Dinastija Sjeverni Wei (kineski: 北魏朝; pinyin: Běi Wèi Cháo), također poznata i kao Tuoba Wei (拓拔魏), Kasniji Wei (後魏) ili Yuan Wei (元魏), bila je dinastija koja je vladala sjevernom Kinom od 386. do 534. (de jure do 535). Poticala je od Xianbei klana Tuoba čiji su poglavice bili vazali kineskoj državi Cao Wei, potom dinastiji Jin, a potom i raznim Wu Hu državama koje su upravljale sjevernom Kinom u 4. vijeku, odnosno u periodu Šesnaest kraljevstava tokom koga je i klan Tuoba od 310. do 376. imao vlastitu državu državu Dai. Godine 386. je Tuoba Gui, prijestonasljednik države Dai, osnovao državu koja će poslije postati poznata kao država Wei, a njegovim nasljednicima je 439. uspjelo ujediniti sjevernu Kinu okončavši tako period Šesnaest kraljevstava i otpočevši period kasnije poznat kao Sjeverne dinastije. Pod vlašću Sjevernog Weija je Sjeverna Kina prošla kroz "intenzivnih društvene i kulturnih promjena".[6] Prije svega se to odnosi na uvođenje budizma koji je tada počeo istiskivati dominanti taoizam, a što se odrazilo i kroz niz vrijednih budističkih spomenika i umjetničkih djela iz tog perioda. Sjeverni Wei je također ostao upamćen po tome što je, pogotovo u drugoj polovici 5. vijeka, provodio i intenzivna sinizaciju, odnosno nastojanju Xianbei vlastodržaca da se u kulturnom smislu potpuno stope sa svojim Han podanicima; to se, između ostalog, odrazilo i kroz mijenjanje imena vladajuće dinastije od Tuoba u kineski "Yuan". Međutim, u prvoj polovici 6. vijeka je došlo do sukoba unutar redova same dinastije koji će dovesti do njenog raspada na suparničke dinastije Istočni i Zapadni Wei.
Za sjevernu kinesku državu iz perioda Tri kraljevstva, vidite članak Cao Wei.
