Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske
ZAVNOH ili punim imenom Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (kratica ZAVNOH koja je i poimeničena) najviše tijelo narodne vlasti u Hrvatskoj, osnovan od antifašističkoga pokreta.
Značajniji datumi u radu ZAVNOH-a su:
- 13.6. 1943. u Otočcu održano je prvo zasjedanje ZAVNOH-a, kada je ZAVNOH formalno preuzeo funkciju najvišega političkog tijela Narodnooslobodilačkoga pokreta u Hrvatskoj, ali je de facto obavljao i zadaće najvišega tijela vlasti u Hrvatskoj. Na tom je zasjedanju formiran Izvršni odbor, čiji predsjednik postaje hrvatski književnik Vladimir Nazor.
- 14.6. 1943. na proplanku pokraj jezera Labudovac (jednoga od Plitvičkih jezera) održana je radna sjednica ZAVNOH-a;
- 12. - 15.10. 1943. u Plaškom održano je drugo zasjedanje ZAVNOH-a;
- 20.9. 1943. - ZAVNOH donosi Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj.
- 8. i 9.5. 1944. u Topuskom održano je treće zasjedanje ZAVNOH-a kada je, na temelju prava na samoodređenje, prihvaćena odluka o stvaranju „nove“ Demokratske Federativne Jugoslavije, a ZAVNOH proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim tijelom državne vlasti Federalne Države Hrvatske.
- Šibenik je bio sjedište ZAVNOH-a od 31.12. 1944. do 13.5. 1945., nakon čega se ZAVNOH preselio u Zagreb, 20.5. 1945.
- 21.7. 1945. u sabornici na Markovom trgu održano je četvrto zasjedanje i tog dana promijenjen je naziv u Narodni sabor Hrvatske. Predsjednik Predsjedništva Narodnoga sabora Hrvatske Vladimir Nazor povjerio je mandat za sastav vlade Vladimiru Bakariću, a on je predložio višestranačku vladu, koja se sastojala od četiri predstavnika KPH, petorice HSS-ovaca, četvorice predstavnika Srba iz Hrvatske i jednoga izvanstranačkog ministra.
- 26.2. 1946. Predsjedništvo Narodnog sabora Hrvatske donosi Zakon o imenu Narodne Republike Hrvatske i od tada djeluje kao Prezidij Sabora Narodne Republike Hrvatske.[1] Narodna vlada mijenja naziv u Vlada Sabora Narodne Republike Hrvatske. Udio komunista u Prezidiju raste na 70%, a u Vladi na 87%.
- 26. – 30.8. 1946. održano je peto zasjedanje Sabora, prvo pod novim nazivom Sabor Narodne Republike Hrvatske, koje je kasnije (18.1. 1947.) kao Ustavotvorni Sabor NRH promulgiralo prvi Ustav Narodne Republike Hrvatske.[2]
Ustroj Federalne Države Hrvatske razvijao se u Narodnooslobodilačkom pokretu, po modelu od dna do vrha, što znači da su se prvo razvijali niži oblici organiziranja, koji su svoj vrhunac dosegli stvaranjem Zavnoha. Tako je potkraj 1941. bilo 677 različitih narodnooslobodilačkih odbora,[3] 1942. ima već 1609 NOO-a, a krajem 1943. 4596 NOO-a.[3]
Od navedenih 4596 NOO-a, na širem zagrebačkomu području djelovalo ih je 1147, 699 u Slavoniji, 703 u Dalmaciji, 491 u Istri, 178 u Pokuplju, 247 na Banovini, 278 u Lici, 318 na Kordunu, 183 u Gorskomu kotaru, 266 u Hrvatskom primorju i 86 u karlovačkomu okružju.
Od tog broja opstojalo je: oblasnih – 3, okružna – 23, gradskih NOO u stupnju okružnih – 1, kotarskih – 106, općinskih – 566 (gradskih u stupnju općinskih – 21, općinskih – 545), mjestnih – 3696 i 201 ostalih vrsta NOO-a (rajonskih – 18, uličnih – 71, NO odbora u poduzećima i ustanovama – 65, zavičajnih – 11, te akcijskih i drugih – 36).
