Tugare
Tugare
| |
|---|---|
  Tugare Tugare na karti Hrvatske | |
| Regija | Dalmacija |
| Županija | Splitsko-dalmatinska županija |
| Općina/Grad | Omiš |
| Geografske koordinate | |
| - z. š. | 43.467 N |
| - z. d. | 16.667 E |
| Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021) | |
| - Ukupno | 781 |
| Pošta | 21252 Tugare |
| Pozivni broj | +385 (0)21 |
| Autooznaka | ST |
Tugare je mjesto u Srednjim Poljicima, administrativno u sastavu grada Omiša. Čine ga zaselci: Ume (Hume), Podume (Podhume), Račnik, Čažin Dolac, Krabanj, Truša, Dočine, Orebić, Osić, Zastinje, Gajine, Vodiško i Prokop. Od navedenih zaseoka napušteni su Ume, Zastinje, Osić i Orebić.
Tugare su smještene između dva ogranka Mosora: Mošnice na jugu i Očura na sjeveru. Zapadno se pogled proteže preko Peruna, a na istoku se otvara vidik prema omiškoj Dinari i Biokovu.
Mjesto je povezano sa Splitom redovnom gradskom autobusnom linijom 29.
Prema popisu stanovnika iz 2001. Tugare ima 781 stanovnika. Hrvati su autohtoni i većinski stanovnici ovog mjesta.
Tugare su administrativno podijeljene na tri jedinice lokalne samouprave: Čažin Dolac, Dočine i Podume. Uzroci podjele čest su razlog rasprava i prepirki, a u novije vrijeme se javljaju ideje o ponovnom ujedinjavanju.
Na području Tugara djeluju dvije udruge za očuvanje baštine: "Sveti Frane" iz Čažina Doca i "Sveti Roko" iz Poduma. Imena su dobile po zaštitnicima zaseoka iz kojih dolaze a osnovni cilj im je provođenje projekta županije "Etno-eko selo", kojim se nastoje obnoviti matični zaseoci u svrhu seoskog turizma.
Također postoji i udruga "Lasta" koja se bavi problematikom djece predškolske i školske dobi.
Glavna župna crkva je crkva Porođenja Blažene Djevice Marije, i nalazi se na povijesnom lokalitetu koji također nosi naziv Tugare, tako da mještani za odlazak u crkvu često kažu: "idem na Tugare". Za cijeli lokalitet, koji uključuje i dva arheološka nalazišta, izrađen je izvedbeni projekt koji uključuje proširenje groblja, izgradnju mrtvačnice i uređenje cjelokupnog prostora.
Na Dočinama se nalazi zgrada bivšeg Zadružnog doma. Ispred nje se nalazi lijepi park sa spomenikom palim borcima iz II. svjetskog rata, te bistom poznatog hrvatskog glumca Karla Bulića (porijeklom iz Tugara).
Od ostalih znamenitosti vrijedno je spomenuti izvore pitke vode na Učinju u zaseoku Ošić i Polaču u Trušima.
Na Dočinama se, u sklopu parka ispred spomenutog Doma, nalazi tzv. Vuntana i stoljetni dub ispod kojega se Tugarani, posebno mladi, rado okupljaju, osobito ljeti u večernjim satima. Nedavno je, nakon mukotrpne borbe napravljena i nova autobusna čekaonica, te su postavljeni znakovi zabrane parkiranja u okružju Doma kako bi se autobus mogao okrenuti bez problema.
Tugare imaju osvijetljena igrališta za nogomet i košarku u Podumima i Dočinama, kao i brojne zogove za balote po svim zaseocima. Također je čitavo područje pogodno za planinarenje,a u novije vrijeme stijene iznad tugarskih zaseoka nezaobilazno je športsko penjalište, jedno od većih u županiji u disciplini bouldering.
Tugare su bile poznate po trešnjama koje su u 20. stoljeću bile glavni poljoprivredni proizvod u mjestu. Krajem prošlog stoljeća dogodilo se neobjašnjivo propadanje stabala pa je cjelokupna proizvodnja propala. Ta sorta trešanja se i danas zove "Tugarka" a drugi nazivi su joj "Vladina trišnja" i "Volovsko oko".
Postoje teorije po kojima su Tugare dobile ime po Tugi, jednoj od mitskih sedmero vođa hrvatskih plemena koja su dovela Hrvate iz Zakarpatja i sa Tatra u današnju Hrvatsku.
Tugare se prvi put spominju u Trpimirovoj darovnici 852. godine kad je prvi put spomenuto ime Hrvat u pisanom obliku.[nedostaje referenca]
Ovaj nedovršeni članak o naselju u Hrvatskoj: Tugare treba dopuniti.
Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.