Grčka mitologija

Grčka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima, a korijen joj je u vjerovanju starih Grka.^[1] Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi i sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu. Teogoniju ili postanak bogova opisivali su mnogi izvori, a najpoznatije je Hesiodovo djelo Teogonija. Prema orfičkim misterijama iz Haosa prvo proizlazi Nikta.

Stari Grci su među svojim piscima imali tumače mitova: Teagen, Metrodor, Stesimbrot i Herodor.^[2] Dešavalo se da su starogrčki dramaturzi i pjesnici ponekad mijenjali sadržaj mita radi ostvarivanja neke poruke^[3]. Primjer takvog postupka se može pronaći kod Pindara kad je umjesto klasičnog mita o Tantalovoj gozbi gdje Pelop izgubio svoje pleća i dobio nova od slonove kosti izmijenjeno da je Pelop sa njom rođen.^[4] Praksu izmjene mitova radi odgoja mladeži zagovara i Sokrat u drugoj knjizi Platonove Države.^[5]

Primordijalni bogovi

Haos je ništavilo iz kojeg prva bića dolaze u postojanje te se ta prva bića, Haosova djeca. Ona su:

Ereb - vječna tama, nastaje iz Haosa.
Nikta – tamna noć (prema drugim izvorima nastala je iz spajanja Haosa sa Erebom).
Eter - vječno svjetlo (čisti zrak neba koji dišu bogovi).
Hemera - svijetli dan.
Eros - spajatelj, prema Hesiodu je on prvi koji je nastao jer je morala postajati moć, snaga koja će garantirati spajanje svemira. Bog odgovoran za požudu, ljubav i seks, također je štovan kao očinsko božanstvo. Jedan od koncepata Erosa u grčkoj misli jest taj da je Eros prastaro božanstvo koje utjelovljuje ne samo snagu erotske ljubavi nego također i kreativni poriv uvijek stvarajuće prirode, prvorođeno svjetlo koje je došlo u postojanje i uređenje svih stvari u svemiru. U eluzijanskim misterijama slavljen je kao Protagonus – prvorođeni.
Geja – Majka Zemlja, kasniji oblik preindoeuropske Velike Majke koja potječe iz razdoblja neolita.
Tartar – božanstvo i mjesto u podzemlju (još dublje od Hada). U drevnim orfičkim misterijama Tartar je također i neograničena prvopostojeća "stvar" iz koje nastaju svjetlost i svemir.
Uran - zvjezdano nebo.
Pont - more.

Titani, Kiklopi i Hekatonhiri

Titani su loza Urana i Geje, prvorođeni, prva božanstva nastala parenjem, bogovi s Olimpa nastaju parenjem Titana. Prvi naraštaj:

Feba - Kejova supruga, božica Mjeseca.
Hiperion - bog svjetla i sunca, stvara sa suprugom Tejom boga Sunca Helija, božicu Mjeseca Selenu, boginju zore Eju
Kej - bačen je u Giros.
Krej - Euribijin suprug.
Kron - Zeusov otac, Rejin suprug, postaje vladar svijeta nakon oca Urana.
Mnemozina - majka devet Muza, zaštitnica znanosti.
Japet - suprug nimfe Klimene, nakon poraza bačen u Tartar
Okean - gospodar mora i najjači Titan, stvorio je rijeke, mora i nimfe.
Reja - Hestijina, Demetrina, Herina, Hadova, Posejdonova i Zeusova majka, vlada sa suprugom Kronom, najljepša Titanida.
Teja - Kejova supruga.
Temida - božica pravednosti i reda, druga Zeusova supruga (nakon Metide), poznaje budućnost i omogućila je Deukalijonu i Piri da prežive veliku poplavu da bi mogli ponovno nastaniti Zemlju.
Tetija - božica mora, Okeanova supruga, proklela je zvijezde.

Kiklopi su:

Bront – grmljavina
Sterop – grom
Arger (sjajni) – snaga i moć svih zanata

Potom dolaze Hekatonhiri:

Stvaranje bogova

Unutar grčke mitologije vidljiva su dva načina za dolazak u život:

dijeljenje (Geja, Nikta)
parenje (Hiperion, Zeus)

Prvobitna božanstva nastaju dijeljenjem od Haosa, no poslije Geje sva božanstva koja su nastala dijeljenjem potiču od Nikte (tamne noći).^[6] Također božanstva nastala dijeljenjem gotovo nikada se ne udružuju s božanstvima nastalim parenjem. Primjećuje se model reprodukcije, iz akcije dvaju bića, muškog i ženskog, u božanskom, a i u ljudskom društvu. Prvi odgovor mita na pitanje: Koji je uzrok ovome? postaje : Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka. Nakon Haosa se pojavljuje Geja, Zemlja, koja dijeljenjem stvara Urana (zvjezdano nebo), svog sina i muža, njoj jednakog da je prekriva, te Ponta (dubine mora i planinske vrhunce). Parenjem s Uranom nastaju Okean (svjetski okean) i Krije, te Titani.