U Socijalističkoj Republici Hrvatskoj se kao Dan Zavnoha od 1982. do 1990. smatrao 14.6..[4]
Ovaj članak je dio serije | |||
Rana historija | |||
Prije Hrvata | |||
Srednjovjekovna historija | |||
Panonska Hrvatska | |||
Primorska Hrvatska | |||
Hrvatsko Kraljevstvo | |||
Unija s Ugarskom | |||
Habsburška vladavina | |||
Hrvatska u 20. vijeku | |||
Kraljevina SHS/Jugoslavija | |||
Banovina Hrvatska | |||
Drugi svjetski rat u Hrvatskoj | |||
Nezavisna Država Hrvatska | |||
ZAVNOH | |||
SFRJ | |||
Moderna Hrvatska | |||
Rat u Hrvatskoj | |||
Poratna Republika Hrvatska
| |||
Na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a, održanom 8. i 9. svibnja 1944. godine, odlučeno je da se ZAVNOH pretvori u državni sabor Hrvatske i time postaje najviša izvršna i zakonodavna vlast u Hrvatskoj, a u Deklaraciji o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske, među ostalim, donesena su načela o samoodređenju, ravnopravnosti i suverenosti naroda, izjednačavanju žena i muškaraca pred zakonom zajamčena je sloboda vjeroispovijesti i osigurano je besplatno obrazovanje za sve građane.
1. Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravnopravni. Nacionalnim manjinama u Hrvatskoj osigurat će se sva prava na nacionalni život.
2. Svi građani Federalne Države Hrvatske jednaki su i ravnopravni bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovjest.
3. Žene uživaju sva prava jednako kao i muškarci.
4. Svakom građaninu zajamčena je sigurnost ličnosti i imovine. Zajamčeno je pravo vlasništva i privatna inicijativa u gospodarskom životu.
5. Svim građanima zajamčena je sloboda vjeroispovjesti i sloboda savjesti.
6. Svim građanima zajamčena je sloboda govora, štampe, zbora, dogovora i udruživanja. Ova prava vrše građani za vrijeme NOB-e u okviru Narodnooslobodilačkog pokreta.
7. Izborno pravo u demokratskoj Hrvatskoj vrše birači tajnim glasanjem na osnovi općeg, jednakog i neposrednog izbornog prava. Pravo birati i biti biran u sva izborna tijela narodne vlasti ima svaki građanin i svaka građanka, koji navrše 18 godina života. Borci NOV i PO imaju pravo birati i biti birani bez obzira na godine života. Od načela neposrednog i tajnog glasanja može se po odluci ZAVNOH-a odstupiti za vrijeme trajanja narodno-oslobodilačkog rata. Maloumna lica kao i lica, koja se ogriješe o interese narodnooslobodilačke borbe, lišavaju se prava predviđenih u točki 6. i 7. ove Deklaracije.
8. Dužnost je i čast svakog za oružje sposobnog građanina bez razlike narodnosti i vjere, da kao vojnik Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda aktivno učestvuje u oslobodilačkoj borbi. Izdajstvo domovine, služba neprijatelju i špijunaža u korist neprijatelja, kažnjava se smrću.
9. U interesu osiguranja i učvršćenja demokratskog poretka i bratstva naroda Jugoslavije kao njihovih najvećih tekovina, u interesu svih tekovina Narodno-oslobodilačke borbe, zabranjuju se i progone sve fašističke i profašističke djelatnosti, jer su uperene protiv slobode, nezavisnosti i bratske zajednice naroda Jugoslavije.
10. Svakom građaninu zajamčeno je pravo žalbe na rješenje organa vlasti, na način predviđen zakonom, ako se tim rješenjima smatra oštećen ili povrijeđen u pravu. Svaki građanin ima pravo molbe i pritužbe na sve državne vlasti. Nitko ne može biti suđen bez prethodnog sudskog postupka.
11. Narodna državna vlast brine se za uklanjanje nepismenosti i podizanje narodne kulture, te osigurava svim građanima besplatno prosvjećivanje.
Za Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske
U Topuskom, 09. svibnja 1944. godine
Predsjednik: Vladimir Nazor[5]
- ↑ Zakon o imenu Narodne Republike Hrvatske, Narodne novine, 34/46., od četvrtka, 28. veljače 1946.
- ↑ Ustav Narodne Republike Hrvatske, Narodne novine, 7/47., od četvrtka, 23. 1. 1947.
- ↑ 3,0 3,1 Tuđman, Franjo. Bespuća povijesne zbiljnosti : Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Biblioteka Hrvatske povjesnice, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990., ISBN 86-401-0042-X
Osim toga, NOP u Hrvatskoj postigao je najviši stupanj političke organizacije antifašističke fronte i nove revolucionarne vlasti: potkraj 1941. u Hrvatskoj je bilo 677 različitih odbora NOP-a, godinu dana kasnije ima već 1609 NOO-a, a na kraju 1943. sva je Hrvatska prekrivena s mrežom od 4596 NOO-a, od mjesnih preko kotarskih do okružnih i oblasnih.
– Tuđman, 1990., 443. - ↑ Zakon o Povelji i Plaketi Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske
- ↑ http://sabh.hr/dokumenti/brosure/nob_naroda_hrvatske.pdf Arhivirano 2013-10-23 na Wayback Machine-u | NOB naroda hrvatske str:65,65