U radu se istražuje biblijski sloj u Senjskom korizmenjaku (1508.), jedinoj tiskanoj glagoljskoj ... more U radu se istražuje biblijski sloj u Senjskom korizmenjaku (1508.), jedinoj tiskanoj glagoljskoj zbirci propovijedi koja predstavlja hrvatski prijevod djela Quaresimale volgare Roberta Caracciola iz Lecce. Naglasak je stavljen na utvrđivanje različitih stupnjeva oslanjanja citata na već postojeće prijevode biblijskih čitanja, za razliku od nekih prijašnjih istraživanja, u kojima je zanimanje bilo usmjereno na ispitivanje stupnja prilagođenosti biblijskih dijelova ostatku propovjednog teksta. Biblijski citati uspoređuju se s hrvatskoglagoljskim knjigama (misalima, brevijarima, psaltirima) u kojima je sačuvano više od polovice crkvenoslavenskoga prijevoda Svetoga pisma te s latiničnim lekcionarima. Cilj je rada istražiti jesu li crkvenoslavenizmi uglavnom rezultat prevoditeljeva stilskog obilježavanja teksta (oznaka višeg registra) ili pak potvrda oslanjanja na liturgijske predloške. Analizom suodnosa čakavskih i crkvenoslavenskih dijelova citata donose se zaključci o postojanju svojevrsne prevoditeljske koncepcije intelektualaca koji su na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće sudjelovali u radu senjske glagoljske tiskare.
Croatian Glagolitic breviaries contain translation of the lectiones from homilies, sermons, treat... more Croatian Glagolitic breviaries contain translation of the lectiones from homilies, sermons, treatises and other texts written by church fathers. Among them we find those written by the Bede the Venerable whose homilies represent an important part of the Paul Deacon's Homiliary. From the Carolingian time they became one of the favourite sources of homiletic readings in liturgical books. Croatian Glagolitic breviaries differ in the number and length of the readings from the Bede's homilies. In this paper the homilies from the 15th century Second Beram Breviary that was used in Istria are analysed. Ber2 is one of the just few breviaries (with Vb1, Pt, Pad, and short passage in N1) that contain the translation of the Bede's homily I. 10 (In innocentium). Comparison of the breviary texts reveals that homiletic readings mostly differ in the grammar and lexic characteristics. The textological differences don't appear in the significant number. All homiletic readings in Croatian Glagolitic breviares come from the same translation. Croatian Old Church Slavonic translation of Bede's homily I. 3 (In festo Annuntiationis Beatae Mariae) is here published in Latin transcription with the variants from other breviaries that are given in critical footnotes. The paper represent an introduction to the research of the Bede's reception in Croatian Medieval literature.
U hrvatskoglagoljskim brevijarima zapisani su prijevodi odlomaka homilija, sermona, traktata i drugih tekstova crkvenih otaca i naučitelja, između ostaloga i oni svetoga Bede Časnoga. Njegove homilije osobitu su popularnost stekle ulaskom u Homilijar Pavla Đakona, a vrlo su brzo zauzele važno mjesto u liturgijskim tekstovima kao jedan od omiljenih izvora homiletičkih čitanja. Hrvatskoglagoljski brevijari razlikuju se u broju i duljini brevijarskih lekcija nastalih prema Bedinim homilijama. U ovom radu analiziraju se homiletičke lekcije zapisane u Drugom beramskom brevijaru iz 15. st., jednome od rijetkih brevijara (uz Vb1 , Pt, Pad, dijelom i N1 ) koji sadržava prijevod Bedine homilije I. 10 (In die festo Innocentium). Usporedba brevijarskih tekstova koji se čitaju u temporalu pokazala je kako među homiletičkim lekcijama postoje jezične razlike dok se one tekstološke ne pojavljuju u znatnom broju. Na temelju toga zaključuje se kako su lekcije u Drugome beramskom i ostalim hrvatskoglagoljskim brevijarima nastale prema istom prijevodu. Hrvatskocrkvenoslavenski prijevod Bedine homilije I. 3 (In festo Annuntiationis Beatae Mariae) objavljuje se u kritičkom aparatu zajedno s inačicama iz drugih hrvatskoglagoljskih brevijara. Rad predstavlja uvod u istraživanje Bedina opusa u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti.
U ovom se radu analiziraju pjesme, uključujući i nekoliko kratkih zapisa, koje se nalaze u naknad... more U ovom se radu analiziraju pjesme, uključujući i nekoliko kratkih zapisa, koje se nalaze u naknadno dodanom zborničkom dijelu glagoljskoga beramskoga kodeksa, poznatom pod nazivom Prvi beramski brevijar, a čiji osnovni sadržaj čini sanktoral s kraja 14. st. Pjesničku dionicu u ovom smo radu prvi put nazvali Beramskom pjesmaricom. Ona se sastoji od nekoliko skupina pjesama između kojih su zapisani drugi naknadno dodani tekstovi (liturgijski, patristički). U svojem smo istraživanju pozornost usmjerili prema dosad neistraženim pjesničkim tekstovima čiji se predlošci ovdje utvrđuju prvi put. Utvrđeno je kako se među njima, uz već proučene popularne pjesme (Va vse vrime godišća, Sudac gnjevan), nalaze i potvrde jedinstvenih (Milost Duha Svetago, Pohvaļujmo današnji dan) i rijetkih glagoljskih tekstova. Na temelju potvrda postupnoga dopisivanja tematski i funkcionalno povezanih tekstova pokazuje se kako ta pjesmarica pridonosi rasvjetljavanju spoznaja o uporabi (čitanju, slušanju i pamćenju) tekstova koji su u glagoljašku sredinu dospjeli iz posve različitih izvora. Krajnji je cilj pokazati kako Beramska pjesmarica zauzima istaknuto mjesto u povijesti ne samo hrvatskoglagoljskoga nego općenito hrvatskoga srednjovjekovnoga pjesništva
Petrinićev zbornik iz 1503. godine pisan kurzivnom glagoljicom jedan je od predstavnika ličke (u ... more Petrinićev zbornik iz 1503. godine pisan kurzivnom glagoljicom jedan je od predstavnika ličke (u užem smislu buške) glagoljaške rukopisne baštine. Sastoji od različitih tekstova u kojima se tumače evanđelja, a većina rukopisa odnosi se na hrvatski prijevod Korizmenjaka Jakova da Voragine. Na kraju zbornika njegov pisar/kompilator pop Tomaš Petrinić iz Banj Dvora u Bužanima ostavlja dug kolofon sastavljen od citatnoga odlomka iz čuvenoga moralno-didaktičnoga traktata Cvijeta kreposti i vlastitih komentara. Na primjeru Petrinićeva kolofona, koji se u ovome radu prvi put analizira, cilj je istražiti odnos glagoljaških pisara/kompilatora prema vlastitom stvaralaštvu. Utvrđivanjem autoreferencijalnih detalja u kolofonu, i općenito povezanosti sadržaja citatnoga i komentatorskoga dijela, namjera je pokazati kako se pop Tomaš Petrinić svojim postupcima može dijelom opisati kao kasnosrednjovjekovni kompilator/pisar.
Rad predstavlja sintetski pregled ličkoga glagoljaštva s posebnim osvrtom na glagoljsku kulturu B... more Rad predstavlja sintetski pregled ličkoga glagoljaštva s posebnim osvrtom na glagoljsku kulturu Buške županije (Bužana) i njezine kosinjske sastavnice. Poglavlje o Bužanima posvećeno je trima glagoljskim zbornicima (Kolunićevu, Oksfordskom Ms. Can. lit. 414 i Petrinićevu), ličkim pravnim listinama, fragmentu misala iz Podbrezja, natpisima u Kosinjskom Bakovcu, buškim svećenicima koji djeluju u Istri kao i onima trećoredskim, Bribirskom, Vatikanskom desetom te Drugom novljanskom brevijaru te pitanju Kosinjske tiskare.
