Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Nikica Jelavić

Izvor: Wikipedija
Nikica Jelavić
Lični podaci
Datum rođenja27. kolovoza 1985.
Mjesto rođenjaBosna i Hercegovina Čapljina, Bosna i Hercegovina
(danas  SFR Jugoslavija)
NacionalnostHrvat
DržavljanstvoSocijalistička Federativna Republika Jugoslavija jugoslavensko (1986–1992)
Hrvatska hrvatsko
Bosna i Hercegovina bosanskohercegovačko
Visina1.87m
Pozicijanapadač
Omladinski pogoni
1999 – 2001
2001 – 2002
2002 – 2005
Bosna i Hercegovina GOŠK Gabela
Hrvatska Neretva
Hrvatska Hajduk
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
2002 – 2007 Hrvatska Hajduk 34 (8)
2007 – 2008 Belgija Zulte Waregem 23 (3)
2008 – 2010 Austrija Rapid Beč 71 (27)
2010 – 2012 Škotska Rangers 45 (30)
2012 – 2014 Engleska Everton 59 (16)
2014 – 2015 Engleska Hull City 46 (13)
2015 – 2016 Engleska West Ham United 13 (1)
2016 – 2017 Narodna Republika Kina Beijing Renhe 29 (15)
2017 Narodna Republika Kina Guizhou Hengfeng 26 (15)
2020 – 2021 Hrvatska Lokomotiva 4 (0)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Uta. (gol.)
2009 – 2014 Hrvatska 36 (6)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 7.6.2024.

Nikica Jelavić (Čapljina, BiH, 27. kolovoza 1985.), bivši hrvatski nogometaš i reprezentativac.

Klupska karijera

[uredi | uredi kod]

Prvi klub mu je bio HNK Hajduk Split iz rodne Gabele, ali ozbiljnije se počeo baviti nogometom kad je došao u Neretvu iz Metkovića kod trenera Branka Gutića, da bi onda na preporuku Ante Prce, Ivana Gudelja, Dražena Mužinića i Vilsona Džonija završio sa 15 godina u pomlatku Hajduka.

Tamo je već igrajući za kadete ozlijedio koljeno, koje će ga pratiti narednih nekoliko godina. Kao tinejdžer već je bio na glasu kao nasljednik Alena Bokšića, a isticao se ponajviše nebeskim skokom i igranjem glavom. Prvi nastup za seniorsku momčad upisao je sa 17 godina pod vodstvom Zorana Vulića, par puta ulazio sa klupe, ali ga je s vremenom sve više počelo mučiti koljeno koje je kasnije bilo podvrgnuto operacijskom zahvatu.

Otkad više nije mogao nastupati za juniore, svi su ga treneri trentirali kao ozbiljnog konkurenta za prvih 11. No, zbog čestih ozlijeda nije uspio dobiti pravu priliku. Kad je za trenera došao Miroslav Blažević nazivao je svog centarfora svojom "letećom tvrđavom", te je na njega najozbiljnije računao. Konačnu afirmaciju opet mu je odgodila ozlijeda koljena. Te sezone oporavio se tek na proljeće, kada Blažević više nije bio na klupi Hajduka. Nastupio je, u tada vrlo lošoj momčadi Hajduka, protiv Osijeka na Poljudu, te sa 2 gola dao veliki doprinos u pobjedi od 3:0. I kasnije je ušao u momčad, zabilježivši 3 pogotka u 9 nastupa. Naredne sezone za trenera je opet stigao Vulić, koji ga je nakon vrlo dobrih utakmica na pripremama stavio u prvu momčad. Jelavić je postigao prvi pogodak te sezone, na gostovanju kod Međimurja. Kasnije je bilježio solidne nastupe, no malo pogodaka, ali ipak je pobudio zanimanje španjolskog Espanyola.
Iako je na zimu mogao otići u inozemstvo, klub ga je odlučio zadržati. Na proljeće je redovito bilježio nastupe, ali ne toliko i golove. Međutim, Slaven Bilić ga je pozvao u reprezentativni dres za nastup na pripremnoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije pred susrete sa Estonijom i Rusijom 2. i 6. lipnja 2007. godine.

Prije početka priprema za novu sezonu za pola milijuna eura prešao je u redove belgijskog prvoligaša Waregema, s kojim je sklopio 3-godišnji ugovor. Već je u debiju protiv Standarda postigao prvijenac za novu momčad, no, do kraja sezone postiže ih još samo 2 u preko 20 utakmica. Početkom lipnja 2008. prelazi u redove austrijskog prvaka Rapida.

Dana 20. kolovoza 2010. godine Nikica Jelavić potpisao je 4-godišnji ugovor sa škotskim Rangersima. Nakon jedne i pol sezone u Glasgowu, Jelavić 31. siječnja 2012. prelazi u engleski Everton.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kod]

Godine 2009. izbornik hrvatske reprezentacije Slaven Bilić poziva Jelavića za oglede sa Katarom i Kazahstanom. U svom debiju za reprezentaciju postiže pogodak za pobjedu Hrvatske od 3:2.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]