Sustav jednakih polja

Historija Kine Historija Kine
DREVNA
3 Suverena & 5 Careva
Dinastija Xia 2100–1600 pne.
Dinastija Shang 1600–1046 pne.
Dinastija Zhou 1045–256 pne.
Zapadni Zhou
Istočni Zhou
Period Proljeća i Jeseni
Period Zaraćenih država
CARSKA
Dinastija Qin 221 pne.–206 pne.
Dinastija Han 206 pne.–220 n.e.
Zapadni Han
Dinastija Xin
Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
Wei, Shu & Wu
Dinastija Jin 265–420
Zapadni Jin	16 kraljevstava 304–439
Istočni Jin	16 kraljevstava 304–439
Južne & Sjeverne dinastije 420–589
Dinastija Sui 581–618
Dinastija Tang 618–907
( Drugi Zhou 690–705 )
5 dinastija & 10 kraljevstava 907–960	Dinastija Liao 907–1125
Dinastija Song 960–1279
Sjeverni Song		Z. Xia
Južni Song	Jin
Dinastija Yuan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Qing 1644–1911
MODERNA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika Kina 1949–	Republika Kina (Tajvan) 1945–
Srodni članci Kineska historiografija Kronologija kineske historije Dinastije u kineskoj historiji Lingvistička historija Historija umjetnosti Ekonomska historija Historija obrazovanja Historija nauke i tehnologije Pravna historija Kine Medijska historija Vojna historija Pomorska historija
This box: prikaži razgovor uredi

Sustav jednakih polja (kineski: 均田制度; pinyin: jūntián zhìdù) (još prevođen kao: Sustav ujednačenih polja) je bio sustav raspodijele obradivog zemljišta u Kini korišten od razdoblja Šest Dinastija do sredine vladavine dinastije Tang.

Do vremena vladavine Dinastije Han, sustav bunara i polja više nije bio u uporabi u Kini, iako su reformatori poput cara Wang Manga ga pokušali ponovno uvesti. Sustav jednakih polja je uveo oko 485. godine car Xiaowen od Sjevernog Weija, nehanskog kraljevstva u sjevernoj Kini, tijekom razdoblja Južnih i Sjevernih Dinastija. Sustav će naposljetku preuzeti sva druga kineska kraljevstva, te će ostati u uporabi tijekom vladavine dinastija Sui i Tang.

Osnova

U ovom sustavu je država bila vlasnik svog zemljišta u carstvu i ona ga je dodjeljivala pojedinačnim obiteljima. Svaki pojedinac, uključujući i robove, je imao pravo na određeno zemljište, a veličina tog zemljišta je ovisila o njegovoj mogućnosti da ga obrađuje. Na primjer, zdravi muškarci su dobivali 40 mua zemlje (otprilikea 1,1 hektar), dok su žene dobivale manje, a više se zemlje dobivalo ako bi obitelj posjedovala jednog ili više volova. Nakon seljakove smrti, vlasništvo nad zemljom bi se vratilo državi koja bi ga dodijelila idućem seljaku, iako su zemljišta na koja su zahtjevala višegeneracijsku obradu se mogla naslijediti, poput plantaža duda (za dudove svilce).

Sustav je imao za cilj da se zemlja razvija i obrađuje, te da obradive površine ne ostaju neobrađene i da sprijči plemićke i druge utjecajne obitelji da osiguraju izvor moći uzimajući svu obradivu površinu, te da omogući običnom seljaku da zaradi za život. Zbog svega toga vlast je mogla učinkovito prikupljati poreze i spriječiti gomilanje posjeda u i stvaranje ogromnih plemićkih veleposjeda od koji su bili neoporezivi.

Prekid uporabe

Naposlijetku se sustav jednakih polja prestao koristiti nakon An Lushan pobune kada je vlast polako počela gubiti nadzor nad pokrajinama. Iako je i dalje sva zemlja pripadala državi, zbog nedostatka jake središnje vlasti, plemićke obitelji su mogle legalno pribavljati veće površine obradive zemlje i znatno povećati svoja imanja. Budistički su samostani također počeli pribavljati velike obradive površine u svojoj vlasti. Seljaci su počeli ulaziti u kućanstva plemića ili postajali kmetovi ili sluge zgob prirodnih katastrofa i ratova, da bi osigurali svoje preživljavanje. Ovakav postepeni gubitak oporeziva zemljišta je bio razlog postepenog pada Dinastije Tang. Ovakav feudalni sustav gospodara i kmetova će se nastaviti kroz cijelu kinesku historiju sve do osnivanja Narodne Republike Kine 1949. godine.

Primjena u Japanu

Sustav jednakih polja je prihvaćen u Japanu tijekom Nara razdoblja (vidi Ritsuryo), iako je upitno do koje je mjere zapravo bio primjenjivan. Pokrajine blizu glavnog grada su bile pod strožim nadzorom i strože oporezivane, što je potaklo seljake da bježe u udaljenije pokrajine carstva. U Japanu je, isto kao i u Kini, sustav propao kada se zemljište postepeno vraćalo u privatno vlasništvo, te je 723. godine izdan proglas koji je omogućavao da se novokultivirana zemlja može naslijeđivati do tri generacije, dok je proglas iz 743. godine omogućio da se obradiva površina može stalno naslijeđivati. Do 800. godine je sustav napušten i takva podjela zemlje je postala veoma neuobičajena i rijetka. Ipak, sustav je teoretski i dalje postojao dugo nakon toga.

Povezano