Proces motivacije je kompleksniji nego što većina ljudi veruje. Ljudi imaju različite potrebe, postavljaju različite ciljeve kako bi zadovoljili potrebe i preduzimaju različite akcije da bi ostvarili ciljeve. Pogrešno je pretpostaviti da postoji jedan pristup motivaciji koji se uklapa u sve situacije. Najveći problem zdravstvenog menadžmenta je spajanje potrebnog sa ponašanjem koje se nagrađuje. Iako veliki, ovaj problem se, najčešće, ne rešava. Nagrađivanje za rad može biti materijalno i moralno. Prema tome, i motivaciju možemo podeliti na materijalnu i moralnu. Međutim, očigledno je da se, pre ili kasnije, moralni motivi u svesti zaposlenih u zdravstvu pretvaraju u materijalne, pa samim tim, materijalni motivatori imaju neuporedivo veću snagu motivisanja. Moralni motivi mogu se nazvati i kolektivnim motivima, a materijalni - ličnim.
Ovakva klasifikacija potiče od činjenice da se ordeni, priznanja i slične nagrade daju zaposlenima zbog zasluga za celokupnu ustanovu. Vrlo je karakteristično da su moralni motivatori bili izraženi u prvim godinama socijalističke vlasti u mnogim zemljama, pa i u našoj. S druge strane, materijalna motivacija je ono što je i u vreme udarništva bilo prisutno u glavama radnika, ali se nije smatralo moralnim, jer nije bilo u skladu sa tada aktuelnom ideologijom. Kada se, nekoliko decenija kasnije, počelo bez ustezanja govoriti o zaradama i ličnim prihodima-lični motivi postali su primarni. U razvijenim zapadnim zemljama, a naročito u istočnoj Aziji (Japan, Koreja), uspešno se ukrštaju kolektivni i lični motivi. Motivacija je proces pokretanja ljudske aktivnosti koja se usmerava prema postizanju određenih ciljeva.
Motivacija predstavlja skup procesa koji podstiču, usmjeravaju i održavaju ljudsko ponašanje ka odredjenom cilju. Dakle, to je spremnost da se nešto učini. Uslov motivacije je zadovoljenje neke potrebe. Ona je faktor individualnog rada pojedinca pored sposobnosti, resursa i vanjskih okolnosti.
Motivacija se može definisati kao spremnost pojedinca na akciju da bi zadovoljio svoju potrebu.
Motivatori su podsticaji na djelovanje. Odražavaju želje i pojačavaju žudnju za zadovoljenjem istih. To su i sredstva kojima se daje prioritet i rangiraju potrebe.
Мотив и мотивација су појмови из психологије који представљају чиниоце који подстичу на покретање активности јединке; изазивају одређено понашање, одржавају га и усмеравају ка неком циљ
Motivacija za ucenje spada u osnovne psiholoske faktore uspesnog ucenja..
U svim periodima ,ako pogledamo istorijski njoj se nije predavao isti znacaj kao danas.U savremenoj psihologiji motivaciji se pridaje veliki znacaj.U skoli i u nastavi kao jedan od najznacajnijih problema postavlja se: kako motivisati ucenika za ucenje?
Ovo je veoma znacajno zbog toga sto ucenici iako su sposobni za ucenje.ako nisu motivisani, ne rade, ne uce dovoljno i naravno,ne postizu uspeh u ucenju.Desava se da ucenik koji je postizao slab uspeh,odjednom pocinje da se zainteresuje za rad,to se objasnjava time da se je ucenika nesto zainteresovalo,motivacija mu je porasla,poceo je da uci i rezultati su se promenili.
Sta nas pokrece na aktivnost? Zasto cinimo ono sto cinimo? Sta odredjuje kako cemo se ponasati, kako cemo postupati u nekoj situaciji? Ova i mnoga druga pitanja polaze od uverenja da iza svakog ponasanja,svake aktivnosti,svakog postupka postoji neki pokretac,neki cinilac,uzrok ili determinanta.Postoji veliki broj motiva koi pokrecu coveka na neku aktivnost(organski motive,seksualni motivi.licni i socijalni motivi).