Animal. Knjga o ljudima i ne-ljudima. Kulturni bestijarij III., 2022
Medieval sermons are one of the most important sources for exploring animals in Glagolitic litera... more Medieval sermons are one of the most important sources for exploring animals in Glagolitic literary scripts. The bestiary chapters from several sermons de sanctis that have just recently been discovered, are a direct proof of their importance when it comes to the Glagolitic tradition of bestiary production. These bestiary chapters were translated from the sermon collection known as a Hortulusreginae, which was in the 15th century written by the German priest Magister Petrus Meffordis from
Leipzig, known as Meffreth. His interpretation of saint’s biography is partly based on the development of the analogies between the selected details from a particular hagiography and details about animals that were introduced from various sources. This paper analyzes his specific procedure of linking motifs from beast’s, bird’s and saint’s life, which was sometimes motivated by a recognizable virtue of a particular saint and sometimes by an important hagiographical event.
All the bestiary chapters are given in Latin transcription. The aim of this paper is to extend the knowledge about the scale of the popularity of bestiary texts in the Glagolitic community.
U ovome se radu analizira povezanost animalnoga i svetoga u bestijarijskim odlomcima iz glagoljskih sermones de sanctis. Oni svi potječu iz srednjovjekovne zbirke propovijedi Hortulus Reginae koju je u 15. stoljeću sastavio njemački autor Magister Petrus Meffordis iz Leipziga, poznatiji kao Meffreth. Detalji iz svetačkih vita prispodobljuju se karakteristikama životinjskoga i ptičjega svijeta, i to prema različitim antičkim i srednjovjekovnim izvorima. Riječ je o specifičnome postupku povezivanja animalnih i svetačkih motiva koji je katkada bio motiviran prepoznatljivom vrlinom pojedinog svetca, a katkad bitnim događajem iz njegove hagiografije. Animalni svijet u ovim svetačkim propovijedima tako ima trostruku ulogu: memorandi, imitandi i admirandi. Rad sadržava transliteraciju svih novootkrivenih bestijarijskih odlomaka (o feniksu, orlu, golubu, lastavici, ždralu, majmunu, psu, lavu, bazilisku i lasici) koji znatno doprinose poznavanju glagoljskoga bestijarija općenito.
U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovsko... more U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovskog pitanja exemplum-a i njegove uporabe još i danas predstavlja izazov raznim istraživačima. Riječ je o pojmu kojim su se u srednjemu vijeku najčešće označavali kratki narativni oblici (egzempl u užem značenju) i retoričke figure. Autori srednjovjekovnih tekstova, uključujući i Johannesa Herolta kao autora zbirke propovijedi prema kojoj su nastali glagoljski Disipuli, njime su označavali ona mjesta u tekstu koja su bila obuhvaćena egzemplifikacijom. U glagoljskim Disipulima na mjestu lat. exemplum-a pojavljuju se leksemi iz triju idioma: eksempl, pelda, prilika. Istraživanje podznačenjskih valera navedenih triju bliskoznačnica pokazalo je postojanje određene dosljednosti u njihovoj uporabi. Exemplum se prevodi kao pelda kada se odnosi na paradigmatski primjer, znatno rjeđe na retoričku figuru. Prilika se pojavljuje na mjestima na kojima je exemplum označavao retoričku figuru, biblijsku parabolu, samo katkad paradigmatski primjer. Srednjovjekovni exemplum kao kratki narativni oblik prevodi se isključivo latinizmom eksempl. U radu se istražuje pokušaj razlikovnoga terminološkoga obilježavanja latinskoga pojma u glagoljskom rukopisu s ciljem utvrđivanja načela na temelju kojih se provodio izbor triju bliskoznačnica.
Studije o Drugome beramskom brevijaru, ur. Milan Mihaljević i Andrea Radošević, Zagreb, Staroslavenski institut i Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, 2021
U radu se analizira kratka zbirka sentencija iz dvaju hrvatskoglagoljskih zbornika: Petrisova i G... more U radu se analizira kratka zbirka sentencija iz dvaju hrvatskoglagoljskih zbornika: Petrisova i Grškovićeva. Zbirka se većim dijelom sastoji od citata i parafraza biblijskih mudrosnih knjiga (Mudre izreke, Propovjednik, Knjiga Sirahova). Usporedbom dvaju prijepisa Zbirke iz navedenih zbornika s hrvatskoglagoljskim brevijarima utvrđuju se sličnosti i razlike u pristupu biblijskim citatima. Na više se primjera pronalaze potvrde slobodnoga odnosa prema prepisivanom tekstu, pogotovo u kompilaciji iz 16. stoljeća. Sličnosti između citata u Zbirci i nekim brevijarima, a koje ne nalazimo ni u Septuaginti, ni Vulgati, ni u parimejnicima, upućuju na mogućnost zagledanja u glagoljske brevijare tijekom prepisivanja Zbirke.
This article will examine the Croatian translations of the biblical parts of medieval Latin perfo... more This article will examine the Croatian translations of the biblical parts of medieval Latin performative texts (sermons, dialogues) which were translated in the fifteenth and sixteenth centuries and written in Glagolitic script. The Croatian translators were acquainted with the parts of Scripture which were read during the liturgy. Their knowledge of the Bible was evident in the addition of archaisms typical for Glagolitic liturgical books written in Croatian Church Slavonic. Often the quotations from Scripture were adjusted to the narrator's (or preacher's) voice in different ways, by changing the grammar of the Latin text as well as by shortening or expanding the quotations. Research has shown that one of the main goals of the translators in changing biblical quotations was to improve the performative characteristics of translation, so that the translated text could be orally performed.
Acquisition through Translation Towards a Definition of Renaissance Translation. The Medieval Translator (TMT 18). Alessandra Petrina, Federica Masiero (eds.) Turnhout, Brepols., 2020
This paper examines translation strategies used by Franciscan Matija Divković when composing his ... more This paper examines translation strategies used by Franciscan Matija Divković when composing his sermon collection Besjede out of the four popular medieval Latin book of sermons written by Guillaume Pepin, Johannes Herolt, Bernardino de Busti and Vincent Ferrer. Because of the specific political circumstances in the seventeenth century Bosna Argentina under which Besjede occurs, a special attention is put to the question of pragmatism and reception of Divković’s translation from Latin into Croatian. Our analysis, that follows Chesterman’s classification of translation strategies, has shown that majority of Divković’s strategies had a goal to underline the didactic function of the sermons, to create easily readable text and to increase its intelligibility and clarity throughout the broad territory of his Franciscan province. This research also demonstrates that above his attempt of increasing the efficiency of sermons and facilitating memorization of its key statements through his frequent simultaneous use of pragmatic and semantic strategies, Divković other important attempt was to build literary language mostly by introducing syntactic and semantic strategies that included words and phrases from different Croatian areas as well as from older Croatian literary tradition. The research has shown that focusing on translation strategies could considerably contribute to the understanding of religious vernacular literature in general.
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje , 2020
U radu se analiziraju tekstovi iz Vitae Patrum koji se u obliku egzempla pojavljuju u glagoljskim... more U radu se analiziraju tekstovi iz Vitae Patrum koji se u obliku egzempla pojavljuju u glagoljskim Disipulima iz 16. st. Istražuje se na koji su način anegdote monaške tematike prilagođene dominikanskoj duhovnosti unutar koje je nastala latinska zbirka propovijedi Sermones Discipuli. Također se uspoređuje odnos prema monaškim motivima u četirima prijepisima Disipula. S obzirom na to da su u dosadašnjim medievističkim studijama objavljeni uglavnom izvori predložaka egzempla iz Heroltova Egzemplara, istraživanju glagoljskih Disipula prethodilo je utvrđivanje predložaka četiriju latinskih egzempla koji se pojavljuju u dvama Heroltovim propovjednim ciklusima: sermones de tempore i sermones de sanctis. Otkriveno je kako je riječ o trima egzemplima nastalim prema anegdotama iz Verba seniorum te jednoj anegdoti Ivana Egipatskoga koja je zapisana u tekstovima Historia Lausiaca i Historia monachorum. Iz Heroltova Egzemplara u Disipule je dospjela jedna anegdota iz Verba seniorum, čija tri izvora u svojoj raspravi detaljno navodi Hermand (1995). U radu se opisuju književnopovijesne, stilske i jezične značajke glagoljskih egzempla. Naime, upravo se proučavanjem zbirkā propovijedi, koje najčešće sadržavaju više kompiliranih monaških anegdota, može rasvijetliti hrvatski srednjovjekovni korpus Vitae Patrum. Cilj je istraživanja upotpuniti sliku recepcije Vitae Patrum u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti te pridonijeti poznavanju uporabe jezika u kratkim narativnim tekstovima 16. st. Na kraju rada prvi se put objavljuje transliteracija svih pet egzempla. Svaki egzempl donosi se u nekoliko prijepisa (ne u svima), pri čemu su obuhvaćena sva četiri rukopisa Disipula.
