Maslinovke
Maslinovke | |
---|---|
Maslina (Olea europaea) | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Plantae |
Kladus: | Tracheophytes |
Kladus: | Angiospermae |
Kladus: | Eudicotidae |
Kladus: | Asterids |
Red: | Lamiales |
Porodica: | Oleaceae Hoffmanns. & Link |
Plemena | |
Sinonimi | |
|
Maslinovke (Oleaceae) su familija cvetnica u redu Lamiales.[1] Ona trenutno obuhvata 26 rodova, jedan od kojih je nedavno izumro.[2] Postojećih 25 rodova obuhvataju Cartrema, koji je ponovo otkriven 2012. godine.[3] Broj vrsta u ovoj porodici se procenjuje na oko 700. Oleaceae se sastoji od žbunja, drveća, i nekoliko lijana. Cvetovi su obično mnogobrojni i veoma mirisni.[4] Familija ima kosmopolitsku distribuciju, u opsegu od subarktičkih do najjužnijih delova Afrike, Australije, i Južne Amerike. Značajni članovi familije Oleaceae su maslina, jasen, jasmin, i nekoliko popularnih ukrasnih biljki uključujući Ligustrum, forsitiju, Chionanthus, i jorgovan.[5]
Opis
[уреди | уреди извор]Listovi
[уреди | уреди извор]Porodicu karakterišu nasuprotni listovi koji mogu biti jednostavni ili složeni.
Plod
[уреди | уреди извор]Plod može biti bobičast i mesnat sa košticom, suvi plod (kapsula) ili plod s krilcem.
Upotreba
[уреди | уреди извор]Mnogi članovi porodice su značajni za privredu. Maslina (Olea europaea) je važna zbog ploda i ulja koje se dobija iz njega; jaseni (Fraxinus) se cene zbog tvrdog drva, a forzicija, jorgovan i jasmin su ukrasne biljke.
Pregled
[уреди | уреди извор]Tipski rod za Oleaceae je Olea, maslina. Nedavne klasifikacije ne prepoznaju potporodice, ali porodica je podeljena na pet plemena.[2] Posebnost svakog plemena snažno je podržana u molekularnim filogenetskim studijama, ali odnosi među plemenima nisu bili razjašnjeni do 2014.[6] Filogenetsko stablo za Oleaceae je petorazredno i može se predstaviti kao {Myxopyreae [Forsythieae (Fontanesieae <Jasmineae + Oleeae>)]}.
Glavni centri raznovrsnosti za Oleaceae su u jugoistočnoj Aziji i Australiji.[7] Značajan broj vrsta postoji i u Africi, Kini[8] i Severnoj Americi. U tropskim predelima porodica je zastupljena na raznim staništima, od niske suve šume do planinske oblačne šume. Kod Oleaceae širenje semena gotovo u potpunosti vrše vetar ili životinje. U slučaju da je plod bobica, vrstu uglavnom rasejavaju ptice. Plodovi rasuti vetrom su samare.
Neka starija dela prepoznala su čak 29 rodova u Oleaceae.[9] Danas većina autora prepoznaje najmanje 25, ali ovaj broj će se promeniti, jer se nedavno pokazalo da su neki od ovih rodova polifiletski.
Procene broja vrsta u Oleaceae kretale su se od 600 do 900. Većina razlika u broju vrsta nastaje zbog roda Jasminum u kojem je prihvaćeno bar 200[10] ili čak 450[11] vrsta.
Uprkos oskudnosti fosilnih zapisa i netačnosti datiranja molekularnih časovnika, jasno je da su Oleaceae drevna porodica koja je postala široko rasprostranjena rano u svojoj istoriji. Za neke rodove se veruje da su reliktne populacije koje su ostale nepromenjene tokom dužih perioda zbog izolacije koju su nametnule geografske barijere poput područja sa malim uzvišenjima koja odvajaju planinski vrhovi.
Sistematika
[уреди | уреди извор]Rodovi
[уреди | уреди извор]Sledeći spisak sadrži svih 25 prihvaćenih rodova u nedavnoj reviziji familije iz 2004. godine.[2][12]
- Pleme Myxopyreae
- Pleme Forsythieae
- Pleme Fontanesieae
- Pleme Jasmineae
- Pleme Oleeae
- Podpleme Ligustrinae
- Podpleme Schreberinae
- Podpleme Fraxininae
- Fraxinus L.