Motivacija kao faktor uspesnosti u ucenju predstavlja faktor uspesnosti i u samom nastavnom procesu.
Motivacija se mose identifikovati u razlicitim elementima nastavnog procesa, kako u pojedincu koji uci, tako i u uzoj i u siroj okolini koja direktno ili indirektno utice na sam proces ucenja.Motivacija u nastavnom procesu je veoma kompleksna i njenu dinamicnost,korelativnost sa drugim faktorima i sveobuhvatnost je tesko pratiti.Medjutim, motivacija je jedn od najznacajnijih cinilaca u napredovanju i obrazovanju pojedinca.Iskoriscenost i razvijenost opstih i specificnih sposobnosti pojedinca u nastavnom procesu zavisi od motivacije, ali se to odnosi i na druge komponente licnosti(osobine,interese.nivo aspiracije,znanje
Ljudsku aktivnost pokreću motivi, usmeravaju je i održavaju sve dok se aktivnost ne ispuni.
Motivacija je jedna od najvažnijih tema u menadžmentu zato jer organizacije ostvaruju ciljeve putem radnih učinaka i rezultata zaposlenih i menadžera. Da bi zaposleni ostvarili svoje radne učinke moraju biti zadovoljena tri osnovna faktora a to su:
- sposobnost zaposlenih da ostvare učinak
- šanse zaposlenih da ostvare učinak
- motivacija zaposlenih da ostvare učinak
Prvi faktor, sposobnost zaposlenih da ostvare učinak se postiže obrazovanjem i treningom. Drugi faktor, šanse zaposlenih da ostvare učinak pruža organizacija i organizaciona struktura preduzeća.
Ipak, i pored toga što je zaposleni obučen da obavi radni zadatak i što mu organizacija omogućuje da zadatak uspešno obavi – ništa od navedenog nema smisla ukoliko zaposelni nije motivisan da zadatak ostvari.
Motivacioni faktori su stvari koje pojedinca podstiču na delovanje. To su, takođe, sredstva pomoću kojih se mogu pomiriti sukobljene potrebe ili naglasiti jedna potreba tako što će joj se dati prioritet nad drugim potrebama . U poslovnoj organizaciji menadžeri moraju poznavati sve motivacione faktore koji im stoje na raspolaganju. Takođe, moraju znati da ih na odgovarajući način primene, odnosno kombinuju, jer svaki pojedinac može istu potrebu da zadovolji na više različitih načina, a takođe će, primena istih motivacionih faktora kod različitih ljudi za rezultat imati različite performanse.
Mullins takođe svrstava motivacione faktore rada u tri osnovne katergorije i to :
- ekonomske nagrade kao što su zarada, razne beneficije, penzioni fondovi, materijalna
dobra i osiguranje – ovo je instrumentalni pristup poslu, a bavi se "drugim stvarima"
- untutrašnje zadovoljstvo koje proizlazi iz same prirode posla, interesa za posao i
ličnog razvoja – ovo je lični pristup poslu i bavi se "samim sobom"
- društveni odnosi kao što su prijateljstva, grupni rad i želja za pripadanjem, statusom i
povezanošću – ovo je društveni pristup poslu i bavi se "drugim ljudima"
Bez obzira na različite teoretske pristupe klasifikaciji, faktori koje menadžment u
praksi koristi kao instrument podsticaja moraju biti odabrani tako da predstavljaju odgovarajuću kombinaciju nagrada i kazni kako bi se postiglo željeno ponašanje zaposlenih, što nije jednostavan posao i zahteva napor i odgovornost menadžera.
