Torpedo
Za ostala značenja, vidi Torpedo (razvrstavanje).
Torpedo je podvodno navođeno ili nenevođeno sredstvo namijenjeno uništavanju brodova i drugih plovila. Riječ potječe od latinske riječi torpere, koja znači paralizirati, osakatiti. Ispaljuje se iz brodova, podmornica, zrakoplova, obalnih utvrđenja, helikoptera i drugih platforma.
Do prvog svjetskog rata izraz se upotrebljavao za sva bojna sredstva, koja su bila namijenjena pomorskomu ratovanju, kasnije su se ta sredstva posebno katalogizirala.
Prva torpeda su u stvari bile pomorske mine, koje su brodovi vukli za sobom na dugim teglenicama i detonirali ih kad su se našle ispod trupa neprijateljskog broda. Kasnije, u američkom građanskom ratu takve mine su postavljali na duge štapove ispred pramca broda i detonirali ih kad priđu neprijateljskom brodu.
Prijedlog principa rada torpeda dao je umirovljeni oficir austrijske ratne mornarice, Giovanni (Ivan) Lupis, godine 1860. Predstavljen je javnosti iste godine u Rijeci, dok je oblik i sistem kakav danas poznajemo razradio engleski industrijalac Robert Whitehead, a prva demonstracija rada bila je godine 1866. Prva tvornica torpeda bila je izgrađena u Rijeci (Fiume), a osnovao ju je Whitehead za potrebe austro-ugarske ratne mornarice. Torpedo je tada bio poznat kao Minenschiff (doslovno brod-mina).
Projektil je imao konačnu brzinu od 6 čvorova, maksimalni doseg od oko 900 m. Pogon mu je omogućavao komprimirani zrak u trupu, koji je pogonila elisa smještena na kraju trupa preko motora s unutrašnjim sagorijevanjem. Bojna glava je bila napunjena s gloksilinom, a 1881. tvornica izvozi torpeda u 10 zemalja.
1877. britanski admiralitet financira s 15.000 funta daljnji razvoj torpeda pa Whitehade 1891. na Portlaldskom otoku gradi novu tvornicu torpeda koja proizvodi najveća torpeda od 5,8 m promjera 457 mm s glavom od 90 kg eksploziva s komprimiranim zrakom na 90 atmosfera koj je pokretao 2 elise s trocilindričnim motorim Brotherhood, a razvija i prva navodeća torpeda koja je usmjeravao žiroskop namješten na trupu. Njegova torpeda su nazvana "demonsko oružje".
16. I 1877. je prvi brod potopljen torpedom, a to je turski parobrod Intibah koji su potopili torpeda lansirana s ruskog broda Velikiy Knyaz Konstantin, pod komandomi Stepan Osipović Makarov u rusko-turskom ratu, a među prve brodove potopljene ovakvim torpedom vodi se Blanco Encalada, koju je u čileanskom građanskom ratu 23. IV 1891. potopio torpedni čamac Lynch.
Oko 1897. Nikola Tesla patentira telekomandiranu barku, a kasnije demostrira mornarici SAD-a torpedo upravljan radiokomandom, ali torpeda upravljana radiosignalima nisu se razvijala sve do 1960-ih.
Pred prvi svjetski rat torpedo je postao osnovno oružje podmornica, njegov razvoj je brzo napredovao. Pojavila su se i prva samonavodeća torpeda koja je usmjeravao zvuk što ga proizvode brodski motori.
Do prije drugog svjetskog rata razvoj torpeda je skoro sasvim prestao, međutim za vrijeme rata razvoj se nastavio. Bitnih inovacija u samoj konstrukciji nije bilo. Japanci su izumili torpedo, koji umjesto komprimiranog zraka upotrebljava komprimirani čisti kisik. Povećao se doseg torpeda, točnost, brzina i uništavalačka moć drugačijim smjesama eksploziva u glavi torpeda.
Postoji više načina poganjanja vijaka torpeda.
- torpeda na komprimirani zrak
- torpeda na zagrijani komprimirani zrak
- torpeda na kombiniran pogon (zagrijani komprimirani zrak i para)
- torpeda na komprimirani kisik
Razlikujemo navođena torpeda i nenavođena torpeda. Navođeni se navode pomoću magnetskog polja, zvuka, radio valova, sonara i drugih sredstava.