Matija Divković svoje je najopsežnije djelo 'Besjede' sastavio prema četirima latinskim zbirkama... more Matija Divković svoje je najopsežnije djelo 'Besjede' sastavio prema četirima latinskim zbirkama propovijedi. Iako nastalo u 17. stoljeću, ono većim dijelom slijedi retoričke i strukturne značajke sred-njovjekovnih tematskih propovijedi koje su se u dobroj mjeri oslanjale na biblijski tekst, ali i na brojne komentare biblijskih knjiga. U ovom radu istražit će se Divkovićev odnos prema prevođenju biblijskih cita-ta koji u 'Besjedama' imaju različite funkcije u skladu s načelima 'ars praedicandi'. U svrhu analize njegovih interveniranja u biblijski tekst, čime je ponajprije pridonosio prenošenju jasne, utemeljene i ispravne moralne pouke, njegov će se prijevod usporediti s Vulgatom i Kaši-ćevom Biblijom koja je po vremenu i okolnostima nastanka najbliža 'Besjedama. Osim toga, takva usporedba pridonosi poznavanju raz-mjera Divkovićeva utjecaja ne samo na franjevačku književnost 17. i 18. stoljeća nego i na isusovca Bartola Kašića, autora prvoga prijevo-da Biblije na hrvatski jezik. Vrijednost je tog prijevoda, među ostalim, i u tome što pokazuje da se Kašić koristio jezično-stilskim svojstvima starijih prevoditelja nabožnih djela i biblijskih tekstova. Osim analize Divkovićevih tumačenja biblijskih navoda i njihova stilskog obilježa-vanja, naša je namjera usporedbom s Kašićevom Biblijom pokaza-ti da je na jezično-stilskoj razini postojala uporabna norma koju su nabožni pisci slijedili, tj. literarna koine koja je povezivala hrvatsku književnost dalmatinsko-dubrovačkoga kruga s bosanskofranjevač-kim, a koja je utjecala na širenje štokavštine u pisanoj praksi i proce-se standardizacije hrvatskoga jezika na štokavskoj osnovici
Na primjeru Drugoga beramskoga brevijara prikazuje se odnos pripadnika tzv. glagoljaške »čitatelj... more Na primjeru Drugoga beramskoga brevijara prikazuje se odnos pripadnika tzv. glagoljaške »čitateljske zajednice« prema liturgijskoj knjizi. Polazi se od pretpostavke kako usporedno či-tanje liturgijskih i neliturgijskih tekstova može dovesti do novih zaključaka o odnosu glagoljaša prema knjizi unutar određene »zajednice«. U radu se istražuju tragovi čitanja različitih članova čitateljske zajednice koju su činili prevoditelji, pisari, naručitelji, čitatelji i dr. Pisar ali i čitatelji u tekst unose upozorenja i savjete vjerojatno poučeni iskustvom katkada nespretnoga čitanja i razumijevanja, s namjerom da takvim uputama osnaže »kritična mjesta« u tekstu. Njihovi razli-čiti zapisi, ali i način prepisivanja teksta, ocrtavaju brigu oko recepcije brevijarskoga teksta. čak i apokrifne sastave (FOLSOM 1997: 286-287). Već u 12. i 13. stoljeću navedeni se tekstovi znatno krate, nerijetko do vrlo kratkih incipita s glavnom namjerom da se smanji obujam knjige i time olakša njezina svakodnevna uporaba. Povezano je to između ostaloga s 1
The Second Beram Breviary from the 15th century reflects the relationship between members of the ... more The Second Beram Breviary from the 15th century reflects the relationship between members of the Glagolitic reading community and liturgical books. Although the study of the latter is in its early stages, a parallel reading of liturgical (but also non-liturgical) books can lead to new conclusions about the relation of the Glagolites toward books within a given »community«. Traces of reading the breviary were left by different members of the community: translators, scribes, readers, users, etc. The scribe and readers/users write down instructions and admonitions, probably prompted by the occasional mistaken reading or understanding of any given text. As the breviary is a liturgical book, the correct transmission of the lesson was of utmost importance. Therefore some »critical places« were reinforced by such instructions, which occur most often is sermons and parts of saints’ legends, but are usually omitted from the Gospel passages. Various notes and the ways in which texts were copied from older sources reflect the importance given to the reception of the given text.
U članku se opisuje sadržajna obrada hrvatskoglagoljskih misala i brevijara u bibliografijama od ... more U članku se opisuje sadržajna obrada hrvatskoglagoljskih misala i brevijara u bibliografijama od 19. stoljeća do danas. Na temelju analize bibliografskih opisa (Berčić, Kukuljević, Vajs, Milčetić, Strohal, Jagić, Štefanić, Tandarić, Bakmaz) i pažljivo odabranih primjera, uspoređuju se pristupi pojedinih autora te upućuje na promjenu uloge same bibliografije, od političko-povijesne, filološke do književne. Središte njezina istraživanja s vremenom se pomicalo od pretežito biblijskih prema nebiblijskim (homilije, sermoni, apokrifi , himni) i drugim dodanim tekstovima. Osim općenite podjele bibliografi je na popisnu, popisno-deskriptivnu, deskriptivno-analitičku i analitičku, poslije digitaliziranu, u članku smo je prema temi istraživanja (misali i brevijari) podijelili u devet skupina, nastojeći osmisliti i podskupine kod autora koji su upotrebljavali više načina bilježenja. Obrazlaže se i povezanost bibliografi je sa znanstvenim proučavanjem liturgijskih tekstova, kao i uloga koju su moderniji načini predstavljanja građe odigrali u njezinu daljnjem istraživanju. Na kraju je predstavljena digitalizacija analitičke bibliografije koja je bitno unaprijedila uspoređivanje tekstova, što je uz Berčićevu ideju o rekonstrukciji staroslavenske Biblije, bio jedan od središnjih zadataka hrvatskoglagoljske liturgijske problematike.
Zbornik radova sa znanstvenog skupa Matija Divković i kultura pisane riječi II. Ur. Dolores Grmača, Marijana Hovat, Marko Karamatić, Sarajevo-Zagreb: Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene i Hrvatska sveučilišna naklada, 2017
Fra Matija Divković najveći je uzor u pisanju svojih djela imao u njemačkom
dominikancu Johannesu... more Fra Matija Divković najveći je uzor u pisanju svojih djela imao u njemačkom dominikancu Johannesu Heroltu (†1468), autoru popularne latinske zbirke propovijedi, egzempla i mirakula Sermones Discipuli de tempore et de sanctis cum Promptuario exemplorum et de miraculis Beatae Mariae Virginis. Heroltovo je djelo u hrvatskoj homiletičkoj prozi ostavilo višestoljetan trag: od svog ulaska s glagoljskim Disipulima iz 16. st. koji sadržavaju prijevod u izboru spomenute zbirke propovijedi, preko fra Matije Divkovića, do autora 17. i 18. st. koji su upravo u ovoj zbirci kao i u Divkovićevim prijevodima, nalazili korisne primjere u sastavljanju svojih katehetsko-didaktičnih djela. U ovom se radu analizira udio Heroltova teksta u Divkovićevoj katehetskoj i homiletičkoj prozi, tj. u njegovim tumačenjima osnovnih vjerskih učenja u Nauku krstjanskom (1611) te u njegovu kompiliranju propovjednih tekstova u Besjedama (1616).
