrača sa WPBSA-liste automatski su kvalificirani za sve rangirne turnire u toj sezoni.
  14. ↑ "Hot Shot", BBC Leicester; preuzeto: 9. 9. 2009.
  15. ↑ "Selby's Had His Chip", World Snooker, 5. 5. 2007.
  16. ↑ "Superb Sullivan stuns Selby", SportingLife.com.
  17. ↑ "Selby trounces Lee to win Masters", BBC Sport, 20. 1. 2008.
  18. ↑ "Selby comeback stuns O'Sullivan", BBC Sport, 17. 2. 2008.
  19. ↑ "Writ claim disrupts Selby match", BBC Sport, 20. 2. 2009.
  20. ↑ "Masters snooker final - Frame scores from Wembley", BBC Sport.
  21. ↑ "Selby rewrites the Crucible record books", 24. 4. 2011.
  22. ↑ "Selby beats Hendry to reach last eight", BBC Sport, 25. 4. 2011.
  23. ↑ "Snooker: Mark Selby wins Wuxi Classic" Arhivirano 2014-05-07 na Wayback Machine-u, This is Leicestershire, 11. 7. 2011.
  24. ↑ "Mark Selby beats Mark Williams to win Shanghai Masters", BBC Sport, 11. 9. 2011.
  25. ↑ "Selby exploits Williams error to win in Shanghai", Eurosport, 12. 9. 2011.
  26. ↑ "Selby Storms To Title", World Snooker, 30. 8. 2011.
  27. ↑ Tabela PTC-serije 2011/12. prije finalnog turnira, WWW Snooker, 8. 1. 2012.
  28. ↑ "Betfair PTC Finals (2012)", WWW Snooker.
  29. ↑ "China's Ding Junhui beats Mark Selby 9-6 to lift title", BBC Sport, 19. 2. 2012.
  30. ↑ "Mark Allen to face Stephen Lee in World Open final" BBC Sport, 3. 3. 2012.
  31. ↑ "Selby withdraws from China Open", Eurosport, 29. 3. 2012.
  32. ↑ "Selby packs a punch", The Sun, 17. 4. 2012.
  33. ↑ "Mark Selby equals unwanted record", London Evening Standard, 26. 4. 2012.
  34. ↑ "Snooker: Mark Selby '90 per cent fit and raring to go'"[mrtav link], This is Leicestershire, 23. 6. 2012.
  35. ↑ 35,0 35,1 Mark Selby u sezoni 2012/2013, Snooker.org
  36. ↑ "In Form Bingham Keeps Run Going", World Snooker, 29. 6. 2012.
  37. ↑ "Brilliant Burnett Knocks Out Selby", World Snooker, 11. 7. 2012.
  38. ↑ "Australian Open 2012: Mark Selby loses to Jamie Burnett", BBC Sport, 11. 7. 2012.
  39. ↑ "Selby osvojio UK Championship"[mrtav link], bilijar.info, 10. 12. 2012.
  40. ↑ Shamoon Hafez, "UK Snooker Championship 2012: Mark Selby beats Shaun Murphy", BBC Sport, 10. 12. 2012.
  41. ↑ "Selby retains Paul Hunter Classic title"[mrtav link], Eurosport, 26. 8. 2012.
  42. ↑ „Acuerate Antwerp Open results”. worldsnooker.com. WPBSA. Pristupljeno 27. 10. 2012. 
  43. ↑ "Selby run continues" Arhivirano 2013-03-20 na Wayback Machine-u, Sporting Life, 6. 1. 2013.
  44. ↑ „Order of Merit issued after Munich Open 2013 (ET6)”. worldsnooker.com. WPBSA. Pristupljeno 7. 1. 2013. 
  45. ↑ „2013 Dafabet PTC Grand Final results”. WPBSA. Arhivirano iz originala na datum 2013-03-17. Pristupljeno 17. 3. 2013. 
  46. ↑ Robert Summerscales, "Result: Mark Selby wins third Masters crown", SportsMole.co.uk, 20. 1. 2013.
  47. ↑ Nick Metcalfe, "Surprise for Selby in Berlin as Hawkins claims fine win to reach last four", Daily Mail, 1. 2. 2013.
  48. ↑ „Welsh Open 2013: Schedule and results from Newport”. BBC Sport. Pristupljeno 16. 2. 2013. 
  49. ↑ „Updated Rankings – Trump Back On Top”. worldsnooker.com. WPBSA. 19. 2. 2013. Pristupljeno 19. 2. 2013. 