UVOD
Ljudsku aktivnost pokreću motivi, usmeravaju je i održavaju sve dok se aktivnost neispuni.Motivacija je jedna od najvažnijih tema u menadžmentu zato jer organizacije ostvarujuciljeve putem radnih učinaka i rezultata zaposlenih i menadžera. Da bi zaposleni ostvarilisvoje radne učinke moraju biti zadovoljena tri osnovna faktora a to su:- sposobnost zaposlenih da ostvare učinak - šanse zaposlenih da ostvare učinak - motivacija zaposlenih da ostvare učinak Prvi faktor, sposobnost zaposlenih da ostvare učinak se postiže obrazovanjem itreningom. Drugi faktor, šanse zaposlenih da ostvare učinak pruža organizacija iorganizaciona struktura preduzeća.Ipak, i pored toga što je zaposleni obučen da obavi radni zadatak i što mu organizacijaomogućuje da zadatak uspešno obavi – ništa od navedenog nema smisla ukolikozaposelni nije motivisan da zadatak ostvari.
Uvodna reč
Danas je poznato da je motivacija ključni činilac dinamike procesa učenja koji, doduše, još nije do kraja istražen, a ni dovoljno poštovan u pedagoškoj praksi. Naime, već iz praktičnih pedagoških iskustava proizlazi da samo motivisani učenici počinju sa učenjem,uče (pitaju, slušaju, preispituju, čitaju, razmišljaju, upoređuju, doživljavaju, shvataju...),odnosno, istraju u učenju sve dok ne završe svoje zadatke ili ne ostvare postavljeneciljeve učenja. To potvrđuju i empirijska istraživanja sprovedena na različitim krajevimasveta. U njima je, pored korisnih novih saznanja o motivaciji za učenje, eksplicitnoisticano da je za uspešno podučavanje u školi, koje vodi kvalitetnom znanju iostvarivanju koncepta sveživotnog učenja, od velikog značaja nastavnikovo prepoznavanje i poštovanje motivacionih karakteristika učenika.Zbog toga centralno pitanje koje čini crvenu nit priručnika jeste pitanje o sadržajimastručne kompetentnosti nastavnika za uspešno motivisanje učenika u školi. Naime,školsko učenje je posebna vrsta učenja, koja se od spontanog, svakodnevnog učenjarazlikuje upravo po intenzitetu motivisanosti za učenje. Recimo, ako je učenik motivisanza učenje na određenom području ili u aktivnosti koju sam odabere ili /i koja je poželjna ukontekstu njegovog socijalnog okruženja, to još ni izdaleka ne znači da će taj učenik i pored svojih dispozicija biti jednako motivisan i za učenje u školi. Činjenica je da učenik u školi ne bira sam školske predmete i sadržaje učenja, niti određuje tempo učenja, niti utom procesu sam bira svoje vršnjake (školske drugove) ni odrasle (nastavnike, roditelje)za saradnju, ali da se, bez obzira na nabrojano, od njega zahteva kvalitetno znanje, kojemože da ostvari samo ako je dobro motivisan za učenje. To konkretno prema Ryanu iDeci (2000a) znači da:a) učeniku znanje i učenje predstavljaju važne vrednosti unutar njegovog sistemavrednosti, b) učenika interesuje sve što je vezano za učenje, odnosno savladavanje određenihspretnosti učenja,c) učenik želi da napreduje u svom znanju, odnosno u kompetentnosti učenja,d) učenik smatra da može kompetentno da učestvuje u procesu učenja i da je u protivnom u stanju da potraži odgovarajuću pomoć,e) trenutni uspesi u učenju, kao i neuspesi, učenika podstiču na istrajnost u aktivnomučešću u procesu učenja i u ostvarivanju rezultata učenja
1
Uvod
Danas je poznato da je
motivacija ključni činilac dinamike procesa učenja koji,doduše,
još nije do kraja istražen, a ni dovoljno poštovan u pedagoškoj
praksi.Motivacija kao skup motiva predstavlja neophodno gorivo za uspeh svake ljudskeaktivnosti
.