U radu se istražuje biblijski sloj u Senjskom korizmenjaku (1508.), jedinoj tiskanoj glagoljskoj ... more U radu se istražuje biblijski sloj u Senjskom korizmenjaku (1508.), jedinoj tiskanoj glagoljskoj zbirci propovijedi koja predstavlja hrvatski prijevod djela Quaresimale volgare Roberta Caracciola iz Lecce. Naglasak je stavljen na utvrđivanje različitih stupnjeva oslanjanja citata na već postojeće prijevode biblijskih čitanja, za razliku od nekih prijašnjih istraživanja, u kojima je zanimanje bilo usmjereno na ispitivanje stupnja prilagođenosti biblijskih dijelova ostatku propovjednog teksta. Biblijski citati uspoređuju se s hrvatskoglagoljskim knjigama (misalima, brevijarima, psaltirima) u kojima je sačuvano više od polovice crkvenoslavenskoga prijevoda Svetoga pisma te s latiničnim lekcionarima. Cilj je rada istražiti jesu li crkvenoslavenizmi uglavnom rezultat prevoditeljeva stilskog obilježavanja teksta (oznaka višeg registra) ili pak potvrda oslanjanja na liturgijske predloške. Analizom suodnosa čakavskih i crkvenoslavenskih dijelova citata donose se zaključci o postojanju svojevrsne prevoditeljske koncepcije intelektualaca koji su na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće sudjelovali u radu senjske glagoljske tiskare.
Croatian Glagolitic breviaries contain translation of the lectiones from homilies, sermons, treat... more Croatian Glagolitic breviaries contain translation of the lectiones from homilies, sermons, treatises and other texts written by church fathers. Among them we find those written by the Bede the Venerable whose homilies represent an important part of the Paul Deacon's Homiliary. From the Carolingian time they became one of the favourite sources of homiletic readings in liturgical books. Croatian Glagolitic breviaries differ in the number and length of the readings from the Bede's homilies. In this paper the homilies from the 15th century Second Beram Breviary that was used in Istria are analysed. Ber2 is one of the just few breviaries (with Vb1, Pt, Pad, and short passage in N1) that contain the translation of the Bede's homily I. 10 (In innocentium). Comparison of the breviary texts reveals that homiletic readings mostly differ in the grammar and lexic characteristics. The textological differences don't appear in the significant number. All homiletic readings in Croatian Glagolitic breviares come from the same translation. Croatian Old Church Slavonic translation of Bede's homily I. 3 (In festo Annuntiationis Beatae Mariae) is here published in Latin transcription with the variants from other breviaries that are given in critical footnotes. The paper represent an introduction to the research of the Bede's reception in Croatian Medieval literature.
U hrvatskoglagoljskim brevijarima zapisani su prijevodi odlomaka homilija, sermona, traktata i drugih tekstova crkvenih otaca i naučitelja, između ostaloga i oni svetoga Bede Časnoga. Njegove homilije osobitu su popularnost stekle ulaskom u Homilijar Pavla Đakona, a vrlo su brzo zauzele važno mjesto u liturgijskim tekstovima kao jedan od omiljenih izvora homiletičkih čitanja. Hrvatskoglagoljski brevijari razlikuju se u broju i duljini brevijarskih lekcija nastalih prema Bedinim homilijama. U ovom radu analiziraju se homiletičke lekcije zapisane u Drugom beramskom brevijaru iz 15. st., jednome od rijetkih brevijara (uz Vb1 , Pt, Pad, dijelom i N1 ) koji sadržava prijevod Bedine homilije I. 10 (In die festo Innocentium). Usporedba brevijarskih tekstova koji se čitaju u temporalu pokazala je kako među homiletičkim lekcijama postoje jezične razlike dok se one tekstološke ne pojavljuju u znatnom broju. Na temelju toga zaključuje se kako su lekcije u Drugome beramskom i ostalim hrvatskoglagoljskim brevijarima nastale prema istom prijevodu. Hrvatskocrkvenoslavenski prijevod Bedine homilije I. 3 (In festo Annuntiationis Beatae Mariae) objavljuje se u kritičkom aparatu zajedno s inačicama iz drugih hrvatskoglagoljskih brevijara. Rad predstavlja uvod u istraživanje Bedina opusa u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti.
U ovom se radu analiziraju pjesme, uključujući i nekoliko kratkih zapisa, koje se nalaze u naknad... more U ovom se radu analiziraju pjesme, uključujući i nekoliko kratkih zapisa, koje se nalaze u naknadno dodanom zborničkom dijelu glagoljskoga beramskoga kodeksa, poznatom pod nazivom Prvi beramski brevijar, a čiji osnovni sadržaj čini sanktoral s kraja 14. st. Pjesničku dionicu u ovom smo radu prvi put nazvali Beramskom pjesmaricom. Ona se sastoji od nekoliko skupina pjesama između kojih su zapisani drugi naknadno dodani tekstovi (liturgijski, patristički). U svojem smo istraživanju pozornost usmjerili prema dosad neistraženim pjesničkim tekstovima čiji se predlošci ovdje utvrđuju prvi put. Utvrđeno je kako se među njima, uz već proučene popularne pjesme (Va vse vrime godišća, Sudac gnjevan), nalaze i potvrde jedinstvenih (Milost Duha Svetago, Pohvaļujmo današnji dan) i rijetkih glagoljskih tekstova. Na temelju potvrda postupnoga dopisivanja tematski i funkcionalno povezanih tekstova pokazuje se kako ta pjesmarica pridonosi rasvjetljavanju spoznaja o uporabi (čitanju, slušanju i pamćenju) tekstova koji su u glagoljašku sredinu dospjeli iz posve različitih izvora. Krajnji je cilj pokazati kako Beramska pjesmarica zauzima istaknuto mjesto u povijesti ne samo hrvatskoglagoljskoga nego općenito hrvatskoga srednjovjekovnoga pjesništva
Petrinićev zbornik iz 1503. godine pisan kurzivnom glagoljicom jedan je od predstavnika ličke (u ... more Petrinićev zbornik iz 1503. godine pisan kurzivnom glagoljicom jedan je od predstavnika ličke (u užem smislu buške) glagoljaške rukopisne baštine. Sastoji od različitih tekstova u kojima se tumače evanđelja, a većina rukopisa odnosi se na hrvatski prijevod Korizmenjaka Jakova da Voragine. Na kraju zbornika njegov pisar/kompilator pop Tomaš Petrinić iz Banj Dvora u Bužanima ostavlja dug kolofon sastavljen od citatnoga odlomka iz čuvenoga moralno-didaktičnoga traktata Cvijeta kreposti i vlastitih komentara. Na primjeru Petrinićeva kolofona, koji se u ovome radu prvi put analizira, cilj je istražiti odnos glagoljaških pisara/kompilatora prema vlastitom stvaralaštvu. Utvrđivanjem autoreferencijalnih detalja u kolofonu, i općenito povezanosti sadržaja citatnoga i komentatorskoga dijela, namjera je pokazati kako se pop Tomaš Petrinić svojim postupcima može dijelom opisati kao kasnosrednjovjekovni kompilator/pisar.
Rad predstavlja sintetski pregled ličkoga glagoljaštva s posebnim osvrtom na glagoljsku kulturu B... more Rad predstavlja sintetski pregled ličkoga glagoljaštva s posebnim osvrtom na glagoljsku kulturu Buške županije (Bužana) i njezine kosinjske sastavnice. Poglavlje o Bužanima posvećeno je trima glagoljskim zbornicima (Kolunićevu, Oksfordskom Ms. Can. lit. 414 i Petrinićevu), ličkim pravnim listinama, fragmentu misala iz Podbrezja, natpisima u Kosinjskom Bakovcu, buškim svećenicima koji djeluju u Istri kao i onima trećoredskim, Bribirskom, Vatikanskom desetom te Drugom novljanskom brevijaru te pitanju Kosinjske tiskare.
Animal. Knjga o ljudima i ne-ljudima. Kulturni bestijarij III., 2022
Medieval sermons are one of the most important sources for exploring animals in Glagolitic litera... more Medieval sermons are one of the most important sources for exploring animals in Glagolitic literary scripts. The bestiary chapters from several sermons de sanctis that have just recently been discovered, are a direct proof of their importance when it comes to the Glagolitic tradition of bestiary production. These bestiary chapters were translated from the sermon collection known as a Hortulusreginae, which was in the 15th century written by the German priest Magister Petrus Meffordis from
Leipzig, known as Meffreth. His interpretation of saint’s biography is partly based on the development of the analogies between the selected details from a particular hagiography and details about animals that were introduced from various sources. This paper analyzes his specific procedure of linking motifs from beast’s, bird’s and saint’s life, which was sometimes motivated by a recognizable virtue of a particular saint and sometimes by an important hagiographical event.