- Podpleme Oleinae
- Cartrema Raf.
- Chionanthus L.
- Forestiera Poir.
- Haenianthus Griseb.
- Hesperelaea † A.Gray
- Nestegis Raf.
- Noronhia Stadman ex Thouars
- Notelaea Vent.
- Olea L.
- Osmanthus Lour.
- Phillyrea L.
- Picconia D.C.
- Priogymnanthus P.S.Green
Vrste
[уреди | уреди извор]- Chionanthus axilliflorus (Griseb.) Stearn
- Chionanthus compactus Sw.
- Chionanthus domingensis Lam.
- Chionanthus holdridgei (Camp & Monach.) Stearn
- Chionanthus ligustrinus (Sw.) Pers.
- Chionanthus pygmaeus Small
- Chionanthus virginicus L.
- Fontanesia phillyreoides Labill.
- Forestiera acuminata (Michx.) Poir.
- Forestiera angustifolia Torr.
- Forestiera eggersiana Krug & Urb.
- Forestiera godfreyi L.C. Anderson
- Forestiera ligustrina (Michx.) Poir.
- Forestiera pubescens Nutt.
- Forestiera reticulata Torr.
- Forestiera rhamnifolia Griseb.
- Forestiera segregata (Jacq.) Krug & Urb.
- Forestiera shrevei Standl.
- Forsythia europaea Degen & Bald.
- Forsythia ovata Nakai
- Forsythia suspensa (Thunb.) Vahl
- Forsythia viridissima Lindl.
- Forsythia X intermedia Zabel
- Fraxinus americana L.
- Fraxinus anomala Torr. ex S. Watson
- Fraxinus berlandieriana DC.
- Fraxinus caroliniana Mill.
- Fraxinus chinensis Roxb.
- Fraxinus cuspidata Torr.
- Fraxinus dipetala Hook. & Arn.
- Fraxinus excelsior L.
- Fraxinus gooddingii Little
- Fraxinus greggii A. Gray
- Fraxinus griffithii C.B. Clarke
- Fraxinus latifolia Benth.
- Fraxinus mandshurica Rupr.
- Fraxinus nigra Marsh.
- Fraxinus ornus L.
- Fraxinus papillosa Lingelsh.
- Fraxinus pennsylvanica Marsh.
- Fraxinus profunda (Bush) Bush
- Fraxinus quadrangulata Michx.
- Fraxinus sieboldiana Blume
- Fraxinus texensis (A. Gray) Sarg.
- Fraxinus uhdei (Wenz.) Lingelsh.
- Fraxinus velutina Torr.
- Haenianthus salicifolius Griseb.
- Jasminum dichotomum Vahl
- Jasminum elongatum (P.J. Bergius) Willd.
- Jasminum fluminense Vell.
- Jasminum grandiflorum L.
- Jasminum laurifolium Roxb.
- Jasminum marianum DC.
- Jasminum mesnyi Hance
- Jasminum multiflorum (Burm. f.) Andrews
- Jasminum nitidum Skan
- Jasminum nudiflorum Lindl.
- Jasminum officinale L.
- Jasminum sambac (L.) Aiton
- Ligustrum amurense Carrière
- Ligustrum ibota Siebold
- Ligustrum japonicum Thunb.
- Ligustrum lucidum W.T. Aiton
- Ligustrum obtusifolium Siebold & Zucc.
- Ligustrum ovalifolium Hassk.
- Ligustrum quihoui Carrière
- Ligustrum robustum (Roxb.) Blume
- Ligustrum sempervirens (Franch.) Lingelsh.
- Ligustrum sinense Lour.
- Ligustrum tschonoskii Decne.
- Ligustrum vulgare L.
- Menodora decemfida (Gillies ex Hook. & Arn.) A. Gray
- Menodora heterophylla Moric. ex DC.
- Menodora longiflora A. Gray
- Menodora scabra A. Gray
- Menodora spinescens A. Gray
- Nestegis sandwicensis (A. Gray) O. Deg. & I. Deg. & L.A.S. Johnson
- Noronhia emarginata (Lam.) Thouars
- Olea europaea L.