Spisak grčkih bogova i božica

Zeus je s bogovima živio na Olimpu, bio je otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima rođeni su polubogovi i heroji: Alkmenin i Zeusov sin odlikovao se snagom i izveo je niz junačkih pothvata. Prema priči razdvojio je stijene koje su sastavljale Evropu i Afriku, spojio Atlantski okean i Sredozemno more. Tako su nastali Heraklovi stupovi i između njih Gibraltarski prolaz. Grčki bogovi imali su sve ljudske mane i vrline: oni vole, mrze, griješe u izvanbračnim vezama, opijaju se medovinom. Na njih kao i na ljude djeluju Mojre (Srde).

Zeus - otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, groma, munje i oluje
Hera - Zeusova sestra i žena, ljubomorna i osvetoljubiva božica
Atena, Palada - "ratoborna", božica mudrosti, zaštitnica gradova i obrtnika, simbol umjetnosti. Prema priči nije rođena od majke “već iskoči iz glave ocu svom”!
Artemida - Zeusova i Letina kći, božica lova, Apolonova sestra.
Afrodita - božica ženske ljepote i ljubavi, ona je "izrasla iz morske pjene", po drugom mitu je Zeusova i Dionina kći.
Apolon, Feb - sin Zeusa i Lete, strijelac i zaštitnik umjetnosti i muške ljepote.
Ares - Zeusov i Herin sin, bog rata i bojne vreve, simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage.
Asklepije - bog liječništva
Amfitrita - Posejdonova žena, jedna od 50 Nerejida, Tritonova majka.
Dioniz - bog prirode, vinove loze.
Demetra - božica plodnosti, poučavala je ljude poljoprivredi.
Eol - bog vjetra.
Eros - bog ljubavi, Afroditin sin. Prikazivali su ga kao krilata dječaka s lukom i strijelama. Koga bi on pogodio svojom strijelom, taj bi usplamtio od ljubavi.
Erinije - boginje osvete i prokletstva. Dužnost im je progoniti svakoga, ko ubije rođaka, simbol zle savjesti.
Hermes - sin Zeusa i Plejade, bog laži, posrednik između bogova i ljudi.
Had - bog podzemnog života.
Hefest-bog vatre, kovač
Heraklo - sin Zeusa i kraljice Alkmene, polubog, odlikovao se snagom, izveo je niz junačkih pothvata.
Leta - jedna od Zeusovih žena, boginja ratara i stočara.
Muze - kćeri Zeusa i Mnemozine, pokroviteljice znanosti i umjetnosti:
- Klio - Muza, pokroviteljica historije
- Kaliopa - epske poezije
- Uranija - astronomije
- Melpomena - tragedije
- Talija - komedije
- Terpsihora - plesa
- Polihimnija - lirske poezije, himne
- Euterpa - muzike, lirske poezije
- Erato - ljubavne poezije.
Menade - nimfe boga vina i ljubavi.
Mojre - božice životne sudbine i usuda, suđenice, kćeri Noći ili Temide i Zeusa. Kloto prede nit života, Laheza baca ždrijeb i dodjeluje sudbinu, Atropa presijeca nit života.
Morfej - bog sna.
Posejdon - bog mora, vode, vladar potresa.
Pan - bog šuma, njiva, zaštitnik stada i pastira, provodi veseo i bezbrižan život, osobito na visovima i gorskim vrhuncima.
Perzefona - Demetrina kći, oteo ju Had da mu bude žena. U podzemlju u jesen i zimu, a u proljeće i ljeto s majkom na zemlji da bi Zemlja bila plodna.
Temida- boginja pravde
Tantal - jedini od ljudi koji je bio prihvaćen za stolom bogova.
Tanatos - bog smrti, sin Noći i brat Sna.
Ourea

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Grčka mitologija

Reference

^ "Volume: Hellas, Article: Greek Mythology". Encyclopaedia The Helios. 1952.
^ Đurić, Miloš N. (2003). Istorija helenske književnosti. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 385–388. ISBN 86-17-10606-9.
^ Smerdel, Ton; -, Pindar (1952). Ode i fragmenti. Zagreb: Matica Hrvatska. str. 21.CS1 održavanje: numerička imena: authors list (link)
^ Đurić, Miloš N. (2003). Istorija helenske književnosti. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 229. ISBN 86-17-10606-9.
^ Platon, - (2013). Država. Beograd: Dereta. str. 50–55. ISBN 978-86-7346-886-0.CS1 održavanje: numerička imena: authors list (link)
^ Klatt-Brazouski, Ancient Greek and Roman Mythology, 10

[Helios-1] "Volume: Hellas, Article: Greek Mythology". Encyclopaedia The Helios. 1952.

[2] Đurić, Miloš N. (2003). Istorija helenske književnosti. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 385–388. ISBN 86-17-10606-9.

[3] Smerdel, Ton; -, Pindar (1952). Ode i fragmenti. Zagreb: Matica Hrvatska. str. 21.CS1 održavanje: numerička imena: authors list (link)

[4] Đurić, Miloš N. (2003). Istorija helenske književnosti. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 229. ISBN 86-17-10606-9.

[5] Platon, - (2013). Država. Beograd: Dereta. str. 50–55. ISBN 978-86-7346-886-0.CS1 održavanje: numerička imena: authors list (link)

[Klattx-6] Klatt-Brazouski, Ancient Greek and Roman Mythology, 10

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]