All the bestiary chapters are given in Latin transcription. The aim of this paper is to extend the knowledge about the scale of the popularity of bestiary texts in the Glagolitic community.
U ovome se radu analizira povezanost animalnoga i svetoga u bestijarijskim odlomcima iz glagoljskih sermones de sanctis. Oni svi potječu iz srednjovjekovne zbirke propovijedi Hortulus Reginae koju je u 15. stoljeću sastavio njemački autor Magister Petrus Meffordis iz Leipziga, poznatiji kao Meffreth. Detalji iz svetačkih vita prispodobljuju se karakteristikama životinjskoga i ptičjega svijeta, i to prema različitim antičkim i srednjovjekovnim izvorima. Riječ je o specifičnome postupku povezivanja animalnih i svetačkih motiva koji je katkada bio motiviran prepoznatljivom vrlinom pojedinog svetca, a katkad bitnim događajem iz njegove hagiografije. Animalni svijet u ovim svetačkim propovijedima tako ima trostruku ulogu: memorandi, imitandi i admirandi. Rad sadržava transliteraciju svih novootkrivenih bestijarijskih odlomaka (o feniksu, orlu, golubu, lastavici, ždralu, majmunu, psu, lavu, bazilisku i lasici) koji znatno doprinose poznavanju glagoljskoga bestijarija općenito.
U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovsko... more U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovskog pitanja exemplum-a i njegove uporabe još i danas predstavlja izazov raznim istraživačima. Riječ je o pojmu kojim su se u srednjemu vijeku najčešće označavali kratki narativni oblici (egzempl u užem značenju) i retoričke figure. Autori srednjovjekovnih tekstova, uključujući i Johannesa Herolta kao autora zbirke propovijedi prema kojoj su nastali glagoljski Disipuli, njime su označavali ona mjesta u tekstu koja su bila obuhvaćena egzemplifikacijom. U glagoljskim Disipulima na mjestu lat. exemplum-a pojavljuju se leksemi iz triju idioma: eksempl, pelda, prilika. Istraživanje podznačenjskih valera navedenih triju bliskoznačnica pokazalo je postojanje određene dosljednosti u njihovoj uporabi. Exemplum se prevodi kao pelda kada se odnosi na paradigmatski primjer, znatno rjeđe na retoričku figuru. Prilika se pojavljuje na mjestima na kojima je exemplum označavao retoričku figuru, biblijsku parabolu, samo katkad paradigmatski primjer. Srednjovjekovni exemplum kao kratki narativni oblik prevodi se isključivo latinizmom eksempl. U radu se istražuje pokušaj razlikovnoga terminološkoga obilježavanja latinskoga pojma u glagoljskom rukopisu s ciljem utvrđivanja načela na temelju kojih se provodio izbor triju bliskoznačnica.
Studije o Drugome beramskom brevijaru, ur. Milan Mihaljević i Andrea Radošević, Zagreb, Staroslavenski institut i Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, 2021
U radu se analizira kratka zbirka sentencija iz dvaju hrvatskoglagoljskih zbornika: Petrisova i G... more U radu se analizira kratka zbirka sentencija iz dvaju hrvatskoglagoljskih zbornika: Petrisova i Grškovićeva. Zbirka se većim dijelom sastoji od citata i parafraza biblijskih mudrosnih knjiga (Mudre izreke, Propovjednik, Knjiga Sirahova). Usporedbom dvaju prijepisa Zbirke iz navedenih zbornika s hrvatskoglagoljskim brevijarima utvrđuju se sličnosti i razlike u pristupu biblijskim citatima. Na više se primjera pronalaze potvrde slobodnoga odnosa prema prepisivanom tekstu, pogotovo u kompilaciji iz 16. stoljeća. Sličnosti između citata u Zbirci i nekim brevijarima, a koje ne nalazimo ni u Septuaginti, ni Vulgati, ni u parimejnicima, upućuju na mogućnost zagledanja u glagoljske brevijare tijekom prepisivanja Zbirke.
This article will examine the Croatian translations of the biblical parts of medieval Latin perfo... more This article will examine the Croatian translations of the biblical parts of medieval Latin performative texts (sermons, dialogues) which were translated in the fifteenth and sixteenth centuries and written in Glagolitic script. The Croatian translators were acquainted with the parts of Scripture which were read during the liturgy. Their knowledge of the Bible was evident in the addition of archaisms typical for Glagolitic liturgical books written in Croatian Church Slavonic. Often the quotations from Scripture were adjusted to the narrator's (or preacher's) voice in different ways, by changing the grammar of the Latin text as well as by shortening or expanding the quotations. Research has shown that one of the main goals of the translators in changing biblical quotations was to improve the performative characteristics of translation, so that the translated text could be orally performed.
Acquisition through Translation Towards a Definition of Renaissance Translation. The Medieval Translator (TMT 18). Alessandra Petrina, Federica Masiero (eds.) Turnhout, Brepols., 2020
This paper examines translation strategies used by Franciscan Matija Divković when composing his ... more This paper examines translation strategies used by Franciscan Matija Divković when composing his sermon collection Besjede out of the four popular medieval Latin book of sermons written by Guillaume Pepin, Johannes Herolt, Bernardino de Busti and Vincent Ferrer. Because of the specific political circumstances in the seventeenth century Bosna Argentina under which Besjede occurs, a special attention is put to the question of pragmatism and reception of Divković’s translation from Latin into Croatian. Our analysis, that follows Chesterman’s classification of translation strategies, has shown that majority of Divković’s strategies had a goal to underline the didactic function of the sermons, to create easily readable text and to increase its intelligibility and clarity throughout the broad territory of his Franciscan province. This research also demonstrates that above his attempt of increasing the efficiency of sermons and facilitating memorization of its key statements through his frequent simultaneous use of pragmatic and semantic strategies, Divković other important attempt was to build literary language mostly by introducing syntactic and semantic strategies that included words and phrases from different Croatian areas as well as from older Croatian literary tradition. The research has shown that focusing on translation strategies could considerably contribute to the understanding of religious vernacular literature in general.
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje , 2020
U radu se analiziraju tekstovi iz Vitae Patrum koji se u obliku egzempla pojavljuju u glagoljskim... more U radu se analiziraju tekstovi iz Vitae Patrum koji se u obliku egzempla pojavljuju u glagoljskim Disipulima iz 16. st. Istražuje se na koji su način anegdote monaške tematike prilagođene dominikanskoj duhovnosti unutar koje je nastala latinska zbirka propovijedi Sermones Discipuli. Također se uspoređuje odnos prema monaškim motivima u četirima prijepisima Disipula. S obzirom na to da su u dosadašnjim medievističkim studijama objavljeni uglavnom izvori predložaka egzempla iz Heroltova Egzemplara, istraživanju glagoljskih Disipula prethodilo je utvrđivanje predložaka četiriju latinskih egzempla koji se pojavljuju u dvama Heroltovim propovjednim ciklusima: sermones de tempore i sermones de sanctis. Otkriveno je kako je riječ o trima egzemplima nastalim prema anegdotama iz Verba seniorum te jednoj anegdoti Ivana Egipatskoga koja je zapisana u tekstovima Historia Lausiaca i Historia monachorum. Iz Heroltova Egzemplara u Disipule je dospjela jedna anegdota iz Verba seniorum, čija tri izvora u svojoj raspravi detaljno navodi Hermand (1995). U radu se opisuju književnopovijesne, stilske i jezične značajke glagoljskih egzempla. Naime, upravo se proučavanjem zbirkā propovijedi, koje najčešće sadržavaju više kompiliranih monaških anegdota, može rasvijetliti hrvatski srednjovjekovni korpus Vitae Patrum. Cilj je istraživanja upotpuniti sliku recepcije Vitae Patrum u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti te pridonijeti poznavanju uporabe jezika u kratkim narativnim tekstovima 16. st. Na kraju rada prvi se put objavljuje transliteracija svih pet egzempla. Svaki egzempl donosi se u nekoliko prijepisa (ne u svima), pri čemu su obuhvaćena sva četiri rukopisa Disipula.
