Oklopnjača Potemkin
Za brod na kome su se odvijali događaji prikazani u filmu, vidite članak Bojni brod Potemkin.| Броненосец «Потёмкин» | |
|---|---|
 poster filma | |
| Režija | Sergej Ejzenštejn |
| Producent | Jakob Bliokh |
| Scenario | Sergej Ejzenštejn Nikolaj Asejev Nina Agadžanova |
| Uloge | Nina Agadžanova Nikolaj Asejev Sergej Ejzenštejn Sergej Tretjakov |
| Fotografija | Eduard Tise |
| Distribucija | Goskino |
| Datum(i) premijere | 1925. |
| Trajanje | 75 min. |
| Zemlja |  Sovjetski Savez |
| Jezik | ruski |
| Броненосец «Потёмкин» na Internet Movie Database | |
Oklopnjača Potemkin [1] (rus. Броненосец "Потёмкин"), ponekad navođen i kao Krstarica Potemkin, je slavni sovjetski crno-bijeli nijemi dramski film iz 1925. koju je režirao Sergej Ejzenštejn. Film je snimljen prema istinitom događaju, a govori o pobuni mornara na ratnom brodu čime je kasnije započeta ruska revolucija 1905. To je jedan od velikih klasika kinematografije koji se redovito nalazi na raznim listama najboljih i najutjecajnijih filmova svih vremena.[2] Iako je naručen povodom 20. obljetnice neuspjelog ustanka, dijelovi filma su cenzurirale ondašnje sovjetske vlasti, među njima i riječi Lava Trockog.[3] Neki filmski kritičari ostvarenje smatraju jasnom propagandom, ali svejedno revolucionarnim filmom.[4]
Radni je naslov bio Godina 1905., a prema scenariju sudionice te revolucije Agadžanove-Šutko. U projekt su bila uključena sva značajnija događanja iz te godine, s radnjom u preko 20-ak gradova. Međutim, nakon snimanja nekih prizora u Bakuu, Ejzenštejn je radnju reducirao na događaj koji je u scenariju zauzimao svega jednu stranicu (od stotinjak). Snimljen za 40-ak dana, film je dovršen u jutro prije premijere.[5]
1905. Rusija je nakon rata s Japanom u krizi. Crnim morem plovi ratni brod Potemkin u kojem su mornari nezadovoljni stanjem: narednici ih tuku po noću, uvjeti su loši, a servira im se pokvarena hrana. Kada par mornara odbije pojesti pokvarenu juhu narednici ih odluče strijeljati kako bi disciplinirali ostatak posade.
No baš tada mornar Vakulenčuk digne pobunu i baci narednike u more, ali biva ubijen. Potemkin uđe u luku Odesu gdje im stanovnici daju hranu, ali ih na stepenicama napadnu carski vojnici. Revolucija se proširi zemljom, ali ne uspijeva primiti zamah.
- Aleksandr Antonov - Grigorij Vakulenčuk
- Vladimir Barskij - Zapovjednik Golikov
- Grigorij Aleksandrov - Glavni oficir Giljarovskij
- Ivan Bobrov - Mladi mornar
- Mihail Gomorov - Mornar
- Scena na stepenicama u Odessi, u kojoj carski vojnici napadaju civile, postala je toliko slavna da je "kopirana" u raznim filmovima (primjerice, u filmu Nedodirljivi Briana De Palme).[2]
- Charles Chaplin je izjavio da mu je ovo najdraži film.
- U 1950-ima je britanski časopis "Sight & Sound" prozvao "Oklopnjaču Potemkin" najboljim filmom svih vremena.
- Po mnogim mišljenjima, Eisenstein je ovdje revolucionirao upotrebu montaže.
Skoro svi kritičari su gotovo jednoglasno hvalili film, makar su mu priznali i dozu propagande. Tako je Roger Ebert napisao: "Danas se doima više kao tehnički briljantan, ali jednostavan "crtić" (kako je napisala Pauline Kael u svojoj pozitivnoj recenziji), i to zbog toga jer njegovi elementi više ne nose ono iznenađenje - poput primjerice, 23. psalma ili Beethovenove simfonije, film je postao toliko znan da ga više ne možemo percipirati za ono što jest...Oklopnjača Potemkin se više ne smatra najboljim filmom svih vremena, ali je ipak obavezna za svakoga tko se imalo zanima za filmsku povijest".[6]
Kritičar Michael W. Phillips Jr. je utvrdio: "Izuzev Građanina Kanea, ovaj film je vjerojatno jedan od onih o kojima se najviše pisalo. Sa razlogom se smatra remek-djelom" a Jeffrey M. Anderson: "Ovih dana, tehnička ostvarenja ovog filma zauzimaju središnju pozornost; njegova nevjerojatna montaža i tehnika reza (o čemu je Ejzenštejn pisao na veliko) još uvijek izazivaju dozu uzbuđenja". Nick Hilditch je napisao: "Ako vas zanima povijest kinematografije, ili utjecaj na politiku i medij 20. stoljeća, onda morate vidjeti ovaj film, makar će sovjetska propaganda u trajanju od preko sat vremena biti izazov za strpljenje moderne publike... Ejzenštejn je shvatio da jedna od velikih vrlina kinematografije nije samo prezentiranje slika iz života. On je otkrio mogućnosti kontrasta, stavljanja slika u ritmički niz kako bi se stvorio smisao (u teoriji) i snažne emocije (u praksi)".[7]
Ante Peterlić ovako analizira film: "Ejzenštejn majstorski razrađuje [...] ritmičku strukuru, npr. u sceni pobune ritam gradi duljinama kadrova, ali i izborom sve retoričnijih parametara snimke. Antologijskom se smatra scena masakra na stubama u Odesi, prizor kojeg obilježava ekspandirano vrijeme (duže od trajanja zbiljskog događaja) pa se ta scena uzima kao primjer filmskog izričaja psihološkog vremena, odnosno najopćenitije specifičnog filmskog vremena. Takvo komponiranje cjeline i režija u pojedinim fragmentima rezultirali su monumentalnim djelom u kojemu se povijesne činjenice uzdižu do razine ode revoluciji.".[5]
- ↑ Doslovan prijevod, iako je brod po kome je film dobio ime po službenoj klasifikaciji bio bojni brod predrednotskog tipa, na što ukazuje njegov engleski prijevod The Battleship Potemkin.
- ↑ 2,0 2,1 Helen Grace (5. ožujka 2000). „Battleship Potemkin”. Sense of Cinema. Pristupljeno 18. prosinca 2012.
- ↑ „Uncensored premiere for Potemkin”. BBC News. 30. prosinca 2004. Pristupljeno 18. prosinca 2012.
- ↑ Steve Rose (20. listopada 2010). „Battleship Potemkin: No 18 best arthouse film of all time”. Guardian. Pristupljeno 18. prosinca 2012.
- ↑ 5,0 5,1 Ante Peterlić. „Oklopnjača Potemkin”. Filmski leksikon. Pristupljeno 18. prosinca 2012.
- ↑ Roger Ebert (19. srpnja 1999). „Veliki filmovi Rogera Eberta - Oklopnjača Potemkin”. Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-02-08. Pristupljeno 18. prosinca 2012.
- ↑ Nick Hilditch (12. rujna 2001). „Battleship Potemkin (Bronenosets Potyomkin) (1925)”. BBC. Pristupljeno 18. prosinca 2012.
