zarko paic
Žarko Paić is a professor at the Faculty of Textile Technology, Department of Fashion Design, University of Zagreb, where he teaches aesthetics, fashion and visual studies. Graduated at the Faculty of Political Science, M.A. in philosophy at the same university, a PhD in sociology at the Faculty of Humanities in Zagreb. He is the main editor of Journal for Theory, Culture and Visual Arts Fort, deputy editor of the European Messenger, a member of the editorial board for the Visual Arts, Art-e-fact, a member of the International editorial board of IMAGES: Journal for Visual Studies. He has won international awards for literature of Central European countries by Austrian Foundation KULTURKONTAKT from Vienna in 2008. Member of the Croatian Writers Society, the Croatian PEN Centre, Croatian Philosophical Society and the Society for Advanced Philosophy. Head of the scientific research project IMAGE SCIENCE: VISUALIZATION AND CONTEMPORARY ART at the Center for Visual Studies in Zagreb. His research interests are comprehensive and range from theories of globalisation and identities, aesthetics, philosophy of art, philosophy of politics and media philosophy. Published books: Postmodern Game of the World, Durieux, Zagreb, 1996. A Politics of Identity: The Culture as a New Ideology, Antibarbarus Editions, Zagreb, 2005. The Picture Without World: Iconoclasm of Contemporary Art, Litteris, Zagreb, 2006. Theorizing Images (Eds. with Kresimir Purgar), Cambridge Scholars Publishing, Newcastle upon Tyne, 2016. White Holes and the Visualization of the Body, Palgrave Macmillan, London-New York, 2019. Technosphere Vols. I-V. Sandorf
Address: Croatia
Address: Croatia
less
InterestsView All (9)
Uploads
Papers by zarko paic
KAKO ČITATI DELEUZEA
Konceptualna moć stvaranja novih sklo¬pova misaonih struktura s kojim se izravno ili neizravno dohvaća zbiljska situacija u umreženim društvima današnjice, kao i u predviđanju onoga što povezuje ljudsko mišljenje s umjetnom inteligencijom, otvara mo¬gućnost da se čitanje Deleuzea ne izvodi ni u kakvom dijalektičkome ili hermeneutičkome ključu. Ono što je u ovim nastojanjima jedino bitno odnosi se na pokušaj sintetičkoga uvida u transverzalno mišljenje. Nakon Hegela i Heideggera – vrhunca apsolutne metafizike i njezina prebolije¬vanja u iskonskome mišljenju drugoga početka – transverzalno mišljenje predstavlja istinski treći put. To je put koji zapadnjačku filozofiju u pro¬žimanju s umjetnošću i znanošću rastemeljuje preusmjeravanjem u sin¬gularni događaj života kao imanencije.
Knjiga kroz deset studija i četiri poglavlja ne slijedi nikakvu kronoto¬pijsku avanturu Deleuzea od ranih do kasnih njegovih spisa, samostal¬nih i onih koje je potpisao s Felixom Guattarijem. Zbog toga se ne može smatrati monografskim prikazom njegova mišljenja unutar francuskoga poststrukturalizma. Posrijedi je čitanje Deleuzea polazeći od mreže slo¬ženih značenja njegovih pojmova, začudne sinkretičke analize od stoika do Spinoze, Leibniza, Nietzschea i Bergsona, koje je na izvoran način in¬korporirao u suvremenu filozofiju i društveno-humanističke znanosti. Veličina mislioca jest u pronalasku jezika novoga mišljenja. S njime se uvid u povijesnu epohalnost bitka pokazuje na taj način da ga u vrtogla¬voj brzini virtualne aktualizacije života razotkrivaju slike kao vizualizira¬ni pojmovi. Suvremenost 21. stoljeća mjerit će se snagom mišljenja koje će imati mogućnost otpora tehnoznanstvenoj konstrukciji svjetova. Ali ne odbacivanjem ovog planetarno-globalnoga tehnologiziranja, već po¬najprije tako što novo mišljenje mora pronaći tragove svojeg trećeg puta između vladavine kibernetike kao umjetne inteligencije i tehnogeneze estetskog oblikovanja. Mišljenje nikad ne može biti pukom preslikom stvarnosti, niti se njime dosežu samo pragmatički ciljevi. Ono što mišlje¬nje čini virtualnim postajanjem singularnoga događaja jest usmjerenost u vremensku dimenziju nadolazeće budućnosti. Iz nje svaki naš trenutak ovdje i sada dobiva drukčiji smisao, čak i kad je kao u teorijama deter¬minističkoga kaosa sve povezano sa svime, i čak i kad se u svemu tome skriva neka druga i drukčija ruka sudbine. Misliti događaj takve singu¬larnosti znači s Deleuzeom gotovo platonski uzdignuti sâmo mišljenje na rang apsolutne proizvodnje fraktalno određenih svjetova.