Matija Divković svoje je najopsežnije djelo 'Besjede' sastavio prema četirima latinskim zbirkama... more Matija Divković svoje je najopsežnije djelo 'Besjede' sastavio prema četirima latinskim zbirkama propovijedi. Iako nastalo u 17. stoljeću, ono većim dijelom slijedi retoričke i strukturne značajke sred-njovjekovnih tematskih propovijedi koje su se u dobroj mjeri oslanjale na biblijski tekst, ali i na brojne komentare biblijskih knjiga. U ovom radu istražit će se Divkovićev odnos prema prevođenju biblijskih cita-ta koji u 'Besjedama' imaju različite funkcije u skladu s načelima 'ars praedicandi'. U svrhu analize njegovih interveniranja u biblijski tekst, čime je ponajprije pridonosio prenošenju jasne, utemeljene i ispravne moralne pouke, njegov će se prijevod usporediti s Vulgatom i Kaši-ćevom Biblijom koja je po vremenu i okolnostima nastanka najbliža 'Besjedama. Osim toga, takva usporedba pridonosi poznavanju raz-mjera Divkovićeva utjecaja ne samo na franjevačku književnost 17. i 18. stoljeća nego i na isusovca Bartola Kašića, autora prvoga prijevo-da Biblije na hrvatski jezik. Vrijednost je tog prijevoda, među ostalim, i u tome što pokazuje da se Kašić koristio jezično-stilskim svojstvima starijih prevoditelja nabožnih djela i biblijskih tekstova. Osim analize Divkovićevih tumačenja biblijskih navoda i njihova stilskog obilježa-vanja, naša je namjera usporedbom s Kašićevom Biblijom pokaza-ti da je na jezično-stilskoj razini postojala uporabna norma koju su nabožni pisci slijedili, tj. literarna koine koja je povezivala hrvatsku književnost dalmatinsko-dubrovačkoga kruga s bosanskofranjevač-kim, a koja je utjecala na širenje štokavštine u pisanoj praksi i proce-se standardizacije hrvatskoga jezika na štokavskoj osnovici
Na primjeru Drugoga beramskoga brevijara prikazuje se odnos pripadnika tzv. glagoljaške »čitatelj... more Na primjeru Drugoga beramskoga brevijara prikazuje se odnos pripadnika tzv. glagoljaške »čitateljske zajednice« prema liturgijskoj knjizi. Polazi se od pretpostavke kako usporedno či-tanje liturgijskih i neliturgijskih tekstova može dovesti do novih zaključaka o odnosu glagoljaša prema knjizi unutar određene »zajednice«. U radu se istražuju tragovi čitanja različitih članova čitateljske zajednice koju su činili prevoditelji, pisari, naručitelji, čitatelji i dr. Pisar ali i čitatelji u tekst unose upozorenja i savjete vjerojatno poučeni iskustvom katkada nespretnoga čitanja i razumijevanja, s namjerom da takvim uputama osnaže »kritična mjesta« u tekstu. Njihovi razli-čiti zapisi, ali i način prepisivanja teksta, ocrtavaju brigu oko recepcije brevijarskoga teksta. čak i apokrifne sastave (FOLSOM 1997: 286-287). Već u 12. i 13. stoljeću navedeni se tekstovi znatno krate, nerijetko do vrlo kratkih incipita s glavnom namjerom da se smanji obujam knjige i time olakša njezina svakodnevna uporaba. Povezano je to između ostaloga s 1
The Second Beram Breviary from the 15th century reflects the relationship between members of the ... more The Second Beram Breviary from the 15th century reflects the relationship between members of the Glagolitic reading community and liturgical books. Although the study of the latter is in its early stages, a parallel reading of liturgical (but also non-liturgical) books can lead to new conclusions about the relation of the Glagolites toward books within a given »community«. Traces of reading the breviary were left by different members of the community: translators, scribes, readers, users, etc. The scribe and readers/users write down instructions and admonitions, probably prompted by the occasional mistaken reading or understanding of any given text. As the breviary is a liturgical book, the correct transmission of the lesson was of utmost importance. Therefore some »critical places« were reinforced by such instructions, which occur most often is sermons and parts of saints’ legends, but are usually omitted from the Gospel passages. Various notes and the ways in which texts were copied from older sources reflect the importance given to the reception of the given text.
U članku se opisuje sadržajna obrada hrvatskoglagoljskih misala i brevijara u bibliografijama od ... more U članku se opisuje sadržajna obrada hrvatskoglagoljskih misala i brevijara u bibliografijama od 19. stoljeća do danas. Na temelju analize bibliografskih opisa (Berčić, Kukuljević, Vajs, Milčetić, Strohal, Jagić, Štefanić, Tandarić, Bakmaz) i pažljivo odabranih primjera, uspoređuju se pristupi pojedinih autora te upućuje na promjenu uloge same bibliografije, od političko-povijesne, filološke do književne. Središte njezina istraživanja s vremenom se pomicalo od pretežito biblijskih prema nebiblijskim (homilije, sermoni, apokrifi , himni) i drugim dodanim tekstovima. Osim općenite podjele bibliografi je na popisnu, popisno-deskriptivnu, deskriptivno-analitičku i analitičku, poslije digitaliziranu, u članku smo je prema temi istraživanja (misali i brevijari) podijelili u devet skupina, nastojeći osmisliti i podskupine kod autora koji su upotrebljavali više načina bilježenja. Obrazlaže se i povezanost bibliografi je sa znanstvenim proučavanjem liturgijskih tekstova, kao i uloga koju su moderniji načini predstavljanja građe odigrali u njezinu daljnjem istraživanju. Na kraju je predstavljena digitalizacija analitičke bibliografije koja je bitno unaprijedila uspoređivanje tekstova, što je uz Berčićevu ideju o rekonstrukciji staroslavenske Biblije, bio jedan od središnjih zadataka hrvatskoglagoljske liturgijske problematike.
Zbornik radova sa znanstvenog skupa Matija Divković i kultura pisane riječi II. Ur. Dolores Grmača, Marijana Hovat, Marko Karamatić, Sarajevo-Zagreb: Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene i Hrvatska sveučilišna naklada, 2017
Fra Matija Divković najveći je uzor u pisanju svojih djela imao u njemačkom
dominikancu Johannesu... more Fra Matija Divković najveći je uzor u pisanju svojih djela imao u njemačkom dominikancu Johannesu Heroltu (†1468), autoru popularne latinske zbirke propovijedi, egzempla i mirakula Sermones Discipuli de tempore et de sanctis cum Promptuario exemplorum et de miraculis Beatae Mariae Virginis. Heroltovo je djelo u hrvatskoj homiletičkoj prozi ostavilo višestoljetan trag: od svog ulaska s glagoljskim Disipulima iz 16. st. koji sadržavaju prijevod u izboru spomenute zbirke propovijedi, preko fra Matije Divkovića, do autora 17. i 18. st. koji su upravo u ovoj zbirci kao i u Divkovićevim prijevodima, nalazili korisne primjere u sastavljanju svojih katehetsko-didaktičnih djela. U ovom se radu analizira udio Heroltova teksta u Divkovićevoj katehetskoj i homiletičkoj prozi, tj. u njegovim tumačenjima osnovnih vjerskih učenja u Nauku krstjanskom (1611) te u njegovu kompiliranju propovjednih tekstova u Besjedama (1616).
"In the Franciscan monastery on Ksaver lies one of the editions of Besjede of the Franciscan Mati... more "In the Franciscan monastery on Ksaver lies one of the editions of Besjede of the Franciscan Matija Divković. Besjede (Dialogues) (Venice 1616), as well as the other works of Divković, were very popular in the whole area of the Franciscan province of Bosna Srebrena, i.e. in Bosnia, part of Dalmatia, in Lika, Slavonia. In composing his didactic texts Divković used to draw on foreign authors of popular religious-didactic works, among which the German Dominican Johannes Herolt (†1468) had a distinguished place. Divković’s work Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice Divice Marije (Venice, 1611) is known to be a
translation of Herolt’s collection of Mary’s miracles which has been the subject of several lengthy studies by Ivanka Petrović. In order to embellish his Besjede with popular instructive
narrative forms, Divković introduced several Herolt’s exempla into his preaching text (Š. Urlić). Divković was not the first one in this part of the world to utilise to a large extent Herolt’s Latin collection Sermones Discipuli de tempore et de sanctis cum Promptuario exemplorum et de miraculis beatae Mariae Virginis. Before the printed editions of Divković’s Zlamenja and Besjeda, as early as the first half of the 16th century, to be precise, there
has been one of the Glagolitic copies of Discipuli, i.e. a Croatian selective translation of the German Dominican Johannes Herolt. Th e present paper compares the Glagolitic translation of Herolt’s exempla with Divković’s translation of the same exempla in his Besjede. Based on the determination of the similarities and differences between the two translations of Herolt’s text, the paper will try to conclude whether Divković, apart from the Latin text of Herolt, could have at least occasionally used a copy of Discipuli made from the same master copy as the Glagolitic Discipuli."