- Osmanthus americanus (L.) Benth. & Hook. f. ex A. Gray
- Osmanthus delavayi Franch.
- Osmanthus fragrans Lour.
- Osmanthus heterophyllus (G. Don) P.S. Green
- Osmanthus X fortunei Carrière
- Syringa emodi Wall. ex G. Don
- Syringa josikaea Jacq. f. ex Rchb.
- Syringa komarowii C.K. Schneid.
- Syringa meyeri C.K. Schneid.
- Syringa oblata Lindl.
- Syringa pekinensis Rupr.
- Syringa pubescens Turcz.
- Syringa reticulata (Blume) H. Hara
- Syringa sweginzowii Koehne & Lingelsh.
- Syringa villosa Vahl
- Syringa vulgaris L.
- Syringa wolfii C.K. Schneid.
- Syringa X chinensis Willd.
- Syringa X henryi C.K. Schneid.
- Syringa X josiflexa I. Preston ex J.S. Pringle
- Syringa X persica L.
- Syringa X prestoniae McKelvey
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Angiosperm Phylogeny Group (2009). „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III”. Botanical Journal of the Linnean Society. 161 (2): 105—121. doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x. Архивирано из оригинала (PDF) 25. 5. 2017. г. Приступљено 26. 6. 2013.
- ^ а б в Peter S. Green. 2004. "Oleaceae". pages 296-306. In: Klaus Kubitzki (editor) and Joachim W. Kadereit (volume editor). The Families and Genera of Vascular Plants volume VII. Springer-Verlag: Berlin; Heidelberg, Germany. ISBN 978-3-540-40593-1.
- ^ Nesom, Guy L. (2012). „Synopsis of American Cartrema” (PDF). Phytoneuron. 96: 1—11.
- ^ Vernon H. Heywood, Richard K. Brummitt, Ole Seberg, and Alastair Culham. Flowering Plant Families of the World. Firefly Books: Ontario, Canada. ISBN 978-1-55407-206-4..
- ^ Anthony Huxley, Mark Griffiths, and Margot Levy (1992). The New Royal Horticultural Society Dictionary of Gardening. The Macmillan Press,Limited: London. The Stockton Press: New York. ISBN 978-0-333-47494-5. (set).
- ^ Refulio-Rodriguez, Nancy F.; Olmstead, Richard G. (2014). „Phylogeny of Lamiidae”. American Journal of Botany. 101 (2): 287—299. PMID 24509797. doi:10.3732/ajb.1300394.
- ^ Armen L. Takhtajan (Takhtadzhian). ' second edition (2009). Springer Science+Business Media. ISBN 978-1-4020-9608-2 (print) ISBN 978-1-4020-9609-9 (eBook). Takhtajan, Armen, ур. (2009). Flowering Plants. ISBN 978-1-4020-9608-2. doi:10.1007/978-1-4020-9609-9.
- ^ Mei-chen Chang, Lien-ching Chiu, Zhi Wei, and Peter S. Green. 1996. "Oleaceae" pages 272-319. In: Wu Zhengyi, Peter H. Raven, and Hong Deyuan (editors). 1994 onward. Flora of China vol. 15: Myrsinaceae – Loganiaceae. Science Press: Beijing, China; and Missouri Botanical Garden Press: St. Louis, MO, USA. ISBN 978-0-915279-37-1(vol. 15) ISBN 978-0-915279-34-0 (set).
- ^ Flora ornamental española, VI (Araliaceae – Boraginaceae) Архивирано на сајту Wayback Machine (2. март 2016), 2010.
- ^ Peter S. Green and Diana Miller. 2009. The Genus Jasminum in Cultivation. Royal Botanic Gardens, Kew. ISBN 978-1-84246-011-5.
- ^ David J. Mabberley. 2008. ' third edition (2008). Cambridge University Press: UK. Mabberley, D. J. (мај 2008). Mabberley's Plant-book: A Portable Dictionary of Plants, Their Classification and Uses. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-82071-4.
- ^ „Oleaceae Hoffmanns. & Link | Plants of the World Online | Kew Science”. Plants of the World Online. Приступљено 2020-05-08.