a

Srpskohrvatski

Slovo

a

1. Prvo slovo latinične srpskohrvatske abecede.
   • 1871, Đ. Daničić, Poslovice:

     A i B tko god ne umije, starijem se oprijet' ne smije.

Veznik

a

1. Za isticanje suprotnosti ili nepriličnosti.

   Rabotu si započeo, a prekrstio se nijesi.

   Bolje se povratiti a imati, nego čekati a nemati.

   Ja ga ljubim a on se otire, ja dođoh a on ode.

2. Za isticanje drugospomenutog kao različito ili na neki način osobito u odnosu na prvospomenuto.

   ja radim, a ti spavaš

   Kako on okom, a ja skokom.

   Zdepast čovjek, ponizak a krut.

   Jedan put iziđe na njivu da obiđe žito, a žito lepo, ne može lepše biti.

   okaj se, što si na veliku Božju pravdu smakao svoju ženu a njihovu mater.

   Za jela osobita nije mario, a isto tako ni za lijepe haljine.

3. U kombinaciji s glagolima sniti, usniti, pogledati kao zamjena za uzvike evo i eto, te prilog gdje/gde.

   Nađe caricu a ona sedi sama.

   Nađe ga a on luta po polju.

   Snih, a a preda mnom čokot.

   Usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci.

   Aron pogleda Mariju, a ona gubava.

4. Za isticanje, ispred nekih veznika, kao što su i, ni, da, nego li.
   1. Veznik i.

      ima hljeba, a i novaca dosta

      Opravi se konj kao kakva tica, a i onako je bio krilat i zmajevit.

      Svi se građani začude, a i sam car.

      Od vladike je imao 10 forinti na mesec, hranu i vina koliko mu je trebalo, a i po koju haljinu.

      Ili je samo Jevrejski Bog, a ne i neznabožački.

   2. Veznik ni.

      A nju fale, a ni nas ne kude.

   3. Veznik da - najčešće u upitnom obliku.

      Ada? (= A da?)

      ada kako?

      Ja sam tvoga brata sreća...A da gde je moja sreća?

      Pravda je u Boga; a da u koga?

      Hoću dati, a da zašto ne ću?

      Ima Pero, a da kako nema?

   4. Veznik da - ne u upitnom obliku.

      Nemam ni ja koliko mi treba, a da dam vama.

      Otac moj ne čini ništa, ni veliko ni malo, a da meni ne kaže.

   5. Veznik nego li.

      Car volede carstvu nebeskome, a nego li carstvu zemaljskome.

5. Za pojačavanje ili oslabljivanje onoga navedenog u prvoj rečenici, u kombinaciji s riječima kamo li (→ akamoli) ili nekmo li.

   ne dam ni tebi, a kamo li njemu.

   Sirotinjo, i selu si teška, a kamo li kući u kojoj si!

   I međed niz krušku slazeći počiva, a kamo li čoek od posla da ne počine?

6. U rečenicama povezanim relativnim veznicima i prilozima: ako, dok, istom, još, kada, kako, no, pošto, taman, tek, kojima se iskazuje pogodba, uzrok, vrijeme itd. koriste se veznici a, a to i a ono kako bi se istakla druga rečenica.

   Ako ne ćeš, a ti poljubi pa ostavi.

   Ako je malo mlijeka, a ono je blizu rijeka.

   Da je gledao...pravila (ako ne za druge, a ono barem za sebe) da postavi.

   Dok su oni još govorili, a to se pomole kola.

   Istom Grujo sjedne za trpezu, a povika s bedena Latinče.

   Oni prvi glasnici još i ne odu da traže onoga junaka, a to dođu drugi.

   Još nije ni do vode došao, a gaće zasukuje.

Reference

• „a” u Franjo Iveković, Ivan Broz (1901), Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Štamparija Karla Albrechta, svezak I , str. 1ff