One of the earliest evidence on literary and cultural relations between Croatia and Poland is Bla... more One of the earliest evidence on literary and cultural relations between Croatia and Poland is Blagdanar, the Croatian Glagolitic translation of the popular Latin collection of sermons Sermones de sanctis, written by the Polish Dominican Peregrin of Opole (1260 – 1330). Blagdanar is preserved in a Glagolitic manuscript from 1506, but translation of the text dates from the second half of the 15th century, which has been characterized by intensive culutral and political realtions between Croatian and Poland, that especialy gained strength in the time of Władisław III. Jagiełł, joint king of Poland and Croatia. In this paper the translation of Peregrin's work will be put in the context of Croatian Glagolitic medieval sermon literature.
Knjiga sadržava znanstvenu studiju o djelu Matije Divkovića "Besjede Divkovića svrhu evanđel'ja n... more Knjiga sadržava znanstvenu studiju o djelu Matije Divkovića "Besjede Divkovića svrhu evanđel'ja nedjeljnijeh priko svega godišta" (Venecija, 1616.), transkripciju, rječnik manje poznatih riječi i tumač imena. Rječnik i tumač sastavila je Sanja Perić Gavrančić. Izdano 2016., Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. ISBN: 978-953-7967-57-4
Hrvatska srednjovjekovna proza I. Legende i romani. Stoljeća hrvatske književnosti, sv. 115. Prir... more Hrvatska srednjovjekovna proza I. Legende i romani. Stoljeća hrvatske književnosti, sv. 115. Priredila i transkribirala Vesna BADURINA STIPČEVIĆ. Matica hrvatska, Zagreb 2013., 416 str. Hrvatska srednjovjekovna proza II. Apokrifi , vizije, prenja, Marijini mirakuli. Stoljeća hrvatske književnosti, sv. 116. Priredila i transkribirala Marija- Ana DÜRRIGL. Matica hrvatska, Zagreb 2013., 357 str. Slovo 64, 2014, str. 266-270
Marija-Ana DÜRRIGL, Eshatološke vizije u hrvatskoglagoljskoj književnosti. Poetičke i žanrovske z... more Marija-Ana DÜRRIGL, Eshatološke vizije u hrvatskoglagoljskoj književnosti. Poetičke i žanrovske značajke, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2016.,199 str Slovo 67, 2017, str. 176-183
Uploads
Papers by Andrea Radošević
U hrvatskoglagoljskim brevijarima zapisani su prijevodi odlomaka homilija, sermona, traktata i drugih tekstova crkvenih otaca i naučitelja, između ostaloga i oni svetoga Bede Časnoga. Njegove homilije osobitu su popularnost stekle ulaskom u Homilijar Pavla Đakona, a vrlo su brzo zauzele važno mjesto u liturgijskim tekstovima kao jedan od omiljenih izvora homiletičkih čitanja. Hrvatskoglagoljski brevijari razlikuju se u broju i duljini brevijarskih lekcija nastalih prema Bedinim homilijama. U ovom radu analiziraju se homiletičke lekcije zapisane u Drugom beramskom brevijaru iz 15. st., jednome od rijetkih brevijara (uz Vb1 , Pt, Pad, dijelom i N1 ) koji sadržava prijevod Bedine homilije I. 10 (In die festo Innocentium). Usporedba brevijarskih tekstova koji se čitaju u temporalu pokazala je kako među homiletičkim lekcijama postoje jezične razlike dok se one tekstološke ne pojavljuju u znatnom broju. Na temelju toga zaključuje se kako su lekcije u Drugome beramskom i ostalim hrvatskoglagoljskim brevijarima nastale prema istom prijevodu. Hrvatskocrkvenoslavenski prijevod Bedine homilije I. 3 (In festo Annuntiationis Beatae Mariae) objavljuje se u kritičkom aparatu zajedno s inačicama iz drugih hrvatskoglagoljskih brevijara. Rad predstavlja uvod u istraživanje Bedina opusa u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti.
pop Tomaš Petrinić iz Banj Dvora u Bužanima ostavlja dug kolofon sastavljen od citatnoga odlomka iz čuvenoga moralno-didaktičnoga traktata Cvijeta kreposti i vlastitih komentara. Na primjeru Petrinićeva kolofona, koji se u ovome radu prvi put analizira, cilj je istražiti odnos glagoljaških pisara/kompilatora prema vlastitom stvaralaštvu.
Utvrđivanjem autoreferencijalnih detalja u kolofonu, i općenito povezanosti sadržaja citatnoga i komentatorskoga dijela, namjera je pokazati kako se pop Tomaš Petrinić svojim postupcima može dijelom opisati kao kasnosrednjovjekovni kompilator/pisar.
Leipzig, known as Meffreth. His interpretation of saint’s biography is partly based on the development of the analogies between the selected details from a particular hagiography and details about animals that were introduced from various sources. This paper analyzes his specific procedure of linking motifs from beast’s, bird’s and saint’s life, which was sometimes motivated by a recognizable virtue of a particular saint and sometimes by an important hagiographical event.
All the bestiary chapters are given in Latin transcription. The aim of this paper is to extend the knowledge about the scale of the popularity of bestiary texts in the Glagolitic community.
U ovome se radu analizira povezanost animalnoga i svetoga u bestijarijskim odlomcima iz glagoljskih sermones de sanctis. Oni svi potječu iz srednjovjekovne zbirke propovijedi Hortulus Reginae koju je u 15. stoljeću sastavio njemački autor Magister Petrus Meffordis iz Leipziga, poznatiji kao Meffreth. Detalji iz svetačkih vita prispodobljuju se karakteristikama životinjskoga i ptičjega svijeta, i to prema različitim antičkim i srednjovjekovnim izvorima. Riječ je o specifičnome postupku povezivanja animalnih i svetačkih motiva koji je katkada bio motiviran prepoznatljivom vrlinom pojedinog svetca, a katkad bitnim događajem iz njegove hagiografije. Animalni svijet u ovim svetačkim propovijedima tako ima trostruku ulogu: memorandi, imitandi i admirandi. Rad sadržava transliteraciju svih novootkrivenih bestijarijskih odlomaka (o feniksu, orlu, golubu, lastavici, ždralu, majmunu, psu, lavu, bazilisku i lasici) koji znatno doprinose poznavanju glagoljskoga bestijarija općenito.
Istraživanje podznačenjskih valera navedenih triju bliskoznačnica pokazalo je postojanje određene dosljednosti u njihovoj uporabi. Exemplum se prevodi kao pelda kada se odnosi na paradigmatski primjer, znatno rjeđe na retoričku figuru. Prilika se pojavljuje na mjestima na kojima je exemplum označavao retoričku figuru, biblijsku parabolu, samo katkad paradigmatski primjer. Srednjovjekovni exemplum kao kratki narativni oblik prevodi se isključivo latinizmom eksempl. U radu se istražuje pokušaj razlikovnoga terminološkoga obilježavanja latinskoga pojma u glagoljskom rukopisu s ciljem utvrđivanja načela na temelju kojih se provodio izbor triju bliskoznačnica.
