Pozdrav sa tri prsta
Pozdrav sa tri prsta se smatra za srpski nacionalni pozdrav jednom rukom sa otvorenim palcem, kažiprstom i srednjim prstom.
Pozdrav je sličan pozdravu sa dva prsta (Ve-pozdrav) kojeg koriste drugi narodi, a koji označava pobedu (vidi Bitka kod Azenkura). Sličan pozdrav je koristio i Vinston Čerčil.
Pozdrav je popularizovan od strane Vuka Draškovića, lidera Srpskog pokreta obnove tokom devetomartovskih demonstracija 1991. godine u Beogradu. Na tom mitingu to je predstavljalo tri zahteva koje je SPO zahtevao da se ispune. Vuk je izjavio da mu je inspiraciju za taj pozdrav dala slika ustanka u Takovu 1815. godine, na kojoj Knjaz Miloš drži podignuta tri prsta. [1]
Takođe, taj pozdrav je na prostorima Srpske Krajine popularisao akademik dr Jovan Rašković, ali po rečima njegove ćerke Sande, on nije dao objašnjenje zašto tako pozdravlja.[1]
Kasnije je taj pozdrav dobio i druga tumačenja i prerastao u opšti srpski pozdrav. Pozdrav predstavlja analogiju sa načinom krštenja pravoslavaca, sa tri prsta desne ruke, koji simbolizuju Svetog Oca, Svetog Sina i Duha Svetog [2] [3].
Takođe pozdrav može da simboliše i „jedan prst za Svetog Savu, drugi prst za Njegoša, i treći prst za Karađorđa“.[4]
Za razliku od Ve pozdrava koji je vezan za pobedu, srpski pozdrav sa tri prsta nema to značenje.
Koristi se i u svakodnevnom pozdravljanju uglavnom među mlađom i srednjom polulacijom i jednostavno predstavlja pozdrav nekome ko je daleko za tradicionalne pozdrave rukovanjem ili govorom. Običaj je da se odgovori istim pozdravom.[nedostaje referenca]
Pozdrav sa tri prsta su uglavnom popularisali srpski sportisti. Poznati su pozdravi sa tri prsta koje su svojim saigračima i publici upućivali Vlade Divac[5] [6], Saša Đorđević, Vlada Vujasinović[7], Novak Đoković[8] i mnogi drugi. Kada su osvojili Evropsko prvenstvo u košarci 1995., celokupna jugoslovenska reprezentacija je podigla tri prsta. Saša Đorđević je, podižući tri prsta, izjavio: „Nećemo da provociramo. Samo - to je Srbija, to smo mi, to sam ja - ništa više. To je moj ponos.“ [9]
Na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, predsednik Republike Srbije, Boris Tadić, podigao je tri prsta na obe ruke dok je Olimpijski tim Srbije u defileu ulazio na stadion „Ptičije gnezdo.“
Iako postoje fotografije na kojima se vide nacistički oficiri u Nemačkoj i Hrvatskoj kako prilikom polaganja zakletve drže uzdignuta sastavljena tri prsta, srpski pozdrav sem sličnosti nema ništa zajedničko sa tim.
Tokom ratnih operacija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini srpski vojnici su koristili ovaj pozdrav. Zbog toga pripadnici drugih etničkih grupa na Balkanu, posebno Bošnjaci i Hrvati ovaj pozdrav često smatraju provokacijom.
Pogotovu u Hrvatskoj ovaj gest se smatra provokacijom [10] ili se pripisuje nacionalistima [11].
- ↑ 1,0 1,1 Večernje Novosti: Tri prsta za pobedu[mrtav link]
- ↑ Marko Hajdinjak. (2000) Jugoslavija Arhivirano 2007-04-15 na Wayback Machine-u.
- ↑ Međunarodni krivični sud, slučaj br. IT-94-1-T
- ↑ Kurir: „Enigma“[mrtav link]
- ↑ Divac proslavlja poen svog tima Sakramento Kingsa[mrtav link]
- ↑ „Kris Veber pozdravlja Divca na njegovoj oproštajnoj utakmici”. Arhivirano iz originala na datum 2010-04-12. Pristupljeno 2012-06-29.
- ↑ Rojters, Herojski doček priređen za srpski vaterpolo tim
- ↑ Doček Đokovića posle Australijen opena 2008. godine
- ↑ „CNN: Zarobljenici rata”. Arhivirano iz originala na datum 2007-07-17. Pristupljeno 2012-06-29.
- ↑ „Dalmacija našeg detinjstva“ Arhivirano 2007-11-10 na Wayback Machine-u, Jasmina Lukač, „Danas“, 16. jul 2003
- ↑ „Tri prsta na hrvatskoj gej-paradi“, B92, 26. jun 2006