  50. ↑ „Haikou Open 2013: Schedule and results from China”. BBC Sport. Pristupljeno 25. 2. 2013. 
  51. ↑ „China Open: Mark Selby misses final black on 147 attempt”. BBC Sport. Pristupljeno 1. 4. 2013. 
  52. ↑ „2013 China Open results”. WPBSA. Arhivirano iz originala na datum 2013-03-31. Pristupljeno 31. 3. 2013. 
  53. ↑ „Mark Selby suffers Wuxi Classic defeat by Andrew Pagett”. BBC Sport. 27. 5. 2013. Pristupljeno 1. 6. 2013. 
  54. ↑ „Perry downs Selby to claim Yixing title”. Eurosport. 16. 6. 2013. 
  55. ↑ „Rotterdam Open: Mark Williams beats Mark Selby in final to end title drought”. Sky Sports. 21. 7. 2013. 
  56. ↑ „Mark Selby beats Ronnie O'Sullivan in Antwerp Open final”. Sky Sports. 17. 11. 2013. 
  57. ↑ „Selby hits magnificent 147 to set up thrilling UK Championship final against Robertson”. Daily Mail. 8. 12. 2013. Pristupljeno 9. 12. 2013. 
  58. ↑ „UK Snooker Championship 2013: Selby makes 100th 147 break”. BBC Sport. 7. 12. 2013. Pristupljeno 18. 3. 2014. 
  59. ↑ „UK Snooker Championship 2013: Neil Robertson beats Mark Selby”. BBC Sport. 8. 12. 2013. Pristupljeno 18. 3. 2014. 
  60. ↑ „Masters 2014: Mark Selby and John Higgins into quarter-finals”. BBC Sport. 12. 1. 2014. Pristupljeno 29. 1. 2014. 
  61. ↑ „Masters 2014: Mark Selby beats John Higgins 6-5 in thriller”. BBC Sport. 17. 1. 2014. Pristupljeno 29. 1. 2014. 
  62. ↑ „Masters 2014: Mark Selby to face Ronnie O'Sullivan in final”. BBC Sport. 18. 1. 2014. Pristupljeno 29. 1. 2014. 
  63. ↑ „Ronnie O'Sullivan wins fifth Masters title by beating Mark Selby”. BBC Sport. 19. 1. 2014. Pristupljeno 29. 1. 2014. 
  64. ↑ „Shaun Murphy holds off Mark Selby to win Haikou World Open”. BBC Sport. 16. 3. 2014. 
  65. ↑ „World Championship: Ronnie O'Sullivan and Mark Selby made strong starts in semi-finals”. Sky Sports. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  66. ↑ „Mark Selby sets up World Championship showdown with Ronnie O'Sullivan after thrilling victory over Neil Robertson”. Daily Mail. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  67. ↑ „Great fightback by Mark Selby”. The Telegraph (Calcutta). Arhivirano iz originala na datum 2014-05-18. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  68. ↑ „World Snooker Championship 2014: Mark Selby wins style battle”. BBC Sport. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  69. ↑ „Mark Selby beats Ronnie O'Sullivan to win world title”. BBC Sport. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  70. ↑ „Selby caps stunning comeback to win world title”. ESPN (UK). Arhivirano iz originala na datum 2014-05-06. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  71. ↑ "Mark Selby Picture Special" Arhivirano 2012-03-15 na Wayback Machine-u, lcfc.com, 4. 10. 2007.
  72. ↑ "Selby pockets world rules pool crown", UK 8 Ball Pool Community, 17. 6. 2006.
  73. ↑ Matt Bozeat, "Selby hits top form... but on the oche!" Arhivirano 2014-06-11 na Wayback Machine-u, Sunday Mercury, Birmingham, 2. 12. 2007.
  74. ↑ "Darts: Selby on the oche" Arhivirano 2012-05-09 na Wayback Machine-u, Leicester Mercury, 29. 4. 2009.
  75. ↑ John Ashdown, "Small talk: Mark Selby", The Guardian, 18. 4. 2008.
  76. ↑ Andrew Dillon, "Selby finds perfect match", The Sun, 19. 4. 2008.
  77. ↑ "Mark And Vikki Tie The Knot", World Snooker, 31. 5. 2011.
  78. ↑ Posljednji rezultati i rejting-lista, Snooker.org.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
WPBSA brojevi 1
Trenutni br. 1 boldiran
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Mark_Selby&oldid=42214861