Organizers: Old Church Slavonic Institute (Zagreb), State Archives in Pazin,
Associazione Archivistica Ecclesiastica (Roma)
dominikancu Johannesu Heroltu (†1468), autoru popularne
latinske zbirke propovijedi, egzempla i mirakula Sermones Discipuli
de tempore et de sanctis cum Promptuario exemplorum et de miraculis
Beatae Mariae Virginis. Heroltovo je djelo u hrvatskoj homiletičkoj
prozi ostavilo višestoljetan trag: od svog ulaska s glagoljskim
Disipulima iz 16. st. koji sadržavaju prijevod u izboru spomenute
zbirke propovijedi, preko fra Matije Divkovića, do autora 17. i 18.
st. koji su upravo u ovoj zbirci kao i u Divkovićevim prijevodima,
nalazili korisne primjere u sastavljanju svojih katehetsko-didaktičnih
djela. U ovom se radu analizira udio Heroltova teksta u Divkovićevoj
katehetskoj i homiletičkoj prozi, tj. u njegovim tumačenjima
osnovnih vjerskih učenja u Nauku krstjanskom (1611) te u njegovu
kompiliranju propovjednih tekstova u Besjedama (1616).
U hrvatskoglagoljskim brevijarima zapisani su prijevodi odlomaka homilija, sermona, traktata i drugih tekstova crkvenih otaca i naučitelja, između ostaloga i oni svetoga Bede Časnoga. Njegove homilije osobitu su popularnost stekle ulaskom u Homilijar Pavla Đakona, a vrlo su brzo zauzele važno mjesto u liturgijskim tekstovima kao jedan od omiljenih izvora homiletičkih čitanja. Hrvatskoglagoljski brevijari razlikuju se u broju i duljini brevijarskih lekcija nastalih prema Bedinim homilijama. U ovom radu analiziraju se homiletičke lekcije zapisane u Drugom beramskom brevijaru iz 15. st., jednome od rijetkih brevijara (uz Vb1 , Pt, Pad, dijelom i N1 ) koji sadržava prijevod Bedine homilije I. 10 (In die festo Innocentium). Usporedba brevijarskih tekstova koji se čitaju u temporalu pokazala je kako među homiletičkim lekcijama postoje jezične razlike dok se one tekstološke ne pojavljuju u znatnom broju. Na temelju toga zaključuje se kako su lekcije u Drugome beramskom i ostalim hrvatskoglagoljskim brevijarima nastale prema istom prijevodu. Hrvatskocrkvenoslavenski prijevod Bedine homilije I. 3 (In festo Annuntiationis Beatae Mariae) objavljuje se u kritičkom aparatu zajedno s inačicama iz drugih hrvatskoglagoljskih brevijara. Rad predstavlja uvod u istraživanje Bedina opusa u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti.
pop Tomaš Petrinić iz Banj Dvora u Bužanima ostavlja dug kolofon sastavljen od citatnoga odlomka iz čuvenoga moralno-didaktičnoga traktata Cvijeta kreposti i vlastitih komentara. Na primjeru Petrinićeva kolofona, koji se u ovome radu prvi put analizira, cilj je istražiti odnos glagoljaških pisara/kompilatora prema vlastitom stvaralaštvu.
Utvrđivanjem autoreferencijalnih detalja u kolofonu, i općenito povezanosti sadržaja citatnoga i komentatorskoga dijela, namjera je pokazati kako se pop Tomaš Petrinić svojim postupcima može dijelom opisati kao kasnosrednjovjekovni kompilator/pisar.
Leipzig, known as Meffreth. His interpretation of saint’s biography is partly based on the development of the analogies between the selected details from a particular hagiography and details about animals that were introduced from various sources. This paper analyzes his specific procedure of linking motifs from beast’s, bird’s and saint’s life, which was sometimes motivated by a recognizable virtue of a particular saint and sometimes by an important hagiographical event.
All the bestiary chapters are given in Latin transcription. The aim of this paper is to extend the knowledge about the scale of the popularity of bestiary texts in the Glagolitic community.
U ovome se radu analizira povezanost animalnoga i svetoga u bestijarijskim odlomcima iz glagoljskih sermones de sanctis. Oni svi potječu iz srednjovjekovne zbirke propovijedi Hortulus Reginae koju je u 15. stoljeću sastavio njemački autor Magister Petrus Meffordis iz Leipziga, poznatiji kao Meffreth. Detalji iz svetačkih vita prispodobljuju se karakteristikama životinjskoga i ptičjega svijeta, i to prema različitim antičkim i srednjovjekovnim izvorima. Riječ je o specifičnome postupku povezivanja animalnih i svetačkih motiva koji je katkada bio motiviran prepoznatljivom vrlinom pojedinog svetca, a katkad bitnim događajem iz njegove hagiografije. Animalni svijet u ovim svetačkim propovijedima tako ima trostruku ulogu: memorandi, imitandi i admirandi. Rad sadržava transliteraciju svih novootkrivenih bestijarijskih odlomaka (o feniksu, orlu, golubu, lastavici, ždralu, majmunu, psu, lavu, bazilisku i lasici) koji znatno doprinose poznavanju glagoljskoga bestijarija općenito.
Istraživanje podznačenjskih valera navedenih triju bliskoznačnica pokazalo je postojanje određene dosljednosti u njihovoj uporabi. Exemplum se prevodi kao pelda kada se odnosi na paradigmatski primjer, znatno rjeđe na retoričku figuru. Prilika se pojavljuje na mjestima na kojima je exemplum označavao retoričku figuru, biblijsku parabolu, samo katkad paradigmatski primjer. Srednjovjekovni exemplum kao kratki narativni oblik prevodi se isključivo latinizmom eksempl. U radu se istražuje pokušaj razlikovnoga terminološkoga obilježavanja latinskoga pojma u glagoljskom rukopisu s ciljem utvrđivanja načela na temelju kojih se provodio izbor triju bliskoznačnica.
Organizers: Old Church Slavonic Institute (Zagreb), State Archives in Pazin,
Associazione Archivistica Ecclesiastica (Roma)
dominikancu Johannesu Heroltu (†1468), autoru popularne
latinske zbirke propovijedi, egzempla i mirakula Sermones Discipuli
de tempore et de sanctis cum Promptuario exemplorum et de miraculis
Beatae Mariae Virginis. Heroltovo je djelo u hrvatskoj homiletičkoj
prozi ostavilo višestoljetan trag: od svog ulaska s glagoljskim
Disipulima iz 16. st. koji sadržavaju prijevod u izboru spomenute
zbirke propovijedi, preko fra Matije Divkovića, do autora 17. i 18.
st. koji su upravo u ovoj zbirci kao i u Divkovićevim prijevodima,
nalazili korisne primjere u sastavljanju svojih katehetsko-didaktičnih
djela. U ovom se radu analizira udio Heroltova teksta u Divkovićevoj
katehetskoj i homiletičkoj prozi, tj. u njegovim tumačenjima
osnovnih vjerskih učenja u Nauku krstjanskom (1611) te u njegovu
kompiliranju propovjednih tekstova u Besjedama (1616).
translation of Herolt’s collection of Mary’s miracles which has been the subject of several lengthy studies by Ivanka Petrović. In order to embellish his Besjede with popular instructive
narrative forms, Divković introduced several Herolt’s exempla into his preaching text (Š. Urlić). Divković was not the first one in this part of the world to utilise to a large extent Herolt’s Latin collection Sermones Discipuli de tempore et de sanctis cum Promptuario exemplorum et de miraculis beatae Mariae Virginis. Before the printed editions of Divković’s Zlamenja and Besjeda, as early as the first half of the 16th century, to be precise, there
has been one of the Glagolitic copies of Discipuli, i.e. a Croatian selective translation of the German Dominican Johannes Herolt. Th e present paper compares the Glagolitic translation of Herolt’s exempla with Divković’s translation of the same exempla in his Besjede. Based on the determination of the similarities and differences between the two translations of Herolt’s text, the paper will try to conclude whether Divković, apart from the Latin text of Herolt, could have at least occasionally used a copy of Discipuli made from the same master copy as the Glagolitic Discipuli."
Matica hrvatska, Zagreb 2013., 416 str.
Hrvatska srednjovjekovna proza II. Apokrifi , vizije, prenja, Marijini mirakuli. Stoljeća hrvatske književnosti, sv. 116. Priredila i transkribirala Marija- Ana DÜRRIGL. Matica hrvatska, Zagreb 2013., 357 str.
Slovo 64, 2014, str. 266-270
Slovo 67, 2017, str. 176-183