Motivacija je upravo sve
ono što ljudsko znanje
pretvara u uspeh, odnosno u
ostvareni, željeni cilj
. Jasno definisani ciljevi, formulisane vizije i misije, veliki su motivi i
pokretači u smeru pozitivnih menjanja. Realzacija svakog cilja počinje odlukom, a to je prvi
korak.
Kada imamo želju i volju da ostvarimo odreĎ
eni cilj, kada zbog tog cilja pokrenemo
fizič
ke i intelektualne resurse, kada se aktivno i trajno usmerimo na osvarenje cilja koji smo
postavili možemo reć
i da smo motivisani. Pitanje motivacije je pitanje pokretanja, usmeravanja i
održavanja aktivnosti kojom čovek zadovoljava svoje fiziološke ili psihičke potrebe. Naše ponašanje se može objasniti našim motivima. Na pitanje
zašto
nešto radimo, najčešći odgovor jezato što to želimo, zato što imamo potrebu za nečim ili zato što nas je nešto od spolja “nateralo”
na to.
Formula uspešnog studiranja mogla bi se ispisati kao zbir tri važna faktora
- motivacije,
pravilne ishrane i redovne fizičke aktivnosti. PotvrĎeno je da su student
i koji su motivisani za
učenje uspešniji, kao i da oni koji se pravilno hrane i redovno vežbaju
, bolje pamte.Motivacija je
jedan od odlučujućih uvoda učenja uopšte, ako nema motivacije ne pomažu ni najbolji postupci.
Motivacija se odnosi na unutrašnje činioce koji podstiču javljanje aktivnosti, usmeravaju je kaodreĎenim objektima, održavaju i regulišu. Takve činioce nazivamo motive. Mnogi istraživačismatraju da su faktori koji pokreću ponašanje verovatno različiti od
faktora koji omogućavajuistrajnost i regulaciju ponašanja
Uvod........................................................................................................................................1
Predmet psihologije motivacije ..............................................................................................2
Teorije motivacije....................................................................................................................3
Definicije motivacije ............................................................................................................... 4
Osnovni motivacioni pojmovi ................................................................................................. 5
Motiv ...................................................................................................................................... 6
Potreba ................................................................................................................................... 9
Podsticaj ................................................................................................................................11
Instinkt .................................................................................................................................. 12
Nagon ....................................................................................................................................13
Motivacioni procesi ...............................................................................................................14
Motivacioni ciklus ..................................................................................................................15
Odnos između emocija i motivacije ...................................................................................... 16
Motivacija za postignuće ...................................................................................................... 16
Motivacija u nastavnom procesu .......................................................................................... 18
Motivacija za rad i motivacija za kvalitet .............................................................................. 20
Motivacija za sport ............................................................................................................... 22
Motivacija i novac ................................................................................................................ 24
Zaključak .............................................................................................................................. 24
Literatura ......