Iz Predgovora
Žarko Paić je filozof, sociolog i politolog, profesor na Sveučilištu u Zagrebu. Autor je mnoštva knjiga iz područja filozofije politike, estetike, teorije znanosti, sociologije globalizacije, medijskih i vizualnih studija, a njegova TEHNOSFERA u pet svezaka predstavlja obuhvatni projekt nove digitalne ontologije koja sintetizira procese tehnologiziranja mišljenja i transformaciju suvremenih društava i kultura. Djela su mu objavljena na engleskom jeziku u izdanju Springera, Palgrave Macmillan i Cambridge Scholars Publishinga i imaju zamjetni odjek u društvenim i humnističkim znanostima.
KAKO ČITATI DELEUZEA
Konceptualna moć stvaranja novih sklo¬pova misaonih struktura s kojim se izravno ili neizravno dohvaća zbiljska situacija u umreženim društvima današnjice, kao i u predviđanju onoga što povezuje ljudsko mišljenje s umjetnom inteligencijom, otvara mo¬gućnost da se čitanje Deleuzea ne izvodi ni u kakvom dijalektičkome ili hermeneutičkome ključu. Ono što je u ovim nastojanjima jedino bitno odnosi se na pokušaj sintetičkoga uvida u transverzalno mišljenje. Nakon Hegela i Heideggera – vrhunca apsolutne metafizike i njezina prebolije¬vanja u iskonskome mišljenju drugoga početka – transverzalno mišljenje predstavlja istinski treći put. To je put koji zapadnjačku filozofiju u pro¬žimanju s umjetnošću i znanošću rastemeljuje preusmjeravanjem u sin¬gularni događaj života kao imanencije.
Knjiga kroz deset studija i četiri poglavlja ne slijedi nikakvu kronoto¬pijsku avanturu Deleuzea od ranih do kasnih njegovih spisa, samostal¬nih i onih koje je potpisao s Felixom Guattarijem. Zbog toga se ne može smatrati monografskim prikazom njegova mišljenja unutar francuskoga poststrukturalizma. Posrijedi je čitanje Deleuzea polazeći od mreže slo¬ženih značenja njegovih pojmova, začudne sinkretičke analize od stoika do Spinoze, Leibniza, Nietzschea i Bergsona, koje je na izvoran način in¬korporirao u suvremenu filozofiju i društveno-humanističke znanosti. Veličina mislioca jest u pronalasku jezika novoga mišljenja. S njime se uvid u povijesnu epohalnost bitka pokazuje na taj način da ga u vrtogla¬voj brzini virtualne aktualizacije života razotkrivaju slike kao vizualizira¬ni pojmovi. Suvremenost 21. stoljeća mjerit će se snagom mišljenja koje će imati mogućnost otpora tehnoznanstvenoj konstrukciji svjetova. Ali ne odbacivanjem ovog planetarno-globalnoga tehnologiziranja, već po¬najprije tako što novo mišljenje mora pronaći tragove svojeg trećeg puta između vladavine kibernetike kao umjetne inteligencije i tehnogeneze estetskog oblikovanja. Mišljenje nikad ne može biti pukom preslikom stvarnosti, niti se njime dosežu samo pragmatički ciljevi. Ono što mišlje¬nje čini virtualnim postajanjem singularnoga događaja jest usmjerenost u vremensku dimenziju nadolazeće budućnosti. Iz nje svaki naš trenutak ovdje i sada dobiva drukčiji smisao, čak i kad je kao u teorijama deter¬minističkoga kaosa sve povezano sa svime, i čak i kad se u svemu tome skriva neka druga i drukčija ruka sudbine. Misliti događaj takve singu¬larnosti znači s Deleuzeom gotovo platonski uzdignuti sâmo mišljenje na rang apsolutne proizvodnje fraktalno određenih svjetova.
Iz Predgovora
Žarko Paić je filozof, sociolog i politolog, profesor na Sveučilištu u Zagrebu. Autor je mnoštva knjiga iz područja filozofije politike, estetike, teorije znanosti, sociologije globalizacije, medijskih i vizualnih studija, a njegova TEHNOSFERA u pet svezaka predstavlja obuhvatni projekt nove digitalne ontologije koja sintetizira procese tehnologiziranja mišljenja i transformaciju suvremenih društava i kultura. Djela su mu objavljena na engleskom jeziku u izdanju Springera, Palgrave Macmillan i Cambridge Scholars Publishinga i imaju zamjetni odjek u društvenim i humnističkim znanostima.