Inkluzivna Praksa

Inkluzivni odgoj i obrazovanje kvalitetno je obrazovanje koje omogućuje da se svakom djetetu osiguraju optimalni uvjeti za sudjelovanje, učenje, rast i razvoj. Stoga, od svakog učenika treba tražiti upravo onoliko koliko može pružiti, kako učenike ne bismo niti sputavali niti obeshrabrili. Ovako shvaćeni, inkluzivni  odgoj i obrazovanje otvaraju mogućnosti i daju priliku da se i darovitim učenicima osigura adekvatan odgojno-obrazovni rad u školi. Cilj istraživanja je bio utvrditi odgojno-obrazovni rad s darovitom djecom u osnovnim školama, te predložiti neke korake koje nastavnici mogu napraviti u redovitoj nastavi kako bi podržali učenje i sudjelovanje svih učenika. Opći zaključak istraživanja je da odgojno-obrazovni rad s darovitim učenicima u osnovnim školama nije na zadovoljavajućoj razini i da se u zakonskim aktima, teoriji, a posebno školskoj praksi trebaju napraviti vidljive promjene u korist ovih učenika. To ne znači da je ta briga potpuno izostala, ali je ona više deklarativne naravi. Inkluzivno obrazovanje mora biti prepoznato kao prilika za djecu koja su darovita, kako bi se ostvario individualni i društveni cilj, pružilo optimalno obrazovanje, te kako ovi učenici ne bi postali učenici s neprihvatljivim oblicima ponašanja. Inkluzivnim obrazovanjem moguće je primijeniti klasične metodičke oblike odgojno-obrazovnog rada: grupiranje, obogaćivanje i akceleracija. Pri realizaciji grupiranja posobno preporučujemo klaster grupiranje, kod obogaćivanja svrsishodnu dodatnu nastavu, Bloomovu taksonomiju odgojno-obrazovnih ciljeva i Dottrensove nastavne listiće i, svakako, kvalitetno organiziranu akceleraciju kada za to postoje opravdani razlozi.
Ključne riječi: inkluzija, iznadprosječnost, kreativnost, nastava, nastavničke kompetencije