POJAM MOTIVACIJE………………………………………………………………... 3
VRSTE MOTIVACIJE……………………………………………………………….. . 3
MOTIV POSTIGNUĆA…………………………………………………………........ . 4
MOTIV RADOZNALOSTI…………………………………………………………... 4
ULOGA I POSTUPCI VASPITAČA U MOTIVISANJU DECE…………………… 5
MOTIVACIJA ZA UČENJE……………………………………………………..........7
KARAKTERISTIKE MOTIVACIJE KOD MALE DECE……………………...........7
FAKTORI KOJI UTIČU NA MOTIVACIJU………………………………………. .. 7
RAZVOJ MOTIVACIJE…………………………………………………………….... 9
POVEĆANJE MOTIVACIJE………………………………………………………... 10
STRATEGIJE MOTIVISANJA DECE……………………………………………… 10
ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………12
LITERATURA……………………………………………………………………….. 13
1.0. POJAM MOTIVACIJE
Kako motivirati dijete za učenje
Autor: Marija Novoselić Školska psihologija 21/08/2013 0
„Najvažniji motiv za rad u školi i u životu, jest zadovoljstvo u radu, zadovoljstvo u njegovom rezultatu i znanju o vrijednosti koju taj rezultat ima za zajednicu… Poznavao sam djecu koja su više voljela školu nego praznike.“ Albert Einstein
Učenici u školu moraju ići svaki dan, a gradivo koje trebaju učiti nije uvijek zanimljivo i često je preopširno. Učenicima je često dosadno, a nisu uvijek ni entuzijastični za nešto što se mora raditi svaki dan. Neprestana ispitivanja, pritisci, zadani rokovi i natjecanje mogu demotivirati učenike za rad i učenje pa im škola često predstavlja mjesto gdje doživljavaju tjeskobu. Tako se današnji učitelji i profesori, uz sva znanja i kompetencije, susreću s velikim izazovima kako motivirati učenike.
Pregled 83 istraživanja u kojima su sudjelovali učitelji početnici iz devet zemalja, pokazao je da su, uz disciplinu, najviše zabrinuti za motivaciju učenika za učenje (Veenman, 1984; prema Vizek Vidović, Vlahović-Štetić, Rijavec i Miljković, 2003). Ovakvi rezultati ne čude s obzirom na to da se zna da je motivacija od presudne važnosti za učenje. Motivacija za učenje povezana je sa školskim uspjehom, ali i s pozitivnim stavovima prema školi, boljom disciplinom i većim zadovoljstvom, kako učenika, tako i učitelja (prema Vizek Vidović i sur., 2003).
Motivacija dolazi od latinskog glagola movere što znači kretati se. Najjednostavnije rečeno, motivacija se povezuje s idejom pokretačke snage unutar pojedinca, koja dovodi do određene aktivnosti. Potiče učenike da se angažiraju u određenoj aktivnosti, ali i određuje koliko će naučiti. Jedna je od najvažnijih komponenti koja utječe na učenje motivacija. Često je za školsko postignuće važnija motivacija od samih sposobnosti učenika. Zanimljivo je da učenici vrlo rano postaju svjesni svojih sposobnosti učeći različite obrazovne sadržaje. Znaju koje predmete više vole te koje gradivo lakše usvajaju. Tako učenici oblikuju svoje sklonosti prema određenim predmetima te one koji su im draži proširuju dodatnim informacijama (Grgin, 2004).
Važna je uloga motivacije za vrijeme učenja jer motivacija može utjecati na to što, kada i kako se uči. Također, kako motivacija utječe na novo učenje, tako utječe i na učinak u prethodno naučenim vještinama, strategijama i ponašanjima koja imaju važne implikacije za školovanje. Primjerice, učenici koji ne osjećaju da su voljeni i prihvaćeni od drugih i koji nemaju samopoštovanja i samopouzdanja, neće imati snažnu motivaciju da dostignu neke više ciljeve učenja (npr. dublje razumijevanje gradiva, kreativne ideje i sl.). Iako, ponekad se takvi učenici žele istaknuti ili nekom dokazati pa će se ipak potruditi i motivirati za učenje.
Kada je učenicima neko gradivo zanimljivo, učit će ga iz radoznalosti i zbog interesa te neće očekivati nagradu. Tada su učenici intrinzično motivirani, odnosno, imaju unutarnju motivaciju za učenje (radoznalost, osjećaj da su sposobni nešto obaviti, osjećaj rasta i razvoja te potreba za znanjem). Za razliku od intrinzične, ekstrinzična je motivacija ona koja je pod utjecajem vanjskih faktora te otuda i naziv vanjska (ekstrinzična) motivacija. To može biti dobra ocjena, pohvala, priznanje, lakši upis na fakultet ili neka druga nagrada.
Senécal, Julien i Guay (2003) utvrdili su da intrinzično motivirani učenici u interpersonalnim odnosima i učenju u manjoj mjeri doživljavaju konflikt uloga, odnosno, otporniji su na pritisak prijatelja koji ih zovu van u vrijeme kada moraju učiti za ispit te su manje skloni odlaganju učenja.
Gotovo svi nastavnici voljeli bi imati motivirane učenike kako bi ih lakše mogli poučavati, no kako ih motivirati ujedno je i velik izazov, ali i dužnost. Nastavnici na svakom satu trebaju održavati pozornost, povećati važnost predmeta te graditi pouzdanje u sposobnosti i poticati zadovoljstvo učenika.
KAKO POVEĆATI INTRINZIČNU MOTIVACIJU?
Prvi je korak uspostaviti pozitivan odnos nastavnika i učenika što bi rezultiralo pozitivnim stavom prema predmetu i dotičnom gradivu.
Nastavnici se trebaju potruditi stvoriti pozitivno ozračje za rad, i sami sa zadovoljstvomtrebaju predavati gradivo, zanimati se za učenike i poticati svakog učenika pojedinačno. Također, korisno je da nastavnici potiču pozitivnu dinamiku grupe (Trškan, 2006).
Povezati gradivo sa stvarnim životom
Učenicima je na nastavi često dosadno i većinu gradiva doživljavaju nepotrebnim jer se naizgled čini kako je ono nepovezano s vanjskim svijetom. S obzirom na to, ono što se uči potrebno je povezati sa stvarnim životom kako bi učenicima gradivo postalo zanimljivije te da bi mogli u svemu tome pronaći povezanost i logiku. Nastavnici koji od svojih učenika traže da što više povezuju nastavne sadržaje, tehnike i procedure učenja s njihovim životnim potrebama i iskustvima, kod učenika potiču znatiželju te učenici uče lakše i brže. Ako učenici neko gradivo dožive smislenim, veća je vjerojatnost da će biti motivirani i razviti interes za njega. Istraživanje Marinovića (2012), provedeno na studentima prve godine diplomskih studija, sugerira da je konačni uspjeh studenata bio to bolji što su se studenti osjećali učinkovitijima te kada su više procjenjivali vrijednost kolegija. Iako je ovdje veći naglasak na motivaciji kod učenika, može se povući paralela, tj. što su učenici ili studenti više uključeni u sam nastavni sadržaj i što ga percipiraju zanimljivijim i vrijednim, to će voditi ka većoj motivaciji za učenjem.
Gradivo prilagoditi učeničkim interesima
Kako je gradivo propisano planom i programom, često ga je nemoguće mijenjati. Ponekad je teško omogućiti učenicima da sudjeluju u aktivnostima koje njih zanimaju ili vesele. S obzirom na to, potrebno je u nastavu uključiti sadržaje koji će učenike zainteresirati. Korisno je da učitelji poznaju ono što učenici vole jer tako mogu ubaciti zanimljivosti u gradivo koje treba naučiti. Također, korisno je i omogućiti izbor tema i načine kako izvesti određene zadatke (učenici biraju književna djela koja će pročitati i o njima izvještavati ili teme koje će istražiti). Pri utvrđivanju i proširivanju učeničkih interesa mogu pomoći i izborni predmeti. Zanimljivi su i dani projekata u školama – tada svi učenici mogu sudjelovati i na zanimljiv način prezentirati svoje znanje te se uključiti u aktivnosti koje ih zanimaju.
Nastavu obogatiti novim sadržajima i raznolikošću
Kako bi se izbjegla monotonija nastavnog sata, poželjno je nastavu obogatiti novim sadržajima. Ponekad je dobro pogledati film na određenu temu ili barem nekakav isječak, nešto demonstrirati, prikazati na računalu i slično. Uz navedeno, učitelji mogu koristiti i različite nastavne motivacijske tehnike: križaljke, asocijacije, kvizove, mentalne mape te slično.
Aktivirati učenike
Učenici ne vole biti pasivni slušači te je važno omogućiti im sudjelovanje. Nastavnici trebaju osmisliti metode koje uključuju učenikovu osobnu angažiranost. Primjerice, učenici mogu napraviti nekakav poster, projekt te kroz igranje uloga ili simulaciju prikazati naučeno. Kada određeni sadržaj dožive „iznutra“, to može potaknuti interes i motivaciju za učenje. Dobar primjer iz prakse:
Učiteljica je učenicima 2. razreda, koji su trebali učiti što je pošta, pismo i kako se šalje, umjesto tradicionalnog objašnjavanja što je što, omogućila aktivno sudjelovanje. Učenici su na početku sata napisali svoje ime, prezime i adresu te papiriće s podacima stavili u jednu kutiju. Kasnije je svaki učenik izvukao ime jednog učenika u razredu i trebao je napisati nešto lijepo o tom učeniku. Kada su završili s pisanjem, učenici su papirić stavili u omotnicu i napisali adresu uz upute učiteljice. Potom su otišli do obližnjeg kioska, kupili marku, zalijepili je na kuvertu i odnijeli u poštu. Kada su učenici izmijenili iskustva kako su se osjećali kada su dobili pismo, pokazalo se da su svi bili oduševljeni jer su inače pisma dobivali njihovi roditelji.Takav način rada vrlo je koristan, jer ono što su naučili, odmah su i primijenili (iskustvo), što doprinosi osjećaju zadovoljstva.
Pomoći učenicima da sami postave svoje ciljeve
Učenici će biti motiviraniji ako sami sebi postave cilj za učenje, a osim toga, više će se truditi da ga ostvare. Pri tome – u postavljanju kratkoročnih, mjerljivih i specifičnih ciljeva – pomoć učitelja može biti vrlo korisna. Primjerice, „Vježbat ću zadatke iz zadnje lekcije fizike sve dok ih ne riješim točno.“ dobro je postavljen cilj. Važno je da učenik nauči postavljati realne ciljeve te da ga učitelji pohvale za postavljanje i ostvarivanje. Kada učenik doživi uspjeh, ujedno dobiva i pozitivnu sliku o sebi jer je sposoban obaviti zadatak, što utječe na njegovo samopoštovanje i motivaciju za buduće djelovanje.
Učenici vrednuju svoj rad i zalaganje te ga često pripisuju svojim sposobnostima, trudu ili sreći. U postavljanju ciljeva, učenicima mogu pomoći školski psiholozi tako da im osvijeste njihove potrebe i interese. Osim toga, kroz radionice „Kako učiti?“ mogu im se približiti određene tehnike i strategije učenja na zanimljiv i koristan način. Istraživanja pokazuju da motivirani učenici imaju izraženije dubinsko procesiranje obrazovnog sadržaja. Stoga je važno prvo motivirati učenike kako bi sam proces učenja bio što kvalitetniji, a znanje dugotrajno. Također, pokazalo se da su učenici koji koriste obrambene motivacijske strategije (kako bi zaštitili svoje samopoštovanje) skloniji obrascu površinskog procesiranja obrazovnih sadržaja (Marušić, 2013).
Reducirati napetost
Nastavni sadržaj potrebno je osmisliti tako da svaki učenik bude sposoban obaviti određene zadatke jer to dovodi do osjećaja uspjeha te smanjuje napetost i dosadu. Bilo bi dobro da se ocjene ne naglašavaju previše. Korisno je učenike podučiti kako se nositi sa stresom, ako do tih situacija dođe. Također, treba izbjegavati vremenski pritisak jer on može biti frustrirati i demotivirati učenike.
Poticati radoznalost
Neobičnosti, iznenađenja i neočekivane aktivnosti pobuđuju radoznalost kod učenika te rezultira njihovom pažnjom. Mogu se postavljati paradoksalna pitanja kako bi se učenici zainteresirali (npr. iz povijesti – „Ako je Rimsko carstvo bilo najmoćnije, zašto je propalo?“). Važno je da su učitelji svjesni onoga što učenici već znaju kako bi na temelju toga mogli razviti učeničku radoznalost i ambiciju. Kada učenici osjete unutarnje zadovoljstvo tijekom učenja, bit će veseliji i motiviraniji za rad.
Naučiti učenike da uče ono što im nije zanimljivo
Često učenici izbjegavaju učiti ono što im nije zanimljivo, ali zato je važno upoznati njihove stavove i način kako pristupaju učenju, kojim tempom, energijom i željom. Bitno je da nastavnici uoče napore koje učenici ulažu u učenje manje zanimljivih sadržaja kako bi ih mogli pravovremeno potkrepljivati. Primjerice „Danas ste uložili velik napor. Posao je bio težak i dobro ste ga obavili.“. Također, nastavnik se može poslužiti i optimalnom razinom humora kako bi nastava bila zanimljivija.
Školski je program propisan i često nisu moguća odstupanja, ali kad god je moguće, nastavni sadržaj treba povezati s učenikovim iskustvom kako bi pronašao jasnu vezu zašto je to važno. Potrebno je u njemu probuditi interes za ono što se uči kako bi težio uspjehu. Važno je da učitelji nastoje gradivo učiniti što je više moguće intrinzično zanimljivim te koristiti ekstrinzične nagrade kada je potrebno. Ponekad su vanjske nagrade nužne kako bi se učenika potaknulo na rad ili učenje. Kada se učenika zainteresira, takve nagrade mogu se postupno ukidati (prema Vizek Vidović i sur., 2003).
O ekstrinzičnoj motivaciji i o tome kako roditelji mogu doprinijeti motivaciji svog školarca čitajte u idućem tekstu.
Reference
Grgin, T. (2004). Edukacijska psihologija. Jastrebarko: Naklada Slap.
Marinović, L. (2012). Ispitivanje odnosa studentskih percepcija kvalitete kolegija, nekih aspekata motivacije i postignutog uspjeha. 18. Dani psihologije u Zadru – Sažeci radova. Zadar.
Marušić, I. (2013). Uloga ličnosti, samopoimanja i motivacije u odabiru kognitivnih strategija učenja. 22. Dani Ramira i Zorana Bujasa – Sažeci radova. Zagreb.
Senécal, C., Julien, E. i Guay, F. (2003). Role conflict and academic procrastination: A self-determination perspective. European Journal of Social Psychology, 33, 135-145.
Trškan, D. (2006). Motivacijske tehnike u nastavi. Povijest u nastavi, 7, 19-28.
Vizek-Vidović, V., Rijavec, M., Vlahović-Štetić, V. i Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. IEP: Zagreb.
Literatura:
Stevanović, B. (1977): Pedagoška psihologija. Beograd. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Jekić, M. (2009): Motivacija u osnovnom matematičkom obrazovanju. Norma. 2 (201-211).
Vučić, L. (2005):Pedagoška psihologia. Beograd:Savez društava psihologa
Srbije.
Lalić-Vučetić, N. (2007): Podsticanje učenika pohvalom i nagradom. Bograd. Institut za pedagoška istraživanja.
Krstić, D. (1980): Učenje i razvoj: pedagoška psihologija. Beograd. Naučna knjiga.
Brofi, Dž. (2015): Kako motivisati učenike da uče.
Rheinberg, F. (2007): Motivacija.
Đorđević J. i N. Potkonjak (1983): Pedagogija. Beograd. Naučna knjiga.
Rakić. B. (1970): Motivacija i školsko učenje. Sarajevo. Zavod za izdavanje udžbenika.
Tamara Stanojević